Edukacija i motivacija pacijenata ključ uspjeha u dobroj kontroli šećerne bolesti

0
202

Dr Valentina Kalinić, internista endokrinolog

Klinički centar Crne Gore

 

POVEŽI SE – MIJENJAMO DIJABETES

Dijabetes predstavlja hroničnu nezaraznu bolest, koja znatno opterećuje zdravlje stanovništva, nacionalni zdravstveni sistem i sistem zdravstvenog osiguranja.

Hronično nezarazno stanje – dijabetes mellitus „tihi ubica“  poprima pandemijski karakter, preko 400 miliona ljudi širom svijeta bolovalo je od dijabetesa u 2014. godini, a od 1980. godine taj broj se povećao za čak 314 miliona.

Broj odraslih osoba sa dijabetesom sada je je četiri puta veći nego 1980. godine, objavila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

Procijenjeno je da je u Crnoj Gori u 2014. godini bilo oko 50 hiljada osoba u stanju dijabetesa, odnosno, svaki osmi građanin stariji od 20 godina je u stanju dijabetesa, a svaki 23. ima dijabetes, a to ne zna.

BBC piše da se svijet suočava sa nezaustavljivim maršom dijabetesa od kojeg danas boluje jedna od 11 osoba širom svijeta.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da je visok nivo šećera u krvi nevidljivi ubica, jer svake godine zbog toga u svijetu umre 3,7 miliona osoba.

Ovi brojevi mogli bi porasti u narednim godinama ukoliko se ne poduzmu drastične mjere, navodi ova organizacija.

Dijabetes ima nevjerovatan uticaj na ljudske živote, na porodice i na društvo. Ukoliko se potrudimo, mislim da ovu bolest možemo iskorijeniti”, rekao je doktor Etienne Krug.

Upravo zbog velikog broja oboljelih i visoke učestalosti ozbiljnih komplikacija koje prate ovu bolest, dijabetes je jedan od vodećih javno-zdravstvenih problema.

Da bi se spriječile komplikacije šećerne bolesti potrebna je edukacija osoba sa dijabetesom.

Osoba sa dijabetesom treba da kontroliše bolest, a ne da dozvoli da bolest kontroliše nju.

Preduslov je primjena zdravog načina ishrane i povećana fizička aktivnost, samokontrola i redovno uzimanje propisane terapije. 

Kako doživjeti 100 godina, a  već je postavljena dijagnoza dijabetesa?

Prvo što je potrebno da uradite je da prihvatite novi način života – što nikada nije lako u početku.  Očuvanje kvaliteta života dijabetičara suštinski se zasniva na ulozi pacijenta koji u liječenju učestvuje s dvije trećine, a jednom trećinom ljekari.

Bez izuzetka – osnovna pravila  u uspješnom tretmanu dijabetesa su: 

  • Pravilan način ishrane – četri do šest manjih obroka (tri glavna i dvije do tri užine);
  • Redovna fizička aktivnost;
  • Samokontrola;
  • Uzimanje propisane terapije;
  • Učite o dijabetesu – edukacija!!

Na timu za dijabetes je odgovornost da se osobama oboljelim od dijabetesa (tipa 1 i tipa 2) obezbijedi odluka o promjeni načina života kako bi se doprinijelo boljem liječenju i odlaganju komplikacija dijabetesa.

Pacijent sa dijabetesom treba da stekne znanje o različitim problemima koji se javljaju u toku šećerne bolesti, da promijeni navike i da pokaže sopstvenu odgovornost.

Edukacija je posebno važna kada se radi o navikama kao što su pušenje, nedostatak fizičke aktivnosti, navike u ishrani, alkohol i dr. Ovo su, istovremeno, i faktori rizika za razvoj, kako makrovaskularnih, tako i mikrovaskularnih komplikacija dijabetesa.

Po postavljanju dijagnoze, pored ljekara, značajan doprinos daju medicinske sestre u bolnici, savjetovalištima, obučene za rad s pacijentima.

Mjesto edukacije predstavljaju kampovi kao kolektivni grupni rad pacijenata i ljekara, psihologa, profesora fizičke culture, gdje se radi na edukaciji o komplikacijama i upoznavanju s njima i sprječavanja istih, postizanje motivacije pacijenta koje  su osnova dobre kontrole šećerne bolesti.

Suočavanje sa činjenicom da  bolujete od hronične bolesti (dijabetes) je složen i težak proces: na početku, pojedinac (kao i njegova porodica) može negirati samo stanje ili osjećati ljutnju, šok od susreta sa nepoznatim, strah, očajanje, a potom slijedi  depresivna faza i na kraju pomirenje sa situacijom.

Emocionalne reakcije, poput plača, ispoljavanja ljutnje, bijesa, tuge… služe trenutnom „ventiliranju“, tj. pražnjenju napetosti, i to je djelotvorna  reakcija na bolest samo tokom kratkog razdoblja, ali  dugoročno, takve reakcije nisu dobre i ukazuju da je kvalitet  života oboljelih narušen. Isto tako, izbjegavanje suočavanja sa situacijom, ignorisanje problema i sl. nije dobro i povezano je sa lošom i rizičnom organizacijom života.

Da li će stres zbog bolesti negativno uticati na psihičko zdravlje pojedinca najviše zavisi od strategije suočavanja s bolešću koje pojedinac primjenjuje.

Ono što pomaže prilagođavanju na dijabetes je aktivno suočavanje s bolešću i to putem edukacije o potrebnim mjerama i načinima držanja dijabetesa pod kontrolom, i putem traženja informacija i socijalne podrške:

Posjećivanje korisnih i stručnih adresa na kojima se možete informisati su dio edukacije i postizanja motivacije: www.dijabetes.me; www.diabeta.net; www.pobedidijabetes.rs i dr.

Socijalna podrška treba da bude primjerena, važno je okružiti se ljudima na koje možete da računate, koji će vas razumjeti, podržati, ohrabriti i pružiti pomoć kad je to najpotrebnije.

Veoma je važno da u svojoj okolini tražite i susrijećete prihvatanje, razumijevanje i odobravanje, a ne pretjeranu pomoć oko samog tretmana bolesti.

U porodičnoj sredini  važno je da su članovi, kao i sami dijabetičari, prvenstveno dobro informisani, i da pružaju podršku.

Ono što je posebno važno je podrška od strane drugih osoba sa dijabetesom kroz sastanke, okupljanja, kampove, radionice i dr.

Razmjena iskustava i znanja, tj. primanje i davanje podrške od strane ljudi koji su u sličnoj situaciji, višestruko su korisni za poboljšanje kvaliteta života i psihičkog nošenja s dijabetesom.

Ukoliko pozitivno i ozbiljno pristupite ovoj bolesti, uz poštovanje nekoliko vrlo jednostavnih pravila, obezbijedićete sebi dug i kvalitetan život.

Stručna pomoć psihologa podrazumijeva pružanje podrške u razumijevanju i prevazilaženju konkretnih problema življenja: suočavanje sa bolešću, dugotrajni pritisak-stres, problemi u školi, na poslu, različite krize, nezadovoljstvo, depresivno raspoloženje, strahovi, nagomilane brige, poremećaji pažnje… a za uspješan ishod psihološkog rada i savjetovanja neopodna je  spremnost pojedinca i porodice da budu otvoreni i spremni da rade na sebi.

Edukovana medicinska sestra, kao osoba za rad s pacijentima, prolazi i sama edukaciju.

Edukativni seminar iz dijabetologije za medicinske sestre, pod nazivom “Savremena terapija šećerne bolesti, edukacija i samokontrola”,u više navrata održan pod pokroviteljstvom farmaceutskih kuća, daje na značaju edukaciji, kao i prisustvo na kampovima pacijenata i osoblja koji su sastavni dio tima. 

Prevencija, dijagnoza, a zatim i terapija dijabetesa predstavljaju veliki izazov. Mjesto medicinske sestre u timu dijabetološke zaštite je od velikog značaja. Prva je u kontaktu i najviše vremena provodi sa pacijentom, poznaje svakodnevne aktivnosti i probleme pacijenta, ima veoma važnu ulogu na početku i čitavom toku liječenja.

Strukovna sestra Kliničkog centra Podgorica, Biljana Kraljević ističe da su edukacije mnogo važne jer sestra provodi dosta vremena sa pacijentom. Prema njenim riječima, bilo bi dobro da edukacije budu što češće. Jedan od važnijih savjeta koji osoba sa dijabetesom treba da primjenjuje je “jedan ubod – jedna igla”.

Dug i kvalitetan životni vijek pacijenta sa dijebetesom su primarni zadatak tima za dijabetes, ujedno društva u cjelini, a za taj cilj se treba boriti!!

Svaki uspješno regulisan pacijent, predstavlja društveno korisnu osobu, koja je aktivan član društva.

Od ukupnih troškova jedne države koji se izdvajaju za liječenje, za ovu najbrojniju nezaraznu bolest i rješavanje njenih komplikacija, izdvaja se 2/3 ukupnog iznosa.

Edukativni kampovi za osobe sa dijabetesom održavaju se unazad 9 godina, u Baru, čiji su polaznici osobe sa tipom 1 šečerne bolesti, njih oko tridesetak sa prostora bivše Jugoslavije i Crne Gore. Polaznici su 5 dana gosti Bara i tu se, putem interaktivnih radionica – izmedju učesnika, ljekara svih profila (endokrinologa, nefrologa, neurologa, oftalmologa, specijalista higijena ishrane, neuropsihijatra, kardiologa), psihologa, profesora fizičke kulture, kroz zabavu, druženja, radionice, obradjuju teme od značaja za uspješno vođenje dijabetesa,  dodatno se motivišu pacijenti i radi se na povezivanju osoba sa dijabetesom i svih stručnih profila koji im mogu biti od koristi.

Dobra atmosfera, druženja, ljubavi i prijateljstva ostavljaju utisak da struka i pacijenti van okvira ordinacije znaju da budu uzajamno jedni drugima od koristi – pacijenti uče a doktori, i svi ostali iz tima, dobijaju smjernice kako treba raditi s pacijentima, šta su prioriteti – i, na radost svih, dolazi se do saznanja da je korist ovakvih zajedničkih druženja obostrana.

More, Sunce, dobra atmosfera u Baru, dio su podrške na putu trajanja ovog hroničnog stanja i, iz godine u godinu, sa više ideja, postao je prepoznatljiv i jedinstven za sve, mjesto gdje se učesnici rado vraćaju i odakle se nose lijepe, a korisne uspomene.

U kampovima u Baru je tokom prethodnih godina edukaciju prošlo oko 250 osoba, uglavnom mlađe populacije sa dijabetesom TIP 1. Na svakom kampu je radilo tridesetak ljekara iz Crne Gore i zemalja regiona, kao i psiholozi i profesori fizičke kulture.

Ovogodišnji edukativni kamp za osobe sa dijabetesom, koji se tradicionalno, održava devetu godinu, uprkos pandemiji koronavirusa, organizovan je i ovog septembra.

Kamp je počeo u četvrtak, 10. septembra i još uvijek traje, a  u odnosu na prethodne se razlikuje, druženje je  u skladu sa pandemijom on line – u vidu webinara, svakog četvrtka od 18-19h, na youtube linku, sa mogućnošču direktnog uključivanja, su gostovanja raznih profila ljekara, psihologa…

Ovogodišnji slogan kampa je  “Poveži se, mijenjamo dijabetes”.

Na osam webinara do sada su obradili interesantne teme – pacijente i njiihov odnos, majke djece s dijabetesom, razgovor s psihologom, osobom sa insulinskom pumpom – pomagala koja uljepšavaju život sa dijabetesom, temu da dijabetes nije prepreka za trudnoću, ljekari pojasnili teme na svoj način, a pacijenti pitali…

Jedan od naslova: Hrana kao lijek a fizička aktivnost kao antidepresiv – daje značaja najbitnijim karikama u tretiranju gojaznosti i dijabetesa, na koje svi znamo da treba uticati, ali je to ujedno i najteži zadatak ovom profilu pacijenata, lako ostvarljiv cilj a teško održiv, izmjena životnog stila je imperativ saznanjem da ste dobili dijabetes.

Do sada je obrađeno 8 tema, interaktivnim razgovorom sa ciljem da se edukuju,  podrže napori, pojasne sve teme vezane za dijebetes, sa osvrtom na covid infekciju, jer pandemija i dalje traje a rizična grupa su osobe sa dijabetesom, dobro regulisan pacijent dugo je bez komplikacija a uz to lakše se nosi i sa respiratornim i bilo kojim drugim infekcijama.

Webinar sa temom – “Prihvati stanje i daj doprinos zdravlju” je u najavi za jedan od sljedećih sastanaka gdje naši psiholozi TanjaNadja u ovoj sitauciji pandemije poručuju: Prihvatimo realnost onakvu kakva jeste .Uviđamo da se svijet i stanje u kome se nalazimo neće promijeniti zato što mi to želimo. Na neke stvari možemo, a na neke ne možemo da utičemo, imajmo mudrosti da ih razlikujemo.

I zato sa porodicom, koja daje snagu, prijateljima, a naoružani znanjem, svjesni svojih mana i vrlina, uz terapiju, uz adekvatnu ishranu, samokontrolu, fizičku aktivnost… u dijabetesu, iako je hronično stanje, kada se pravila  jednom usvoje,  uspijeva se u borbi, gdje se život bez kompilikacija smiješi svakom ko unese sebe u to.

Moto da  “Tražiti pomoć je vještina, a ne znak slabosti. ostaje da ga prihvatimo i sprovedemo u svim situacijama, bez obzira da li imamo dijebetes ili ne, i samo realnim sagledavanjem, edukacijom, smiješi nam se uspjeh.