Ukazujući na razliku između pojma upotreba i konzumacija antibiotika, doc. dr Nataša Duborija-Kovačević, sa Medicinskog fakulteta, istakla je važnost metodologije definisanja dnevnih doza upotrebe lijeka, kao načina za egzaktno utvrđivanje stanja u toj oblasti. U okviru pregleda potrošnje antiinflamatornih ljekova, ona je prikazala rezultate istraživanja koje je sprovela 2005. godine. Za akutne infekcije gornjeg respiratornog trakta 2/3 terapije čine antibakterijski ljekovi, za akutni bronhitis koristi se oko 14% antibakterijskih, a za liječenje cistitisa oni se koriste u 8% slučajeva. Indikativan zaključak ove studije bio je da pacijenti u Crnoj Gori sve manje koriste antibiotske ljekove dobijene na ljekarski recept, a sve više one dobavljene kupovinom u apotekama. Gledano u ciframa, to bi značilo da je u 2000. godini ustanovljeno da je definisano 250 dnevnih doza antibiotika, a u 2010. ta cifra je porasla na čak 900.
Specijalistkinja otorinolaringologije, dr Lejla Rovčanon, iz Kliničkog centra Crne Gore, prikazala je parametre razlike između sekretornog otitisa i otitis medie, kao važne za odluku ljekara o primjeni/neprimjeni antibiotske terapije u liječenju djece. Detaljno opisujući simptomatologiju i prateće efekte ovih oboljenja, ona je posebno naglasila značaj i prednosti hirurškog tretmana. – Za dijete je mnogo manje stresna hirurška intervencija koja traje petnaestak minuta, nego 7-8 upala uha praćenih upotrebom antibiotika – kaže ona.
Infekciju virusom influence svake godine u svijetu doživi 3-5 miliona osoba, od je čega 300.000-500.000 slučajeva sa smrtnim ishodom – tvrdi prof. dr Bogdanka Andrić, specijalistkinja infektivnih bolesti sa Kliničkog centra Crne Gore. Posebnu opasnost predstavlja širenje pandemijskih infekcija i sve nepred-vidljivija priroda mutiranja virusa izazivača infekcija. Opisujući ovaj segment, dr Antić je objasnila da novija saznanja u ovoj oblasti pokazuju da istovremeno može biti prisutno i po nekoliko podtipova virusa koji cirkulišu vazduhom i izazivaju različite tipove infekcije gripa. Dr Antić je prikazala cijeli niz pratećih reakcija na infekciju virusom influence, te konkretno i prirodu „fantomskog”, visokorizičnog virusa pandemije iz 2009. god. -H1N1. 2009. godine, navela je ona, na Klinici za infektivne bolesti od zaraze ovog tipa liječeno je 60 osoba, a na nivou Crne Gore registrovana su 393 ovakva slučaja.
Razmatrajući dilemu o primjeni antibiotske terapije, dr Andrić je navela da ljekovi kojima savremena medicina raspolaže imaju značajan efekat ublaženja bolesti, ali ne i smanjenja perioda oporavka. Stoga je visokoznačajno uraditi dobru procjenu stanja bolesnika i pravovremeno primijeniti inicijalnu terapiju.
O primjeni antibiotika u bolničkim uslovima na Konferenciji je govorila i Prof. Dr Ljubica Pejakov iz Kliničkog centra Crne Gore. Posebno osjetljiv resor čine odjeljenja intenzivne njege, a kao izvorišta bolničke infekcije nerijetko se pojavljuju odjeljenja za hemoterapiju i dijalizu. Intenzivna terapija ni slučajno ne smije biti restriktivna, a da bi tretman ovih pacijenata bio što uspješniji, potrebno je pažljivo sprovesti sve opisane parametre – mikrobiološku analizu i individualizovanu terapiju. U roku do 12 h od postavljanja suspektivne dijagnoze važno je uključiti primjerenu inicijalnu terapiju. Posebno važan segment predstavlja praćenje rezistencije na antibiotike, jer ovdje nije rijetkost da se pojavi multirezistentnost.
U skladu sa preporukama sa ovog značajnog skupa, važno je istaći značaj uočavanja činjenice da je problem rezistencije na antibiotike prilično odmakao od mogućnosti uspostavljanja potpune kontrole nad njim i uputiti poziv svim segmentima društva da se uključe u borbu za racionalniju primjenu preostalih antibiotika. To je način da se doprinese regulaciji već sada veoma nepredvidljivog dejstva mikroba zvanih virusi.
Add comment