Igre i tehnike terapije radom kod osposobljavanja djece sa cerebralnom paralizom

Piše: Milorad Aranitović,
Strukovni radni terapeut

Aktivnosti terapije radom kod osposobljavanja djece sa

cerebralnom paralizom su limitirane:

– ciljem koji se želi postići,

– uzrastom djeteta,

– stepenom i oblikom motornog oštećenja,

– mentalnim i psihičkim sposobnostima,

– potrebama, interesovanjem i sklonostima djeteta.

Uslov za početak tretmana je uspostavljanje dobrog, toplog i prisnog odnosa sa djetetom. Jedan od najbližih saradnika radnog terapeuta je roditelj. To je osoba kojoj dijete najviše vjeruje, koji ga njeguje i vaspitava, koji se igra sa njim i čini mu razna zadovoljstva, te provodi najviše vremena sa njim. Najbitnije je roditelja edukovati o problemima djeteta i načinima rješavanja tih problema, jer samo edukovani roditelj pomaže da habilitacija bude potpunija i da rezultati budu najbolji u datim momentima.

Osnovna aktivnost svakog djeteta je igra. Za dijete je igra način života i integracije sa spoljnim svijetom, koja omogućava da doživljava radost, obogaćuje znanje o sebi i svojoj okolini. Igra je aktivnost djeteta kroz koju ono usavršava svoju motoriku, intelektualne funkcije i uspostavlja svoje  društveno ponašanje, odnosno, formira ličnost. Karakter i tip  igre su uslovljeni nivoom psihomotornog razvoja.

 Dijete sa ometenošću ili nesposobnošću ima manje mogućnosti, a veće potrebe za igrom. Oni spoznaju svijet oko sebe kroz oskudna iskustva. Kod djece sa cerebralnom paralizom, igra mora da bude u skladu sa motornim i mentalnim mogućnostima djeteta, sigurna, zanimljiva, korisna i podsticajna.

 U svakom periodu dijete se igra kroz tri vrste igara:

– Jedne igre koriste da dijete usavrši aktuelno dostignute sposobnosti.

– Druge igre su već ovladane na ranijem stupnju razvoja i osposobljavanja, pa ih dijete koristi za razonodu.

– Treće igre su usmjerene na ostvarivanje potencijala, uspostavljanje novih šema ili obnavljanje izgubljenih.

 Za djecu sa cerebralnom paralizom vrlo je važno da učvrsti perceptivno motornu organizaciju, svjesnost djelova svoga tjela, lateralnost, dubinu, usmjerenost, kinesteziju, prostornu i vremensku orjentaciju.

Na početku razvoja zvečke, zvučne kocke, igračke koje se gnječe, loptice, te kockice od različitih materijala jarkih boja,  mogu poslužiti za stimulaciju razvoja i uvježbavanja refleksnog hvatanja, igru rukama, koordinaciju ruku, hvatanje i ispuštanje, pronaciju i supinaciju, voljno puštanje i usavršavanje funkcija palca i kažiprsta.

Igre krugovima i karikama od različitih materijala i boja koriste se za uvježbavanje ili usavršavanje funkcije hvatanja, posti-zanje bolje pokretljivosti u svim zglobovima ruku, jačanje snage i poboljšanje koordinacije.

Igre igračkama koje imaju šuplje forme i predmeti raznih veličina, oblika i boja, podstiču bogaćenje iskustva i percepciju  veličine, težine i oblika, boje, kao i prva iskustva za formiranje pojmova – unutra, spolja, prazno, puno, sastavljeno, rastavljeno, toplo, hladno…

Igre lutkama utiču na izgrađivanje odnosa djeteta prema drugoj djeci i odraslima, omogućavaju im projektovanje konfliktnih odnosa, a kroz oblačenje i hranjenje lutke dijete se uči aktivnostima samozbrinjavanja i ostalim aktivnostima dnevnog života.

Igre kockicama, tipa lego, razvijaju bimanuelne aktivnosti, jačaju mišićnu snagu, poboljšavaju koordinaciju pokreta ruku i razvijaju konstruktivne sposobnosti djeteta.

Igre plastelinom, gitom i tijestom utiču na razvijanje mašte, kreativnosti, povećanje pažnje, jačanje snage sitnih mišića šake i prstiju.

Ukucavanje drvenih klinova u tablu sa otvorima doprinosi poboljšanju pokretljivosti u lakatnom i ramenom zglobu, poboljšanju koordinacije pokreta, te jačanju snage mišića ruke u kontrolisanom pražnjenju agresivnosti.

Muzičke igre utiču na poboljšanje koordinacije pokreta i uspostavljanje ritma kasnije bitnog za govor.

Likovne igre razvijaju grafomotorne sposobnosti,  finu koordinaciju, vizuelno pamćenje, estetska osjećanja, bogate maštu i podstiču kreativnost.

Društvenim igrama se stvara osjećaj za saradnju, a istovremeno i razvija takmičarski duh.

Aktivnosti koje obavljaju odrasli su veoma zanimljive djeci i oni ih rado imitiraju odgovarajućim igračkama – lutka, telefon, posuđe, alati i slično.