Dr Olivera Bošković
U predhodnom tekstu smo pisali o izazovima koje nose dijabetes i kardiovaskularne bolesti, a u ovom tekstu ćemo pisati o tome koja su dostupna rješenja za navedene izazove i kako uz dobru glikemijsku kontrolu redukovati kardiovaskularne rizike kod pacijenata. Time ćemo postići da pacijenti žive duže i ostanu izvan bolnice.
Liječenje
Pošto je KVB najčešći uzrok mortaliteta i morbiditeta kod pacijenata sa DM, efikasan tretman je kritičan za smanjenje naknadnog rizika od KV događaja, posebno infarkta miokarda, koronarne arterijske bolesti, moždanog udara I kongestivne srčane insuficijencije kod dijabetičara. Suboptimalna kontrola glikemije, gojaznost, hipertenzija, dislipidemija i autonomna disfunkcija su uobičajeni faktori rizika za KV kod pacijenata sa dijabetesom, što ih stavlja u povećan rizik od KV komplikacija. Terapija koja je usmjerena na modifikovanje ovih faktora rizika može poboljšati ishode. Smjernice koje se odnose na ove faktore rizika obično se razlikuju od smjernica za pacijente bez dijabetesa i preporuke se često mijenjaju ili razlikuju u zavisnosti od toga koja ih organizacija objavljuje.
Glikemijska kontrola
Kako su mnoge studije povezale lošu kontrolu glikemije sa lošijim KV ishodima, trenutne preporuke za liječenje pacijenata sa DM stavljaju veliki naglasak na pažljivo praćenje i kontrolu nivoa glikemije u nastojanju da se poboljšaju srčani ishodi. Smjernice za liječenje i postizanje zadovoljavajućih parametara regulacije dijabetesa (glikemija, HbA1c) vode računa o zdravstvenom stanju pacijenta, komorbiditetima, očekivanom životnom vijeku, riziku od hipoglikemije i trajanju dijabetesa. Najnovije smjernice prvenstveno vode računa o tome kakav je kardiovaskularni status pacijenta i da li oboljeli ima faktore rizika za kardiovaskularna oboljenja.
Kardiovaskularni ishodi
Bilo je mnogo studija koje su istraživale efekat intenzivnog liječenja hiperglikemije na ishode KV kod pacijenata sa dijabetesom. Iako se čini da postoji veza između kontrole glikemije i ishoda KV kod pacijenata sa dijabetesom, dosadašnji nalazi o efektu stroge kontrole glikemije na KVB su oprečni.
Gojaznost
Gojaznost je čest komorbiditet DM, posebno T2DM, i povezana je sa višim stopama KV morbiditeta i mortaliteta. Smanjenje tjelesne težine značajno poboljšava kardiovaskularni rizik, smanjuje koncentraciju insulina u plazmi i poboljšava osjetljivost ćelija na insulin. Stoga, trenutne preporuke za liječenje podstiču gubitak težine kod gojaznih i gojaznih pacijenata sa DM kako bi se poboljšao njihov profil rizika za KV i smanjio rizik od KVB. Pošto je gojaznost glavni faktor rizika i za KVB i za T2DM, mnoge studije su istraživale efikasnost gubitka težine u smanjenju razvoja i težine DM. Trenutna preporuka za gojazne i gojazne pacijente sa DM je ciljni gubitak težine od 5%. Dosadašnje studije su pokazale da se ovaj cilj može postići i kod pacijenata sa preddijabetesom i kod dijabetičara kroz različite tehnike uključujući intenzivnu terapiju modifikacije ponašanja, farmakološke agense i barijatrijsku hirurgiju. Pored toga, čini se da sve ove metode gubitka težine ili smanjuju stopu incidenata DM kod pacijenata sa dijabetesom ili poboljšavaju profil rizika za KV pacijenata sa dijabetesom. U poslednih 10 godina se u svijetu pojavila visoko efikasna terapija koja dovodi do značajnog gubitka tjelesne težine (u prosjeku 5-15%), ali ljekovi iz te grupe, u odgovarajućem doznom obliku za liječenje gojaznosti, nisu trenutno registrovani u Crnoj Gori (liraglutid i semaglutid).
Hipertenzija
Pošto je hipertenzija čest komorbiditet pacijenata sa DM i glavni faktor rizika za KVB, trenutne preporuke za liječenje snažno podstiču ljekare da snize krvni pritisak kod hipertenzivnih dijabetičara. S obzirom na rezultate ovih ispitivanja, nedavne preporuke za liječenje ukazuju na to da farmakološki tretman treba započeti sa SBP > 140 mmHg ili DBP > 90 mmHg za odrasle dijabetičare između 18 i 60 godina. Za pacijente starije od 60 godina, prag za početak liječenja je SBP < 150 mmHg ili DBP < 90 mmHg.
Dislipidemija
Dislipidemija je česta kod pacijenata sa DM i povezana sa povećanim rizikom od KVB. Potrebno je da se identifikuju i liječe pacijenti sa dislipidemijom kako bi im pomogli da smanje rizik od naknadnih CV događaja.
Kardiovaskularna autonomna neuropatija
Rano liječenje autonomne disfunkcije može usporiti patogenezu i komplikacije KAN. Neke studije su pokazale da stroga kontrola glikemije može igrati važnu ulogu u smanjenju incidencije KAN kod pacijenata sa DM. Intervencije u načinu života koje se fokusiraju na poboljšanje izdržljivosti pri vježbanju i promovišu gubitak težine takođe su poboljšale autonomnu disfunkciju.
Imajući u vidu navedene faktore rizika, koji su ujedno i faktori rizika za nasatanak samog dijabetesa, kao i potrebe da se svaka sumnja mora ispitati i da se činjenice moraju potkrijepiti dokazima tokom godina se moralo mnogo raditi na polju dijabetologije. Zahvaljujuci tom predanom radu dobili smo savremene terapijske protokole, koji vode racuna o svim navedenim faktorima rizika, kao i komplikacijama dijabetesa tipa 2.
Jako je važno već na samom početku liječenja dijabetesa utvrditi da li pacijent ima razvijenu KVB ili je u riziku za razvoj KVB – tome već u startu prilagođavamo izbor terapije.
Našim pacijentima su već neki period dostupni ljekovi iz klase GLP-1 analoga (liraglutid) koji ne samo da reguliše visok nivo šecera u krvi, već utiče na smanjenje tjelesne težine i dokazano preveniše srčana oboljenja i smanjuje mortalitet, uz veoma mali rizik od hipoglikemija. Takođe su nam dostupni i ljekovi iz klase SGLT2 inhibitora (dapagliflozin, empagliflozin) koji su kardiorenalni protektori, smanjuju mortalitet i posebno su indikovani za liječenje srčane slabosti. Jedna grupa ljekova bolje rezultate pokazuje kod aterosklerotske kardiovaskulatne bolesti, dok druga grupa ima prednost kada je u pitanju srčana slabost. U skorijem periodu se očekuje dolazak na tržište novog lijeka koji ima još značajni efekat na regulaciju visokog nivoa šecera u krvi, smanjenje tjelesne težine i prevenciju određenih KVB. Kako prevalencija DM nastavlja da raste, može se očekivati da će pridružena KVB – i kroz tradicionalne faktore rizika za KV i direktne efekte DM na KVB – rasti. Shodno tome, pravilna kontrola i liječenje DM, zajedno sa agresivnim tretmanom pridruženih faktora rizika za KV, je od ključnog značaja za suzbijanje rastuće prevalencije i progresije DM i KVB.
Add comment