Dr Rifat Međedović
Internista – reumatolog Reumatologija, Klinički centar Crne Gore
Kosti su živa tkiva i stalno se obnavljaju, a proces izgradnje i razgrad- nje kostiju se dešava neprekidno. Aktivnost osteoblasta i osteoklasta reguliše jačinu kostiju, kroz regulaciju koštane razgradnje i izgradnje. Osteoporoza je hronično, progresivno oboljenje kostiju koje dovodi do poremećaja koštane čvrstine što uzrokuje povećan rizik za prelo- mom. I ne samo povećan rizik za prelomom, već i deformacijama ko- štano zglobnog sistema. Radi se o veoma rasprostranjenom oboljenju, kod kojeg su i prevencija, i prepoznavanje, a nekada i samo liječenje, zahtjevni. Sve zbog činjenice da se radi o asimptomstkim stanjima, posebno govorivši u fazi osteopenije i rane osteoporoze. Koštana čvr- stina zavisi od mikroarhitekture (kvalitet kosti) i koštane mase / gustine (kvantitet kosti), a mineralni (neorganski) dio kosti zauzima značanih 2/3 u odnosi na proteinski dio sa 1/3 učešća. Svakako, pomenuta či- njenica ima značaj u samoj prevenciji i liječenju osteopenije i osteopo- roze, a kroz adekvatnu suplementaciju potrebnih vitamina i minerala. Važno je naglasiti da proces koštane izgradnje i koštane razgradnje traje dugo/'koštani remodeling”prosječno traje 7-17 nedjelja, te je ne- ophodno da i antiosteoporotična terapija, ali i suplementacija vitami- na D, kalcijuma i vitamina K2 traju duži vremenski period (minimum 2 godine). Istina je, bez obzira za koji vid antiosteoporotične terapije se odlučili (antiresorptivni agensi, anabolici, hormonska terapija, selektiv- ni modulatori estrogenskih receptora itd.), suplementacija pomenutim je neophodna. Samo u prevenciji osteopenije i osteoporoze je neop- hodno da pacijent kako kroz ishranu, tako i kroz suplementaciju, uzi- ma na dnevnom nivou između 1000 i 2000 i.j.vitamina D3, a takođe i 500 mg kalcijuma. Sve to svakako u slučaju poputno urednih željenih vrijednosti vitamina D u serumu, a imajući u vidu globalno veliki pro- cenat stanovništva sa insuficijencijom ili deficijencijom vitamina D, te su potrebe najčešće još veće.
Od osteoporoze boluje 10% svjetske populacije, 80-90% su žene. Po- sljedice osteoporoze su prelomi, vertebralni i ekstravertebralni, i de- formacije kičmenog stuba i zglobova. Svaka treća žena i svaki osmi muškarac stariji od 50 godina su u riziku od nastanka osteoporotičnog preloma. Time cilj liječenja osteoporoze predstvalja prevencija prelo- ma i nastanka deformacija, a kroz smanjenje koštanog gubitka i pove- ćanje koštane gustine, čime se svakako postiže poboljšanje kvaliteta života. Preparati kalcijuma (Ca) i vitamina D3 su obavezan dodatak te- rapiji osteoporoze, pored primjene antiresorptivnih i anaboličnih age- nasa, ali ono što je manje poznato jeste da je i vitamin K2 esencijalan za zdravu ugradnju kalcijuma u kosti.
Henrik Dam je prije više od 70 godina dobio Nobelovu nagradu nakon skretanja pažnje na uloge vitamina K2, kako kada je u pitanju zdrav- Ije kostiju, tako i kada je prevencija koronarne bolesti u pitanju (ali i drugih kardiovaskularnih događaja). Vitamin K2 spada u grupu lipo- solubilnih vitamina, podrazumijeva familiju vitamina K1 i vitamina K2. Nakon ingestije dolazi do aktivacije njihovih inaktivnih formi, vitamin K1 odlazi u jetru ima važnu ulogu u koagulaciji krvi, dokvitamin K2 ima važnu ulogu u aktivaciji osteokalcina i distrubuciji kalcijuma, a neke od novijih studija pominju njegovu ulogu u antiinflamaciji. U odnosu na vitamin K1, vitamin K2 ima prednosti i u vremenu polueliminacije koje je do 72h, za razliku od nekoliko časova vitamina K1. Preporučena dnevna doza vitamina K2 u liječenju osteoporoze je 45 mcg dnevno, a da bi se kroz ishranu postigla ta doza neophodno bi bilo da uzmemo 4 kg junetine ili 5 litara mlijeka ili 5 litara jogurta ili 80 grama masnog sira ili 8 žumanaca. Time je jasno da i u samoj prevenciji, a kamoli u liječenju osteopenije i osteoporoze, da je neophodna dodatna suple- mentacija vitaminom K2. Pomenutih 45 mcg važi za izoformu MK – 4, dok je za izoformu MK – 7 potrebna i veća doza, čak do 180 mcg dnev- no. Osobe sa niskim nivoom unosa K2 vitamina imaju veliku frakciju
neaktiviranog osteokalcina koja rezultira smanjenom aktivacijom oste- oblasta i izgradnjom kostiju. Da bismo obezbjedili pravilnu izgradnju moramo imati sve tri esencijalne komponente, i kalcijum, i vitamin D3, i vitamin K2. U stanjima neadekvatnog metabolizma kalcijuma javlja se suboptimalno ugrađivanje kalcijuma u kosti i arterijska kalcifikacija poznato kao”kalcijumski paradoks”. Među vitaminima Kzastupljeni su: VITAMIN K1 (filokinon) i VITAMIN K2 (menakinon, MK-n), i to MK-4 (me- naquinone-4) i MK-7 (menaquinone-7). Studije su pokazale, a posebno Roterdamska studija (Geleijnse et al. Journal of Nutrition 2004.), unos K2 vitamina – menakinona ishranom je povezan sa smanjenim rizikom od koronarne bolesti srca. Pokazalo se da proteini zavisni od vitamina K, uključujući matriksni Gla-protein, inhibiraju vaskularnu kalcifikaci- ju. Aktivacija ovih proteina karboksilacijom zavisi od dostupnosti vita- mina K. U ovoj studiji su ipitivali da li je unos filokinona (vitamin K-1) i menakinona (vitamin K-2) u ishrani povezan sa kalcifikacijama aorte i koronarnom bolešću srca (CHD) u populaciji. Analiza je obuhvatila 4807 ispitanika sa podacima o ishrani i bez istorije infarkta miokarda na početku (1990-1993) koji su praćeni do 1. januara 2000. Ispitivan je rizik od incidenata CHD, smrtnost od svih uzroka i ateroskleroza aorte, a unos vitamina K prilagođen starosti, polu, BMI (body mass indexu), pušenju, dijabetesu, obrazovanju i faktoru ishrane. Relativni rizik (RR) od CHD mortaliteta smanjen je kod unosa dijetetskog K2 – menakino- na a unos K2 – menakinona je takođe bio obrnuto povezan sa mortali- tetom od svih uzroka i teškom kalcifikacije aorte. Unos K1- filokinona nije bio povezan ni sa jednim od ishoda. Ovi nalazi sugerišu da bi ade- kvatan unos vitamina K2 mogao biti važan za prevenciju koronarne bolesti srca.
Prosječno se hranom unese 600-800 mg kalcijuma dnevno, a vitamin D3 povećava apsorpciju kalcijuma u crijevima i takodje indukuje sin- tezu osteokalcina. Klasična uloga vitamina D3 je da poveća crijevnu efikasnost apsorpcije kalcijuma, a takođe nekoliko proteina za tran- sport kalcijuma zavisnih od vitamina D reguliše apsorpciju kalcijuma u crijevima. Optimalni nivoi vitamina D su neophodni da bi se pove- ćala efikasnost apsorpcije kalcijuma. Bez adekvatnog vitamina D, tijelo apsorbuje ne više od 10% do 15% kalcijuma iz ishrane, a u stanju sa dovoljnim vitaminom D, crijevna apsorpcija kalcijuma se povećava na 30% do 40%.
Time zaključujemo da je vitamin K2 neophodan:
- za aktivaciju osteokalcina čime se stimuliše adekvatna ugradnja kal- cijuma u kost
- za postizanje kalcijumskog balansa u tijelu kroz ugradnju u kost i izbjegavanje vaskularnih kalcifikacija.
Pik koštane mase se svakako postiže do 25-te godine života, i na njega najveći uticaj ima genetska predispozicija, ali i navike u samom odra- stanju, ishrani, fizičkoj aktivnosti u djetinjstvu i adolescenciji. Nakon 35-te godine života dolazi do koštanog gubitka gdje je u smislu pre- vencije, ranog otkrivanja osteopenije i osteoporoze, itekako važna procjena faktora rizika za osteopeniju i osteoporozu, ali i ispravna pro- filaktička suplementacija vitaminom D3, kalcijumom i vitaminom K2. Obzirom na jasno definisanu ulogu vitamina K2 u aktivaciji osteokal- cina, nivo neaktivnog osteokalcina kroz studije korelira itekako sa ni- voom vitamina K2, ali i sa indicencijom fraktura. Ako na sve pomenuto dodamo kolikoje kalcijum kao elektrolit važan u Ijudskom organizmu, ne samo za izgradnju kostiju, već i regulaciju ćelijskih procesa, mišićne funckije, srčanog rada itd., onda se uloga vitamina D3 i vitamina K2 prikazuje sasvim jasno. I nikako ne treba zaboraviti već poznate skelet- ne i neskeletne uloge vitamina D: izgradnja kostiju, imunomodulacija, kardiovaskularna prevencija, uz prevenciju karcinogeneze.
