TERAPIJA DIJABETESA — NOVE PREPORUKE
Dijabetes, kao kompleksno oboljenje sa ogromnom zastupljenošću u globalnoj populaciji zahtijeva značajan angažman multidisciplinarnog tima ljekara, ali i samog pacijenta. Stiče se utisak da zbog prirode tog „tihog ubice“ pacijenti nerijetko zapostave sopstveno zdravlje ne posvećujući se u dovoljnoj mjeri samokontroli bolesti koja je veoma zahtjevan proces. Danas, nažalost, po riječima dr Sretena Kavarića, našeg sagovornika u ovom intervjuu, tek 30% oboljelih postigne adekvatan terapijski odgovor, upravo zbog nepoštovanja pravila samokontrole.
U kojoj mjeri su, po Vašem iskustvu, pacijenti u Crnoj Gori odgovorni prema svom zdravlju i sprovode samokontrolu dijabetesa?
Oboljeli od šećerne bolesti (dijabetes) u Crnoj Gori imaju mogućnost liječenja i konsultacija na više nivoa zdravstvene zaštite: na primarnom nivou mogu se obratiti izabranom ljekaru, na sekundarnom nivou navedene usluge pružaju specijalisti interne medicine, specijalisti medicinske higijene – nutricionisti, uži specijalisti endokrinologije, na tercijarnom nivou specijalisti interne medicine i uži specijalisti endokrinologije. Pacijentima su na raspolaganju i savjetovališta za prevenciju gojaznosti i dijabetesa u domovima zdravlja, a u privatnim zdravstvenim ustanovama moguće je angažovati specijaliste interne medicine, uže specijalnosti endokrinologije i sl.
U posljednjih nekoliko godina sve je veći procenat pacijenata motivisanih da primijene preporuke u načinu ishrane, dnevnih fizičkih aktivnosti, te redovnih samokontrola u kućnim uslovima. Ipak, do 30% oboljelih od šećerne bolesti uspije da bude u kategoriji onih koji postignu terapijske ciljeve.
Da li inovirani model zdravstvene zaštite, kakav danas imamo u crnogorskom zdravstvu, može na optimalan način da odgovori zahtjevima u liječenju dijabetesa?
U prethodnom odgovoru su navedeni nivoi zdravstvene zaštite i specijalista koji nose najveći teret brige o oboljelima od šećerne bolesti. Pored njih, ogromna armija zdravstvenih radnika učestvuje u liječenju, edukaciji i kontrolama (medicinske sestre i tehničari, psiholozi, oftalmolozi, neurolozi, biohemičari, radiolozi, farmaceuti…).
Uži specijalisti interne medicine — endokrinolozi dostupni su u dovoljnoj mjeri u Crnoj Gori i njihovo angažovanje je neophodno u rješavanju složenijih problema u liječenju i kontrolama. Sistem centralnog zakazivanja donio je značajno poboljšanje načina zakazivanja i pokazao je kakav je postojeći kapacitet zdravstvenog sistema. Na osnovu tih podataka prave se planovi dopunskih termina za zakazivanje pregleda. Određene slabosti u sistemu centralnog zakazivanja rješavaju se kroz povremena inoviranja, a u skladu sa sugestijama koje predlažu ljekari svih nivoa.
Koje su glavne inovacije aktuelnog vodiča za liječenje dijabetesa?
Danas u Crnoj Gori u liječenju oboljelih od šećerne bolesti koristimo Vodič Američke dijabetološke asocijacije i Evropskog udruženja za proučavanje dijabetesa iz 2018. godine (ADA/EASD). Najvažnije novine u navedenom vodiču vezane su za edukaciju oboljelih u smislu samokontrole i podrške okruženja (DSMS): neophodno je da ona bude zasnovana na dokazima.
Neophodna je individualizacija prema potrebama osobe, uključujući poštovanje maternjeg jezika i kulture pacijenta uz napisane programe sa pratećim materijalima od strane kompetentnog edukatora. Značajan je rad u grupi ili pojedinačno, uz podršku drugih, a naročito porodice, u primjeni stavova, znanja i vještina samostalne kontrole dijabetesa.
Neophodno je upoznavanje sa osnovnim patofiziološkim mehanizmima vezanim za dijabetes i mogućnosti liječenja, kao i upotrebom lijekova. Vrlo je važan monitoring, sprječavanje, dijagnostika i liječenje akutnih i hroničnih komplikacija. Neophodno je suočavanje sa psihološkim problemima i brigama, kao i rješavanje problema i suočavanje sa posebnim situacijama (npr. putovanja, postoperativni zahvati). U okviru ovih preporuka posebno mjesto ima i dostupnost endokrinologa pacijentu u tkz. kritičnim vremenima (npr. u vrijeme postavljanja dijagnoze, optimalan broj pregleda na godišnjem nivou…).
Druga važna novina vodiča odnosi se na preporuku korišćenja lijekova iz druge terapijske linije: dvije velike grupe ljekova: GLP (Glucagon Like Peptid)-1 receptorski agonisti i SGLT2 (Sodium Glucosa Co Transporter) inhibitori preporučuju se zbog dokazanih dejstava u sniženju nivoa šećera u krvi, smanjenju tjelesne težine, bez hipoglikemijskih incidenata i sa povoljnim efektom na rad kardiovaskularnog sistema.
Treća važna novina odnosi se na značaj korišćenja sistema za kontinuirano određivanje nivoa šećera. Analiza rada ovih sistema daje dragocjene podatke na osnovu kojih je moguće predložiti korekcije u ishrani, fizičkim aktivnostima i medikamentoznoj terapiji.
Uz pomoć ovakvih sistema moguće je uticati na dva važna parametra: intraindividualna i interindividualna varijacija.
Na šta bi trebalo posebno obratiti pažnju kada je u pitanju edukacija pacijenata?
Edukacija pacijenata oboljelih od šećerne bolesti značajna je zbog potrebe poštovanja predloženih principa zdrave ishrane (broj obroka, količina, sastav obroka), dnevnih fizičkih aktivnosti (prilagođenih pacijentovom godištu, afinitetima, postojećim komorbiditetima, vrsti aktivnosti, intenzitetu i dužini trajanja…), značaju samokontrole u kućnim uslovima i redovnoj primjeni predloženih medikamenata (bez obzira na to da li se radi o tabletama i/ili insulinu).
Anita Đurović
Dodajte komentar