Centar za humanu reprodukciju, Opšta bolnica ,, Danilo I”, Cetinje

0
824

[heading]Dr Tatjana Motrenko-Simić: – Učenje u ovom poslu traje cijeli život. [/heading] Živeći u vrijeme kada pojedine enigme bezgraničnog prostora nevidljivog dobijaju konkretna i funkcionalna rje­šenja do kojih se došlo prvenstveno posredstvom laboratori­jskog istraživanja, i što je jednako važno: kada ona postaju dostupna, savremeni čovjek dobija izvjesnu mogućnost da primjenom nauke utiče na otklanjanje zdravstvenih prob­lema za koje se ranije smatralo da su nesavladivi. Problem liječenja steriliteta, tj. prevazilaženja nemogućnosti ostva­renja u roditeljstvu, svakako da predstavlja segment zdrav­stva na koji se danas može u određenoj mjeri uticati. U Crnoj Gori za sada postoji samo jedna državna ustanova nadležna za humanu reprodukciju i vršenje vantjelesne oplodnje. Riječ je o Centru koji od 2007. godine funkcioniše u sastavu Opšte bolnice „Danilo Prvi” na Cetinju. U razgovoru o ovoj usta­novi dragocjen sagovornik bila je dr Tatjana Motrenko-Savić, predsjednica Crnogorskog udruženja za humanu re­produkciju i načelnica ovog odjeljenja. Treba navesti i da je dr Motrenko-Savić, takođe, generalni sekretar SEESPM-a i član izvršnog borda MRSMA, kao i program monitoringa ART ciklusa. Font zadnje rečenice

Moram priznati da smo mi od početka krenuli da radimo po vrlo strogim uzusima jer sam ja pokušavala da objedinim i kopiram dva-tri sistema koji jako lijepo funkcionišu u svijetu. Prvi sistem, na koji smo mi naslonjeni, jeste S. I. S. M. E. R. sistem u Bolonji, profesora Luke Đenerolija. On nije zastupljen samo u jednoj klinici. U Evropi postoji čitav lanac klinika koje su uključene u taj sistem. Bila nam je i privilegija i čast da budemo tu. Ja sam čak iskoristila i neke svoje prijateljske veze da bismo bili uključeni u tu priču – posvjedočila je naša sagovornica o pionirskim koracima Centra. Slovenački sistem, kako ona dalje navodi, predstavl­jao je drugu bazu za koncipiranje projekta sistema rada na ovom cetinjskom odjeljenju. U toj zemlji uspješno je projektovan cijeli sistem zdravstvenih usluga ove namjene, a u slu­žbi građana nalaze se tri državne ustanove.

Projekat institucionalizovanja jedne ustanove ovog tipa bio je, u stvari, ideja dr Motrenko-Savić. Prvi razgovori o tome ostvareni su 1999. godine, da bi februara 2007. Centar dobio prvih 6 pacijenata. Ističući ponos zbog rezultata rada, produktivnosti u ostvarenom broju tretiranih parova koji žele potomstvo, dr Tatjana Motrenko-Savić ne skriva ni oteža­vajuće okolnosti funkcionisanja. U cilju postizanja kvalitet­nog načina funkcionisanja, bilo bi neophodno jasno defnisati budžet fmansijskih sredstava koji država na godišnjem nivou treba da opredijeli za rad ovog centra, ostvariti samos­talnost odjeljenja, jasno deinisati liste čekanja, odrediti pri­oritete, a da bi se sve postiglo neophodno je ustanoviti pravilnike koji to defnišu. Zbog fnansijskog uočljiv je i nedostatak kadra. Obaveza koja predstoji jeste formiranje registara i konstituisanje agencija zaduženih za njihov nad­zor. Nerijetko na uštrb slobodnom vremenu profesionalci ovog zdravstvenog tima uspijevaju da obavljaju histeroskopije, aspiracije, embriotransfere, vantjelesnu oplodnju, inseminacije, biopsije testisa. Krioprezervacija je oblast rada za koju naša sagovornica sa zadovoljstvom najavljuje da će biti važna tema Kongresa Mediteranske asocijacije za humanu reprodukciju čiju organizaciju planira u godini koja je pred nama. Ovdje se uspješno vrše krioprezervacije sperme, em­briona, a jedino na ovom odjeljenju, na nivou Crne Gore, moguće je obaviti i krioprezervaciju jajnih ćelija.

U cilju postizanja što veće efektivnosti rada u Centru ostvarena je mogućnost kvalitetne konsultacije sa kolegama iz Italije. Iako rezultati rada ukazuju na statističku prednost u odnosu i na neke od država moderne Evrope, kako je ovom prilikom istaknuto, teži se boljem – po uzoru na programe ostvarene u skandinavskim državama. Jedna od ideja koje tek treba da animiraju nadležne da se nešto preduzme jeste osni­vanje mreže satelitskih centara koja bi funkcionisala na nivou Crne Gore. Takođe, postoji i ambicija da se realizuje projekat očuvanja genetskog potencijala, što bi bilo posebno značajno za osobe koje se nalaze pred tretmanom tipa hemoterapije. Na taj način bi se vršio društveno koristan rad i onima koji se za to odluče pružila humana prilika da nekada kasnije ostvare potomstvo. Ova ustanova je do sada prikupila oko 40.000 evra donatorskih sredstava, a kako je objašnjeno, cijeli taj resurs ima preciziranu politiku ulaganja i transparentan je. Riječ je o instituciji koja, ako se odredi jasan kurs, može biti veoma rentabilna, a što je najvažnije: služiti na korist gra­đanima i biti veoma dostupna.

Uvijek može bolje

Od otprilike 550-600 ciklusa koje bi, kako se procjenjuje, bilo potrebno godišnje uraditi kada je u pitanju stanovništvo Crne Gore, u Centru za humanu reprodukciju i vantjelesnu oplodnju obavi se oko 350 takvih procesa. Uočeno je da oko 65% parova posjeduje loš spermogram, da kod po 1/3 ukupnog broja slučajeva čine smetnje u reproduktivnosti muškaraca ili žena, a da još jednu trećinu čine slučajevi sa obostranim preprekama za dobijanje potomstva. Od početka tekuće godine ovdje su realizovana 164 ciklusa. Državni fond odnedavno finansira tri takva postupka kojima su podvrgniti osiguranici. Zahvaljujući primjeni metoda asistirane reprodukcije, vođenoj u Centru, do sada je oko 200 beba dobilo svoju šansu za život. Krajem oktobra 2008. godine izvršen je prvi porođaj i djevojčica Nejla bila je prva beba koja se ovdje rodila.