Prema navodu dr Elzane Čikić, svega 1–12% pacijenata sa dijabetesom tipa II postigne ciljane vrijednosti glukoze u krvi, krvnog pritiska i serumskog holesterola, a kardiovaskularna bolest je vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta kod njih. U poređenju sa zdravim osobama, pacijenti sa dijabetesom tipa II imaju dva puta veću vjerovatnoću da razviju kardiovaskularnu bolest, kao i do četiri puta veću vjerovatnoću za neophodnošću terapije za ove komorbiditete. Pažljivim prilagođavanjem antidijabetesne terapije pacijentu u skladu sa njegovim metaboličkim statusom i izbjegavanjem terapije koja potencijalno može da izazove komplikacije može se učiniti dosta.
Smanjene fizičke i mentalne performanse, umor, depresivno raspoloženje, suva koža, tanka i suva kosa, promukli glas, preosjetljivost na hladnu temperaturu, dobijanje na težini, zatvor, hipotenzija, bradikardija, te usporen rast i mentalni razvoj djece, mogu biti simptomi na koje je u vezi sa prepoznavanjem hipotireoze upozorila dr Olivera Bošković. Budući da je uočena potreba za restandardizacijom parametara dijagnostikovanja ovog poremećaja, dr Bošković je sugerisala nove nivoe mjerenja TSH po mU/L. Prema njima, 2-4 bi bio minimalni nivo, 4-10 blag oblik, a 10 i više prekomjeran nivo hormona. Na ovu temu govorio je i dr Đogo. Objašnjavajući distribuciju ovih poremećaja u zavisnosti od pola, on je naveo da je ovaj poremećaj mnogo prisutniji kod žena jer su one tokom cijelog života izložene hormonskim udarima. Autoimuni proces u organizmu gotovo u 90% situacija predstavlja uzrok pojave ovog poremećaja.
U sklopu preporuka za sprečavanje pojave dijabetesne neuropatije dr Bošković je naglasila da je jako važna prevencija, a potom i kontrola glikemije, njega stopala, prestanak pušenja, regulacija terapije primjenom insulina i/ili oralnih antidijabetika, antidepresiva i antiepileptika, kao i alfa-lipoične kiseline.
Preddijabetes, kao stanje upozorenja na ovu ozbiljnu hroničnu bolest, opisao je u okviru simpozijumskog prikaza dr Đorđije Krnjević. Možemo ga, kako on kaže, tretirati kao poseban entitet koji opravdano zaslužuje posebnu pažnju i predstavlja nešto čime se treba ozbiljno pozabaviti. Bez obzira na to kako ga definišemo, važno je da se prepozna kao povišena glikemija našte, smanjena tolerancija glukoze i povišen nivo glikoziliranog hemoglobina. Preko 300 miliona pacijenata u svijetu ima preddijabetes, jedva do 10% ima farmakološku terapiju, a manje od 1/3 postavljenu dijagnozu. Smanjenu toleranciju glukoze ima jedna od 14 osoba starosti 20-79. 7 od 10 osoba sa preddijabetesom razviće manifestni dijabetes.
Endokrinološka radionica bila je prilika za razmjenu kliničkih iskustava, pa su predstavljeni i brojni prikazi slučajeva. Problem o kom pacijenti slabo govore – hipoglikemiju, u tom svijetlu predstavila je dr Milena Rovčanin Cojić. Naravno, date su i brojne preporuke za terapiju, kao i za inovativne forme ljekova. U okviru radionica razmatrana su raznovrsna pitanja iz kliničke prakse.
Anita Đurović
Add comment