Dr Dejana Ašanin Ivezaj, spec. interne medicine
Dom zdravlja, Kotor
Postoji poseban trenutak poslije praznika, slave ili tri dana emocionalnog prejedanja kada čovjek odluči da je vrijeme da “izbaci toksine”.
Obično to uključuje: sok od celera, limun u toploj vodi, nešto zeleno što ima ukus pokošene trave i osobu na internetu koja izgleda kao da nikada nije pojela hljeb iz ljubavi.
Tada počinje detox.
Industrija vrijedna milijarde eura zasniva se na ideji da je ljudsko tijelo neka vrsta zapuštenog akvarijuma koji povremeno treba “generalno očistiti”. I što je najzanimljivije – koncept uspijeva uprkos jednom malom problemu: ljudsko tijelo već ima sopstveni detox system, i to prilično sofisticiran. Jetra: organ koji radi bez PR tima.
Kada bi organi imali ličnosti, jetra bi vjerovatno bila ona osoba u kolektivu koja završava sav posao dok svi drugi drže motivacione govore. Jetra svakodnevno: metaboliše ljekove, neutrališe štetne supstance, učestvuje u metabolizmu hormona, proizvodi proteine, reguliše brojne metaboličke procese.
Uz pomoć bubrega, pluća, gastrointestinalnog trakta i kože, organizam konstantno eliminiše metaboličke produkte i potencijalno štetne supstance.
Drugim riječima: ako su vam potrebni “detox čajevi” da biste proživjeli normalan život, problem vjerovatno nije nedostatak čaja.
Kako je nastala detox industrija?
Detox kultura savršeno odgovara modernom čovjeku: želi brzo rješenje, voli osjećaj “restarta” i mnogo više voli ideju čišćenja organizma nego ideju redovnog sna, manje alkohola i uravnotežene ishrane. Jer iskreno, “sleep 8 hours and reduce stress” nema baš isti marketinški potencijal kao: “14-day cellular purification protocol.”
Mnogi detox proizvodi obećavaju: eliminaciju toksina, ubrzanje metabolizma, “alkalizaciju” organizma, jačanje imuniteta, “balans hormona”. Što zvuči impresivno dok ne pitate vrlo neugodno pitanje:
Koje toksine tačno?
Jer termin “toksini” u wellness industriji često postoji kao mitsko biće – svi pričaju o njemu, ali niko ga ne definiše precizno.
Detox dijete: medicina ili nutritivna kazna?
Detox programi često podrazumijevaju: ekstremno nizak kalorijski unos, sokove umjesto obroka, eliminaciju čitavih grupa namirnica, laksative, diuretike, razne “cleanse” preparate klizme koje “uklanjaju godinama sakupljani crijevni sadržaj”. To vam je kao ona teorija da “voće trune ili fermentiše u crijevima ako se konzumikra nakon jela”. Svakodnevno se susrećem sa intelektualcima sa nula doze kritičkog mišljenja i bez ikakvog razmišljanja o provjeri senzacionalnih naslova u medijima i društvenim mrežama na razne medicinske teme. Društvene mreže nas degradiraju izgleda do nivoa skoro pa pećinskog čovjeka. A da li je to slučajno je već sasvim druga i duga tema za razmišljanje.
Naravno da se osoba poslije nekoliko dana osjeća “lakše” nakon “detoxa”. I organizam bi se vjerovatno osjećao lakše kad biste ga prestali hraniti normalno. Gubitak kilograma tokom detox dijeta uglavnom predstavlja: gubitak vode, pražnjenje glikogenskih rezervi, smanjen unos kalorija, a ne misteriozno “izbacivanje toksina”.
Pritom, pojedine restriktivne detox dijete mogu dovesti do: hipoglikemije, elektrolitnog disbalansa, nutritivnih deficita, gastrointestinalnih problema. Ali internet i dalje djeluje vrlo uvjereno da je tri dana cijeđenog krastavca put ka unutrašnjem prosvjetljenju.
“Prirodno” ne znači automatski bezbjedno. Jedna od omiljenih riječi detox kulture jeste “prirodno”. Problem je što su: otrovne pečurke prirodne, arsen je prirodan i zmijski otrov je veoma prirodan.
Brojni suplementi i “detox preparati” nijesu adekvatno regulisani niti dovoljno ispitani. Zabilježeni su slučajevi hepatotoksičnosti povezani sa herbalnim preparatima i suplementima za “čišćenje organizma”. Ironično, neki detox proizvodi uspiju oštetiti upravo organ koji navodno “čiste”. Jetra vjerovatno ima veoma komplikovan odnos sa wellness industrijom.
Zašto ljudi ipak vjeruju detoxu?
Zato što detox nudi emocionalno privlačnu priču. Ideja da možemo: “poništiti” loše navike, resetovati tijelo, krenuti iz početka i osjećati se “čisto” psihološki je veoma moćna. Detox rituali često daju subjektivan osjećaj kontrole i novog početka.
I tu medicina ponekad griješi – jer pacijentima često ponudi samo brojke, zabrane i laboratorijske nalaze, dok wellness industrija nudi narativ, emociju i nadu. Nažalost, uz dosta aktivnog uglja i chia sjemenki.
Pa postoji li “zdrav detox”?
Zapravo da – samo nije naročito glamurozan. Pravi način da organizam optimalno funkcioniše uključuje: dovoljno sna, fizičku aktivnost, uravnoteženu ishranu, dovoljno vlakana, hidrataciju, smanjenje alkohola i pušenja.
Što je medicinski tačno, ali marketinški katastrofalno dosadno. Niko neće platiti 49 eura za program pod nazivom: “Spavajte više i jedite povrće.”
Zaključak
Detox kultura vjerovatno više govori o psihologiji modernog čovjeka nego o stvarnoj fiziologiji detoksikacije. Ljudi ne žele samo zdravlje. Žele osjećaj novog početka. Žele ritual kojim će simbolično “isprati” stres, loše navike i umor savremenog života.
Problem je što organizam nije zaprljani tepih, a jetra nije pasivni filter koji čeka sok od celera da je spasi.
Ipak, možda najveća ironija detox industrije ostaje vrlo jednostavna: najefikasniji detox i dalje su stvari koje ljudi najupornije pokušavaju izbjeći – san, umjerenost i dosadno zdrave navike.



