U poglavlju Savremene bolesti autor se osvrće na nove bolesti kao što su stres i rad, diskriminacija, mobing, sagorijevanja, povećanje stope samoubistva, porast depresije zbog nemogućnosti pojedinca da se izbori sa siromaštvom i ekonomskom krizom koja je rezultirala nezaposlenošću. Autor ne daje samo opise da bi čitalac lakše prepoznao pojave već ih vrlo ilustrativno povezuje ukazujući da je čovjek neraskidivi dio društva i da je veza uzajamna kako u usponu tako i u padu.
Veoma kompetentno i suptilno, autor ne zaobilazi vječitu temu starosti i problem starosti. Naime, jasno skreće pažnju da biti star ne znači biti i bolestan, ali je bolestan ponekada odnos ljudi prema ovim osobama. Ljudi koji su stari podložni su marginalizaciji, bivaju doživljeni kao teret kako društvenoj zajednici, tako i porodici. No, iskustvo ukazuje da je ova populacija starih svedena na nivo nužne formalne obaveze sa sve izraženijom tendencijom njihovog potiskivanja i ignorisanja. Humanizam jednog društva mjeri se prema odnosu ka ovoj kategoriji i, naravno, načinom na koji su zabrinuti, integrisani i aktivno uključeni u društvena dešavanja. Sam autor navodi da zapravo „star je onaj koji ne želi i ne voli da radi, da uči i održava mentalnu kondiciju”.
Završetak života ne mora biti vezan za godine koje je čovjek ostavio za sobom već i načinom na koji je napustio život – izvršio suicid. Autor navodi, citiram, da je: „Samoubistvo ljudska sudbina, sociomedicinski fenomen koji traje još od vremena homo sapiensa, on ga prati kao sjenka koja je neuhvatljiva, izuzev ako ‘stanemo’, kada stanemo to je naš kraj”. Kako zapravo shvatiti, znati kada je životu kraj osim da pratimo Kamijevu tezu koji autor potencira: „Ima samo jedan problem vrijedan razmišljanja – pitanje samoubistva”. Ta egzistencijalna dilema je zapravo prostor za djelovanje psihijatrije i rehabilitaciju vrijednosti života, teško ali dostižno.
Jezik autora je jasan, informativan i blizak kako ljudima iz profesije tako i svima ostalima kojima ovu knjigu toplo preporučujemo. Pred njima će se otvoriti bogato iskustvo prof. Pekovića i jednostavni iskazi kroz primjere potkrijepljeni i u kojima je moguće da se ostali prepoznaju. Ova knjiga je ujedno i pokazivač problema u oblasti mentalnih bolesti kao i ključ za njihovo podrobnije razumijevanje i svrsishodno djelovanje kako samog čitaoca pojedinca tako i šireg društvenog okvira kome se nude modeli i algoritmi, načela učenja, a ne memorisanje beskrajnih podataka.
Iskonska potreba autora za saopštavanjem poruka, iskazivanjem mišljenja i osjećanja, rezultirala je ovom inovativnom književnom formom. Autor, prof. Peković, potvrđuje superiornost svoje duhovne prirode, svoju otkrivačku i obnavljačku moć kojom obrazuje čitaoce i nudi im da osvoje svoju budućnost.
Piše: dr sc. Nevenka Pavličić, spec. klin. psihologije
Add comment