Endodontska terapija vitalnih zuba

0
1455

Piše: dr Marko Rašović Ordinacija Apolonia  

Kada se kaže vitalan zub, prije svega, misli se na zub  koji je “živ”. Ipak, kada se kaže da je zub vitalan takođe se misli  i na stanje kada živac oboli i potrebno mu je liječenje. Mora se shvatiti da unutar zuba postoji složen kanal koji je ispunjem živcem, ali i krvnim sudovima, vezivnim tkivom itd. Ukoliko je došlo do zapaljenja tkiva unutar zuba (zubnog živca) usljed karijesa, infekcije ili traume, zub je potrebno liječiti. Obično je bol simptom koji ukazuje da nešto nije u redu i, ako potraje, „dovodi“ pacijenta stomatologu. Liječenje zahtijeva posvećenost ljekara, ali i pacijenta, jer je potrebno posjetiti ordinaciju više puta. S druge strane, nekada se vitalni zubi liječe u sklopu multidisciplinarne stomatološke usluge, najčešće usljed protetičkog zbrinjavanja zuba. Bilo kako bilo, jasno je da se mora odrediti indikacija i pravilnim mjerama utvrditi terapija.

Terapija, odnosno liječenje, podrazumijeva nekoliko osnovnih metoda:

– VITALNA AMPUTACIJA – biopulpotomija

– VITALNA EKSTIRPACIJA – biopulpektomija

– MORTALNA AMPUTACIJA I EKSTIRPACIJA

Ono što pacijente najviše zanima je hoće li to da boli?! Sam proces podrazumijeva, u svim varijantama, mehaničko otvaranje zuba što bi, usljed osjetljivog živca, bilo veoma bolno. Podrazumijeva se davanje anestezije, kod nas najčešće korišćena metoda je pleksus/blok anestezija (kao pomoćne metode za obezbjeđivanje bezbolnosti koriste se, takođe, intraligamentnai intrapulparna metoda anestezije). Zatim, u skladu sa indikacijom, sprovodi se adekvatna metoda.

Vitalni zahvati na pulpi podrazumijevaju endodontsku proceduru na privremeno desensibilisanoj-anesteziranoj pulpi.  Vitalna amputacija je mikrohirurški endodontski zahvat kojim se pod dejstvom anestezije uklanja krunični dio pulpe. Najvažnije indikacije za biopulpotomiju je zub sa nezavršenim rastom korijena, kao i mliječni zubi koji ne mogu da se liječe klasičnim putem, usljed resorpcije korijena.

 Vitalna ekstirpacija podrazumijeva uklanjanje pulpnog tkiva u cjelini. Indikacije za ovu metodu su sva zapaljenska, degenerativna i traumatska oštećenja živca.

Mortalna amputacija podrazumijeva postupak trajne desenzibilizacije živca korišćenjem sredstava za nekrotizaciju. Najčešće se koriste sredstva na bazi paraformaldehida. Ova tehnika podrazumijeva uklanjanje kruničnog dijela nekrotizovanog živca. Indikacije su veoma uske, najčešće u praksi zbog nemogućnosti izvođenja neke druge tehnike. Ipak, mora se reći, ovaj vid liječenja ima, uglavnom, pozitivan karakter. Da bi se spriječila autoliza devitalizovanog ostatka pulpe, na ulaz u kanal se postavlja trio pasta koja treba da konzervira nekrotično tkivo i spriječi njegovo liziranje.

Mortalna ekstirpacija je uklanjanje pulpe zuba iz kruničnog i korjenskog dijela, uglavnom od 10 do 14 dana po stavljanju sredstva za nekrotizaciju. Indikacije su, uglavnom, slučajevi kada ne postoje uslovi za vitalnu, sa prevalencom korišćenja ove metode kod višekorjenskih zuba. Mora se uzeti u obzir da je svaki slučaj, svaki pacijent, odnosno u krajnjoj liniji zub, slučaj  za sebe i da sve ove odluke o kojoj tehnici će biti riječ, terapeut – stomatolog mora da donese u zavisnosti od situacije. Vitalna se završava u jednoj posjeti, a mortalna podrazumijeva minimum dvije posjete.

Ostatak procedure, od čišćenja kanala, irigacije, odnosno korišćenja dezinfekcionih sredstava za ispiranje kanala (najčešće natrijum hipohlorit), endodontsko širenje kanala, odontometrija, odnosno procjena dužine kanala, kao i punjenje de  nitivno kanala korijena, odvija se u principu na sličan način kod obje metode, prije svega mislim na vitalnu i mortalnu ekstirpaciju jer su one najčešće metode na koje će pacijent da nailazi kroz  praksu na našim prostorima. Naravno, treba naglasiti da je kod bočnih zuba čitava procedura malo komplikovanija usljed prisustva većeg broja kanala, a i smanjenja obima i vidljivosti radnog polja. Sve ovo na kraju treba provjeriti  rtg-om, na kome se može vidjeti da li je zub zbrinut korektno.

Korektno izliječen zub nikada neće biti kao „živ“ ili vitalan zub, ali zub tretiran liječenjem može dugo opstati u ustima, jednako je vrijedan, kao i vitalni, a korijen se može koristiti za buduće složene protetske radove.