[heading size=”5”]Časopis MEDICAL, kojeg inače svesrdno preporučujem širokoj čitalačkoj publici, obiluje odabranim tekstovima iz svih oblasti medicine, pružajući na taj način građanima veoma dobru priliku da na dostupan, prikladan i popularan način budu informisani o stanju zdravlja ljudi, a stručnjacima široku lepezu korisnih podataka i dodatnih saznanja. Autor ovog testa odlučio je da MEDICAL-u priredi jedan netipičan članak, koji bi uvaženim čitaocima, moguće, bio interesantan, zanimljiv pa čak i poučan. [/heading] NAJDUŽI GOVOR VIJEKA
Fluorisati ili ne, vodu za piće, u cilju redukcije karijesa zuba, pitanje je kojim su se stručnjaci bavili godinama. Argumenata je bilo i za i protiv. Na ovu temu u Britanskom Donjem domu 1985. godine vođena je debata o predlogu zakona za fluorisanje pijaćih voda, čemu se suprostavljala jedna grupa poslanika zastupajući mišljenje da fluor u vodi ima štetno dejstvo na zube. Nakon trećeg čitanja predloga, zakon je stavljen na usvajanje. Konzervativni poslanik Jan Lovrensi oštro se suprostavio donošenju ovog zakona obrazlažući svoj stav u govoru koji je trajao ravnih 4 časa i 23 minuta. Bio je to najduži govor u Britanskom parlamentu u prošlom, dvadesetom vijeku. Iako je čitava debata trajala punih 21 čas, iako je postignut rekord stoljeća, vladin predlog zakona o fuorisanju pijaćih voda usvojen je velikom većinom glasova poslanika.
POKLON PRVAKU SVIJETA U ŠAHU
Tigran Vartanovič Petrosjan, 1963. godine, pobjedom nad čuvenim Mihailom Botvinkom, postao je šampion svijeta u šahu. Predstavnik tada sjajne sovjetske šahovske škole, inače Jermenin, bio je za ovaj uspjeh obasut priznanjima, počastima, nagradama i poklonima. Tako mu je jedan stomatolog iz Erevana poslao na dar proteze izrađene u zlatu i slonovoj kosti, na kojima su umjesto 32 zuba bile ugrađene 32 šahovske figure.
IMUĆNI I DOKTOR ZA ZUBE
„Zdravlje” – stručno medicinski časopis, prvijenac u Crnoj Gori, u broju 4 (str. 22) od 28.2.1882. god. piše: „Opiljeni, poprijeko izjedeni zubi su obično znak škljofulja. Tome nije mnogo lijeka. Gledajte samo da Vam dijete na tijelu napreduje, a zube zaboravite. Ako ste imućni, potražite ljekara za zube.”
SMRT ZBOG ZUBOBOLJE
Stari podgorički list „Crnogorski radikal”, 12. februara 1925. godine u rubrici „Dnevnik”, između ostalog, objavio je i sljedeću vijest: „Samoubistvo zbog zubobolje. – U Zamlaćevu dolu, srez Velimski, ubio se iz revolvera Blažo V. Vujačić, zbog zubobolje.”
ESKIMI I ZUBOBOLJA
U jeziku Eskima ne postoji riječ zubobolja, kao ni nijedna druga riječ koja bi označavala karijes ili neki drugi problem u vezi sa zubima. Tako je bilo sve do dolaska bijelih ljudi i prihvatanja novog načina ishrane i drugih tekovina civilizacije, što im je donijelo, do tada nepoznate, zubne bolesti.
SIMBOLIČNO ZNAČENJE ZUBA
Zubi su, van svake sumnje, neobična tvorevina, paje sasvim razumljivo što su predmet interesovanja ljudi od davnina. Njihova simbolika je toliko raznovrsna i šarolika da nije čudno što je riječ zub veoma često pominjana u raznim izrekama, umotvorinama, izrazima. Naćićemo je i kod velikih pjesnika, slikara, naučnika, filozofa kao i kod običnih ljudi. Pomenimo samo neke, od mnogobrojnih izreka, u kojima zub ima snažno simbolično značenje:
Oko za oko, zub za zub. Dosadan je kao zubobolja. Darovnom (poklonjenom) konju se u zube ne gleda. Zubu vremena ništa ne odoli. Uzeo ga je na zub. Rastu mu zazubice. „ Pokazao je zube. Čvrst ko babini zubi. Govori kroz zube. Naoružan do zuba. Sti'ani zube junače. Drži jezik za zubima. Moramo im pokazati zube. Lako je mrtvom vuku zube brojiti. Procijedio kroz zube. Držati se zubima za vjetar (vazduh). Trbuh do zuba. Zub vremena.
Ovaj tekst završavamo pominjući neke znamenite ličnosti i njihove riječi o zubima.
U Homerovoj „Odiseji” Zevs prekorijeva kćerku Atinu zbog njenog pretjeranog zauzimanja za Odiseja – smrtnika, sljedećim riječima: „Čedo, kakva ti riječ iz ograde zubne izmače?”
Veliki ruski pripovjedač Anton Pavlovič Čehov napisao je divnu priču „Ah zubi”, njemački sjajni liričar Hajnrih Hajne ispjevao pravu odu: „Pjesmu o zubima”, a u Šekspirovom „Magbetu” postoji sljedeći monolog:
„Život je samo sjenka koja hoda, kukavni glumac na pozornici, sat-dva se pući i razbacuje, a potom zuba ne obijeli više.”
I u Njegoševom „Gorskom vijencu” zub se pominje na nekoliko mjesta: „[…] uzdu glodat da se lome zubi”, zatim: „Tvrd je orah voćka čudnovata, / Ne slomi ga al’ zube polomi.”
Piše: prim, mr sc. dr Slobodan V. Radonjić, Spec, za oralnu kirurgiju
Add comment