Hepatitis c – izlječiva bolest

0
41

Tokom 2020. godine projektovan je i implementiran važan program Društva infektologa Crne Gore za efikasnije sprovođenje skrininga (prepoznavanja) i liječenja zaraženih od hroničnog hepatitisa C u Crnoj Gori.

Na Osmoj Medical konferenciji, o navedenom projektu, upoznale su nas dr mr sci Brankica Dupanović, specijalista infektolog i subspecijalista kliničke farmakologije i dr Ana Bubanja, specijalista infektolog.

Dr Bubanja je objasnila ciljeve programa i ukazala na ključne karakteristike ovog oboljenja, dok je dr mr sci Dupanović istakla važnost aktivnog skrininga i upoznala nas sa savremenim liječenjem hroničnog hepatitisa C.

Asimptomatska  bolest

Dr Ana Bubanja: — HCV infekcija je globalni javno zdravstveni problem. Procjenjuje se da 71 milion ljudi ima hroničnu HCV infekciju. SZO je procijenila da je 2016. otprilike 400 hiljada ljudi umrlo od hepatitisa C, uglavnom od ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma. Hepatitis C je  infekcija rasprostranjena u čitavom svijetu, među najugroženije regije spadaju su istočna mediteranska i evropska regija, sa procijenjenom prevalencom u 2015. od 2,3 odn. 1,5%. Smatra se da 45-85% zaraženih sa HCV infekcijom nijesu svjesni svog statusa infekcije, jer se simptomi ove bolesti ne manifestuju sve do  kasnih stadija bolesti, što znači da je bolest  u najvećem dijelu svog toka – asimptomatska.

Mi zapravo liječimo 20% pacijenata koji se prepoznaju kroz dijagnostiku i liječenje unutar zdravstvenog sistema , a njih 80%  nije ni svjesno svog statusa zaraze niti imaju ikakve simptome bolesti. Na taj način predstavljaju rezervoar i izvor zaraze i naš osnovni cilj je da nađemo ove pacijente, da ih uključimo u zdravstveni sistem i liječimo.

Dr Bubanja je objasnila da se virus hepatitisa C prenosi putem krvi, najčešće nesigurnim injekcijskim postupcima, a značajnu populaciju oboljelih čine korisnici intravenskih psihoaktivnih supstanci. Intranazalna upotreba kokaina, nesigurna zdravstvena zaštita ili neadekvatna prevencija intrahospitalne infekcije, transfuzija neprovjerene krvi i krvnih derivata, kao i seksualni postupci koji dovode do izlaganja krvi — predstavljaju dalje faktore rizika. Transmisija se može obaviti hemodijalizom, vertikalnom transmisijom, sa majke na dijete, izradom pirsinga, tetovaža, upotrebom zajedničkog pribora za ličnu higijenu i sl. Ukazujući na problem koji se sastoji u tome da opšta populacija nije svjesna mogućeg rizika od zaraze ovim virusom, dr Bubanja je objasnila da su osobe zaražene HCV virusom često asimptomatske. Poseban problem čini to što skrinig HCV virusologije nije ušao u rutinsku procjenu rizika u okviru trenutne prakse ljekara primarne zdravstvene zaštite. Najčešće se, kako je objasnila dr Bubanja, testiraju pacijenti koji imaju povišene vrijednosti serumskih transaminaza, prevashodno alanin-transaminaze.

Infekcija HCV virusom može dovesti do ciroze jetre, hepatocelularnog karcinoma, hepatične insuficijencije i smrti. Bolesnici sa  HCV infekcijom tokom 20 godina najčešće razviju cirozu, i to u procentu 15-30%.

HCV virus je otkriven 1990. god.,  a liječenje standardnim interferonom započeto je  1991. Kasnije su uvedeni ribavirin i pegilovani interferon, da bi od 2011. bili dostupni direktno djelujući antivirusni lijekovi. (DAA) — Danas imamo dostupne sve DAA lijekove  za liječenju HCV oralne infekcije u Crnoj Gori — kaže dr Ana Bubanja.

Uspješnost izlječenja ovih pacijenata je preko 95%, naspram  40% koje je bilo u samom početku sa interferonom, odn. oko 70% sa pegilovanim interfonom.

Na osnovu revolucionarnih otkrića u izliječenju HCV infekcije,  SZO je 2016.  donijela odluku o projektu eliminacije virusnih hepatitisa do 2030. godine.  U vezi s tim Društvo infektologa Crne Gore  želi da animira primarnu zdravstvenu zaštitu, ali i privatnu medicinsku praksu,  da zajednički doprinesu ranom otkrivanju i sprečavanju širenja hroničnog hepatitisa C. To je, po objašnjenju dr Bubanje, ključno za izlječenje ovih bolesnika dostupnom visoko efikasnom terapijom. — Glavni cilj jeste da HCV bolesnike moramo pronaći, uključiti u zdravstveni sistem i liječiti — kaže ona.

Testiranjem dobrovoljnih davalaci krvi, trudnica, bolesnika na hemodijalizi, tokom sistematskih pregleda, pregleda u ambulantama porodične medicine, tokom preoperativne pripreme, testiranjem osoba iz rizičnih grupa koje žele da se testiraju, sprovođenjem anonimnih testiranja pri IJZ-u i obradom bolničkih pacijenata moglo bi se značajno napredovati na planu suzbijanja ove zarazne bolesti. Objašnjavajući kliničku proceduru dijegnostike HCV virusa, dr Bubanja je objasnila da Klinika za infektivne bolesti raspolaže brzim testovima kojima se samo iz jedne pune kapi krvi može u roku od 20 minuta odrediti da li je osoba antiHCV pozitivna. Pomoćni alat infektolozima i ljekarima drugih oblasti može biti Upitnik Društva za infektivne bolesti. Za pregled stanja jetre, ranije, korištena je biopsija jetre,  međutim od 2016 godine, zahvaljujući donaciji – na klinici za Infektivne bolesti KCCG dostupna je i neinvazivna metoda pregleda jetre – tzv. tranzijentna elastografija sa aparatom FibroScan.

— Ministarstvo zdravlja Crne Gore i Zdravstveni fond podržavaju liječenje HCV inficiranih pangenotipskim ljekovima i njihove preporuke su da svi bolesnici stariji od 18 godina kojima je potvrđena dijagnoza hronične HCV infekcije i koji imaju pozitivan nalaz HCV RNA treba liječiti — kaže dr  Bubanja. Danas je, dakle, dostupna visoko efikasna terapija za ovu bolest koja dovodi do gotovo 100% izliječenja. Jedino područje na kojem treba intenzivnije raditi jeste –  rana dijagnostika i rano otkrivanje zaraze.

Lijek postoji i bolest treba liječiti

Dr Brankica Dupanović, sa Kliničkog centra Crne Gore, istakla je važnu poruku: — Imamo sredstva i  imamo način kako da izliječimo ovu bolest !  —  Podsjećajući da je  SZO u maju 2019. postavila u dodatni fokus rada pojačanje sredstava za prevenciju, skrining i  liječenje ovog zaraznog oboljenja, ona je istakla da revolucionanu pojavu ipak predstavljaju  pangenotipski ljekovi koji djeluju na sve genotipove ove infekcije sa procentom izliječenja bolesti između 95%, 98% pa i do 100% u nekim slučajevima.  Upoređujući modele liječenja interferonske i inovativne pangenotipske terapije, ona je objasnila da  je danas značajno olakšan monitoring i jednostavnije je liječenje. Uz to, liječenje interferonskom terapijom  trajalo je od 6 mjeseci do godinu dana, bolesnici su često teško podnosili ovu terapiju a nije postojala garancija da će nakon sprovedenog liječenja, bolesnik biti i izliječen.  Terapija direktnim antivirusnim ljekovima  u najvećem broju slučajeva traje svega 2 mjeseca i očekivani rezultat terapije je od 95-100% izliječenje!Nus-pojave su minialne ili ih uopste nema.

Sada mnogo rjeđe gledamo na monitoring, a oblik lijeka je tabletalan, peroralno se prima, jednostavan je za uzimanje i liječenje je kratkotrajno — kaže dr Dupanović.   Procenat efikasnosti u primjeni interferonske terapije bio je do maksimalno 50%.

Ukazujući na značaj napretka u dijagnostici, dr Dupanović je istakla da to nije prednost samo za one koji liječe, već i za same bolesnike. Dijagnostika je postala brža zahvaljujući brzim testovima, ali i bezbjednija: zahvaljujući primjeni FibroScan aparata.

Mi smo ranije liječili pacijente koji su bili u težim, odn. krajnjim stadijumima hroničnog hepatitisa C, a sada smo u situaciji da liječimo sve one koji su inficirani,  i to i u ranoj fazi. Važno je prije svega, smanjiniti mogućnost dalje transmisije bolesti. Mi time djelujemo preventivno i smanjujemo dalje širenje infekcije — kaže dr Dupanović. Liječenjem u ranijoj fazi bolesti prevenira se dalja progresija bolesti u smislu kompenzovane, dekompenzovane ciroze, hepatocelularnog karcinoma, smanjuje se smrtnost i obolijevanje od ekstrahepatičkih manifestacija bolesti, ali postiže i bolji kvalitet života pacijenata.

Podsjećajući da je od 2018. dostupna inovativna terapija, dr Dupanović je pojasnila da predviđeni rok za njenu primjenu traje 8 sedmica (2 mjeseca). Samo kod ranije neuspješno liječenih pacijenata ovaj rok može biti produžen na 12 sedmica (3 mjeseca). Studije efikasnosti pokazuju visok stepen izlječenja, koji skoro da i ne zavisi od samog genotipa.

U Crnoj Gori su, pod okriljem SZO, prošle godine rađene nacionalne smjernice za liječenja hepatitisa C. — Kod nas se liječe svi oboljeli, nema lista čekanja. Odobreni su  registorovani pangenotipski ljekovi, međutim, ono što predstavlja kamen spoticanja jeste da čak 80% ljudi i ne zna da ima infekciju. Problem je skrining, testiranje, regrutovanje novih slučajeva i otkrivanje, kako bismo ih uvezali u sistem liječenja i što prije liječili — kaže dr  Dupanović. Ističući značaj dostupnopsti načina i sredstva liječenja, ona je navela da dosadašnja iskustva govore o visokoj efikasnosti terapije, kao i o vrlo malim neželjenim dejstvima. — Ozbiljnih neželjenih događaja nije ni bilo. Prije dvije godine izvršili smo eradikaciju hepatitisa C među pacijentima koji su na hemodijalizi. Sada bi nam fokus morali biti intravenski ovisnici, tako da mislim da će skraćeno vrijeme liječenja omogućiti da i oni do kraja isprimaju  terapiju — kaže dr Dupanović. Ključno je, po njoj, uvezivanje dijagnostike i terapije.

— Imamo i sredstva za praćenje efikasnosti terapije, za praćenje nus-pojava, imamo dijagnostiku, imamo lijekove, samo treba raditi na testiranju i otkrivanju inficiranih. Ovo je poziv na akciju. Treba ići u privatnu zdravstvenu zaštitu, domove zdravlja, pa i u subspecijalističke ordinacije, ukazati na znakove koji ljekarima mogu biti od pomoći  da pomisle na hepatitis C, da nam pošalju suspektne slučajeve koje ćemo testirati i tako pokušati ući u voz za eliminaciju hroničnog hepatitisa C — zaključila je dr Dupanović.

Anita Đurović