XI Medikal konferencija
Na 11-oj godišnjoj Medical konferenciji govoreno je o gojaznosti kao važnom terapijskom izazovu, ali i visoko preventabilnom medicinskom entitetu. Za sada jedina crnogorska specijalistkinja dijetetike doc. dr Snežana Labović Barjaktarović, sa Instituta za javno zdravlje Crne Gore, ukazala je na neke aspekte gojaznosti kao sve prisutnijeg zdravstvenog problema. Ona je ovom prilikom skrenula pažnju da kontekst u okviru kog se stvara gojaznost postaje sve ultimativniji, te jako velika ponuda različitih namirnica, koja se iz dana u dana povećava, postaje sve prijemčivija. Podaci o neaktivnosti djece su opominjući, na šta ukazuje podatak da se najveći broj njih uglavnom prevozi do škole i nazad, tj. ne koristi dovoljno donje ekstremitete za ono čemu su oni namijenjeni. U nastavku teksta priređujemo sadržaj stručnog predavanja dr Labović Barjaktarović.
Promijenjene su životne navike
Modernizacija i napredak tehnoloških procedura i te kako dovode do promjene načina našeg života. Uticaj tih promjena, prije svega na način ishrane, povećan je samim tim što je npr. 1976. godine prosječan supermarket nudio oko 8.000 različitih prehrambenih proizvoda, a danas ih imamo preko 40.000. Zaista treba biti čvrst da bi se čovjek odbranio od svih tih izazova. Dodatni problem je veličina porcija koja je danas znatno uvećana. Npr. porcija pomfrita danas je povećana za čak 300 kalorija.
Ako svakog dana unesemo svega 30 kalorija viška tokom godine dolazi do akumulacije više od 2 kg masnog tkiva u našem organizmu. Zato je vrlo lako ući u gojaznost, pa je, kao i kada je u pitanju bilo koji drugi poremećaj zdravlja, i u vezi s gojaznošću neophodno sprovoditi mjere prevencije na sva 3 nivoa: i primarnom i sekundarnom i tercijarnom.
Suština je da se sprovode mjere da do gojaznosti ne dođe. Pošto smo mi sada u fazi kada treba da razvijemo mjere za sekundarnu prevenciju, dakle, spriječimo nastanak komplikacija i usložnjavanje komorbiditeta, kroz mjere treba da obezbijedimo gojaznim osobama što veću funkcionalnost i da im koliko-toliko unaprijedimo kvalitet života.
Strukovne institucije se trude da pozovu na hitno zaustavljanje gojaznosti, što je jedan od aktuelnih zahtjeva SZO. Prevencija gojaznosti je, nažalost, zanemarena i zato se moramo organozovati na drugi način. Gojaznost se danas, po preporuci Evropskog parlamenta od prije 3 godine, može tretirati kao dijagnoza, a s tim u vezi i prioritet. To je bolest koja nosi sa sobom velike probleme, velike troškove, a za prevenciju u okviru našeg sistema važan korak predstavlja i sama organizacija stručnih skupova na temu gojaznosti.
Sistem prevencije treba da uključuje sve nivoe društva, počev od najmlađih. Svi imaju pulove u kojima se može djelovati: bilo da je to preventivna zaštita, ukazivanje na značaj dojenja, djelovanje na patronažnom nivou, bolničkom, a dosta prostora se otvara u predškolskom i školskom sektoru i medijima. Učesnici planiranih preventivnih programa su i roditelji i staratelji i nastavnici i treneri i higijenolozi i pedijatri i endokrinolozi i nutricionisti, i patronažne sestre, psiholozi i svi koji imaju eventualni upliv u procedure kako prevencije tako i gojaznosti.
Budući da se danas jasno zna da je mršavo dijete zdravo dijete, a ne obrnuto, sasvim se pouzdano zna koja će gojazna djeca biti gojazni ljudi, kao i rizici koji s tim u vezi slijede. Roditelji su najveći resurs za ovaj rad i upravo njima treba podići svijest o značaju pravilne ishrane.
Onog trenutka kad djeca krenu u školu, kada više nemaju uspostavljen školski obrok, nastaje problem gojaznosti. Škola je upravo idealno mjesto za sprovođenje prevencije, pa bi bilo bitno uspostaviti zdrav školski obrok.
Školsko okruženje je pretrpano raznim prehrambenim izazovima za djecu, pa ih treba podsjetiti na navike iz vrtića, npr. da se pije voda a ne sokovi. Jako je važno da se cijelo društvo uključi u ovaj proces. Treba da forsiramo zakone kakve su npr. sprovele neke od skandinavskih zemalja koje su donijele odluke o proizvodnji ili uvozu hrane korisne za naše zdravlje, a ograničile uvoz i prodaju hrane koja je loša. Dr Đorđević i dr Žižić su svojevremeno učestvovale u izmjeni zakonskih odredbi o unosu joda i soli.
Potrebno je omasoviti higijenu i socijalnu medicinu koja se bavi promocijom zdravlja u Crnoj Gori, omasoviti uže specijaliste dijetoterapije. Svaki dom zdravlja treba da ima predstavnika ove struke. Potrebno je posvetiti više prostora i djeci i ishrani, te formirati savjetovališta ove vrste u svim domovima zdravlja. Tu bi se kompetetni ljudi više bavili promocijom zdravlja, s naglaskom na primarnu prevenciju.
Sve aktivnosti treba usmjeriti ka najmlađima i sprovoditi ih kontinuirano. Jedino tako kroz neko vrijeme možemo biti zdravi. Ako se ne ponašamo tako, ulazimo u fazu liječenja gojaznosti, koja ne samo što je skupa, već i složena, dugoročna i jako zahtjevna. Pri tome nije cilj samo da se smanji tjelesna masa već i da se unaprijedi ukupno zdravlje.
Osnovni cilj liječenja gojaznosti na sekundarnoj prevenciji je da se spriječi razvoj komplikacija, kao i da se spriječi pogoršanje komorbiditeta. U stvari, treba težiti da se prokomponuje tjelesni sastav. Sve češće se gojaznost utvrđuje najjednostavnijim mjerenjem obima struka. Za žene je rizičan opseg preko 88, a za muškarce preko 102 cm. Najbolji rezulatat u suzbijanju gojaznosti dobiće se timskim radom ljekara na čijem čelu je izabrani ljekar. Higijenolog, endokrinolog, genetičar, nutricionista, stručnjaci za fizičku aktivnost, psihoterapeut, medicinska sestra, fizijatar, fizioterapeut, hirurg i drugi specijalisti su kandidati za stručni tim.
Metod određivanja stepena gojaznosti može biti različit, ali je najvažnije da pacijent shvati da ima problem, da bude stalno motivisan za liječenje, a jako je važna i empatija sa njim. Jako je važno dati prave savjete, ali i obučiti ljekare sa primarnog nivoa da daju prave savjete. Moramo se služiti isključivo medicinom zasnovanom na dokazima. Niko od nas nema pravo da preporuči kokosovo ulje kao zdravo za ishranu, jer nije zdravo. Kao stručnjaci moramo biti u saglasnosti kako ne bismo preporukama zbunjivali pacijente. Ne postoji nikakva specijalna dijeta, nego se moramo pridržavati principa pravilne ishrane koje gledamo da maksimalno upodobimo prema onome kakvog pacijenta imamo. Na raspolaganju su nam razni servisi, a od prošle godine KCCG raspolaže barijatrijskom hirurgijom.
Kada se tokom procesa regulacije tjelesne mase smanji 5-10% tjelesne mase značajno se smanjuje rizik za dijabetes tipa 2, smrtnost i od cerebro- i kardiovaskularnih bolesti, reguliše se vrijednost krvnog pritiska, lipidni status, glikemija i ostvaruje jako puno drugih benefita.
Prevencijom se jako puno štedi, a najnovije analize pokazuju da jedan dolar uložen u prevenciju hroničnih nezaraznih bolesti u zemljama sa nižim i srednjim ličnim dohotkom će do 2030. generisati čak 7 dolara što kroz povećan ekonomski razvoj, što kroz smanjenje troškova. Treba da težimo tome zato što je sramota da tome ne težimo jer je 1240 god. rečeno da gram prevencije vrijedi kao kilogram liječenja. Treba da vodimo računa o tome kakve pacijente imamo ispred sebe i ne pisati milion parametara za laboratorijske analize ako nisu potrebne. Svaka kalorija je važna, svaki korak je važan, svaka kap vode je važna.
Anita Đurović
