[heading]U Crnoj Gori će biti implementiran program za procjenu stručnih kompetencija farmaceuta i farmaceutskih tehničara. Osim stručnih, procjenjivaće se i organizacijske, ali i lične i profesionalne kompetence [/heading]
Program za procjenu stručnih kompetencija farmaceuta i farmaceutskih tehničara implementiraće se i u Crnoj Gori. Radi se o projektu razvijenom 2005. godine u Velikoj Britaniji, od grupe stručnjaka okupljenih u „Grupi za razvoj i evaluaciju kompetencija” (Competency Development and Evaluation Group, skraćeno CoDEG). Model su britanski stručnjaci razvili na inicijativu Svjetske farmaceutske federacije, koja posljednjih godina pridaje posebnu pažnju razvoju ovog sektora. Kod nas je počela priprema za njegovu implementaciju, pa je 19 septembra održano i istraživanje sa „Fokus grupom” u Hotelu „Crna Gora”. Cilj istraživanja, sprovedenog u kontaktu sa petnaestak crnogorskih farmaceuta i tehničara, bio je da provjeri da li je dokument primjenjljiv na naše uslove i odražava li realnu sliku željenih kompetenci u apotekarstvu.
Moderator „Fokus grupe” bila je dr sc. Arijana Meštrović, farmaceutkinja iz Zagreba i predstavnica CoDeG-a za Istočnu i Centralnu Evropu. Ona je kazala da su Globalni okvir za testiranje kompetencija, koji je CoDeG razvila, uzele mnoge zemlje kao svoj zvanični program evaluacije, a kompetence se prema njemu dijele na stručne, kompetence organizovanja i upravljanja i profesionalne.
STRUČNE KOMPETENCE
-Pri procjeni kompetencija ne posmatra se načelno pristajanje uz očekivane standarde ponašanja, već usklađenost stavova i stvarnog ponašanja farmaceuta u praksi. Pri tome se mogu uočiti okolnosti koje dovode do mogućih neusklađenosti, te donijeti zaključci i planovi za budući razvoj kompetencija. Stručne kompetence obuhvataju ulogu farmaceuta u javnom zdravstvu i pružanju pomoći u apotekama, bolničkim apotekama i specijalizovanim trgovinama medicinskih proizvoda. Znanje i sposobnosti farmaceuta do nedavno su bili usmjereni na izdavanje lijekova, a ne na pacijenta. Krajem 20. vijeka razvijen je novi koncept apotekarske prakse, prema kojem se u središte pažnje apotekara, kao i ljekara, stavlja pacijent kojem je potrebno liječenje. Apotekarska pomoć je, dakle, sastavni dio farmaceutske prakse koja naglašava neposrednu interakciju apotekara, ljekara i pacijenta, a njegov primarni cilj je briga o pacijentovim potrebama za lijekom. Ta apotekarska pomoć, ili briga, predstavlja njegovo odgovorno pružanje sigurne i racionalne terapije pacijentu, odnosno preuzimanje odgovornosti za pozitivan ishod terapije ljekovima. Pomoć farmaceuta proizilazi iz postulata kliničke farmacije, kao naučnog temelja za mogućnost intervencije farmaceuta u liječenju. Taj koncept do kraja razjašnjava ulogu farmaceuta u procesu pružanja zdravstvene zaštite, koji predviđa različite načine saradnje stručnjaka. Tada se znanje i praksa mogu povezati u brizi za pacijenta. Zajednički cilj im je – povećanje djelotvornosti i sigurnosti farmakoterapije. Farmaceuti mogu znatno povećati kvalitet liječenja, a da bi se to postiglo potrebno je razvijati ne samo znanja nego i vještine iz područja kliničke farmacije. Klinička praksa bi trebalo da zauzme sve veću ulogu u svakodnevnom radu apotekara, jer je to područje farmacije koje se bavi racionalnom upotrebom ljekova. O tome treba da brine farmaceut, pošto, kako je kazala Meštrović, tako unapređuje ljudsko zdravlje, prevenciju bolesti i podstiče zdrave životne navike pacijenata.
Klinička praksa, kao farmaceutska metodologija, bavi se načinom na koji pacijenti primaju ljekove, kao i interpretacijom informacija i savjeta koje su dobili.
KOMPETENCIJE ORGANIZACIJE I UPRAVLJANJA
Ove kompetencije obuhvataju organizacijske vještine i potrebna znanja, neophodna da bi farmaceut mogao organizovati rad i upravljati ustanovom. Transparentno i odgovorno poslovanje, poznavanje i poštovanje finansijskih zakonitosti, briga o zalihama i nabavkama – to su vještine koje farmaceut, rukovodilac apoteke, mora imati najmanje na nivou tri, a poželjan je i nivo četiri (brojčane vrijednosti koje pokazuju nivo kompetencije). – Ove kompetencije su direktno povezane s razvojem ljudskih potencijala, a modeli njihovog procjenjivanja mogu biti rasuđivački ili razvojni. Najčešće se procjenjuju tako što neposredno nadređena osoba procjenjuje svoje podređene, ili obrnuto, a moguća je i samoprocjena. Da bi se ove kompetence procijenile, procjenjivač mora da ima uvid u dokumenta kao što su finansijski i izvještaji o prodaji, o stanju na zalihama, te podatke o zadovoljstvu i motivaciji svih članova tima. Najčešće se ove kompetence procjenjuju revizijom i tajnim kupcima, te rezultatima ostvarenih i održavanih poslovnih veza s ljekarima i poslovnim partnerima – kazala je Meštrović.
Kompetence organizacije i upravljanja mogu se razvijati praksom, samostalnim ili organizovanim učenjem, formalnim obrazovanjem, razmjenom iskustava. Radi prave procjene tih kompetencija nužno je omogućiti samostalni angažman i mogućnost timskog rada.
PROCJENA STRUČNIH KOMPETENCI
Stručne kompetence se, kazala je Meštrović, mogu procijeniti samoprocjenom ili uz pomoć iskusnog kolege, a za to moraju postojati odgovarajući dokumentovani podaci u portfoliju magistra farmacije. Željeni nivo stručnih kompetenci je 4, a farmaceut sa 5 godina staža trebalo bi da ima kompetence nivoa tri ili četiri. Stručne kompetence mogu se razvijati praksom, samostalnim ili organizovanim učenjem, razmjenom iskustva…
PROFESIONALNE I LIČNE KOMPETENCE
Radi se o kompetencama koje obuhvataju lična zalaganja i individualnu dodatu vrijednost pojedinca, njegovim stručnim i kompetencama upravljanja i organizacije. Razvoj tih kompetenci je jedan od osnovnih preduslova za pružanje apotekarske pomoći, koja uključuje preuzimanje odgovornosti za ishod liječenja pacijenta. One su usmjerene ne samo na izvršenje zadatka, nego i na usvajanje određeniih oblika ponašanja. – Dobar ili kompetentan farmaceut je onaj koji odluke o terapiji temelji na naučnim saznanjima, ali isto tako i na etičkim vrijednostima, praktičnom iskustvu i motivaciji da bolesniku pruži nadu i ohrabrenje u ostvarivanju pozitivnog ishoda liječenja. Briga o usavršavanju i razvoju znanja i vještina, otvorenost za učenje, prenošenje znanja i iskustva očekuju se od svih članova tima. Nivo profesionalnih kompetenci pokazuje naše prepoznavanje važnosti timskog rada, poštovanje autoriteta, sposobnost procjene prioriteta i prilagođavanje sistemu u kojem djelujemo kao stručnjaci. Lične kompetencije jasno otkrivaju želju i volju za angažovanjem, aktivnim doprinosom, našu kolegijalnost i etički profil – kazala je Meštrović.
Lične kompetence se najčešće procjenjuju tako što svi procjenjuju sve, uključujući i samoprocjenu. Često se procjenjuju i tajnim kupcima, a željeni nivo je 4.
Dodajte komentar