– Nijesmo znali ko obolijeva niti ko umire, jer su se oboljeli testirali i liječili van Crne Gore pa nije bilo povratnih informacija. Analiza podataka je bila neadekvatna, nijesmo imali vodič za proilaksu poslije izlaganja riziku, bio je slab nivo znanja o HIV-u među medicinskim osobljem, nije bilo strategije prevencije prelaska HIV-a sa majke na dijete. Program o izraženoj stigmi i diskriminaciji nije postojao, a finansijski resursi su bili izrazito ograničeni – kazao je dr Mugoša, objašnjavajući da je tako bilo sve do usvajanja strategije, kada su obezbijeđena dodatna sredstva kroz institucije sistema, a pomoć je došla i od Globalnog fonda. Prema njegovim riječima, tada je promijenjeno i zakonodavstvo, unaprijeđen nadzor, sprovedena istraživanja, usvojena strategija za prevenciju prenosa HIV-a na djecu, unaprijeđeno savjetovanje, doneseni vodiči i protokoli liječenja i terapije, kompletna dijagnostika i terapija počela je da se sprovodi u Crnoj Gori, unaprijeđen je sistem bezbjedne krvi, doneseni programi za smanjenje štete, a savjetovanja su počela da se obavljajui sa mornarima, zatvorenicima, te među RAE populacijom.
Briga kako dalje
Direktor Instituta za javno zdravlje izrazio je zabrinutost kako će se aktivnosti sprovoditi nakon što prestane podrška Globalnog fonda.
– Globalni fond poslije 2014. godine fmansiraće samo neke aktivnosti, ali nadam se da će se nastaviti posao korišćenjem nekih naših kapaciteta, te možda uz pomoć nekih fondova Evropske unije. Ovo je možda jedna od strategija koja se najbolje sporovodi u Crnoj Gori, zahvaljujući tome što su se na tako složenom poslu našle i vladine i nevladine organizacije. Problem HlV-a teško je nametnuti kao neki koji iziskuje permanentna ulaganja, jer on ne nosi morbiditet i mortalitet kao neke druge bolesti, recimo kardiovaskularne – kazao je dr Mugoša.
Epidemiološka situacija
Direktor Instituta za javno zdravlje, dr Boban Mugoša, podsjetio je da je prvi oboljeli u Crnoj Gori registrovan 1979. godine, a da je do danas registrovano 142 osobe inficirane HlV-om, dok je oboljelih od AIDS-a 73.
– HIV pozitivnih bilo je 69, a umrlo je 38 osoba. Odnos po polu među inficiranim je 5,4 muškaraca prema jednoj ženi, što je velika razlika i pokazuje dvije stvari – da je promiskuitet među muškarcima veći, te da je epidemija veća među muškarcima koji imaju seks sa muškarcima. Prema metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije, a na osnovu postojećih podataka, došli smo do zaključka da u populaciji staroj između 15 i 49 godina postoji 460 osoba sa HIV infekcijom, od čega su 94 žene. Problem je što oni najvjerovatnije ne znaju da su inficirani, pa se insistira da se testiraju svi koji su bili u riziku, kako bi počeli na vrijeme sa liječenjem. Testiranje je relativno nisko, ali je i tu veliki porast u odnosu na 5-6 godina ranije. Na liječenju su 52 osobe koje se redovno javljaju da dobiju terapiju, a pod nadzorom Klinike je 71 osoba, što znači da određeni broj ne uzima terapiju. Od 13 novih slučajeva infekcije otkriveno je 7 slučajeva AIDS-a, što znači da su došli kasno. Zato se mora uložiti veliki napor da se podigne svijest ljudi o potrebi da se testiraju poslije rizičnog ponašanja, kako se ne bi javljali kada se bolest već razvije. U populaciji koja je bila najviše seksualno aktivna imamo i najviše inficiranih – kazao je dr Mugoša, ističući da među zaraženima, na sreću, nema mnogo djece, te da je cilj da se to u potpunosti izbjegne.
Prema njegovim riječima, istraživanja su pokazala da je 2000. godine među intravenskim korisnicima psihoaktivnih supstanci bilo 4 odsto zaraženih HIV-om, a isti procenat se još uvijek održava. U toj populaciji, kazao je on, ima puno onih sa hepatitisom C, što pokazuje da zavisnici ipak dijele špric.
– U Crnoj Gori skoro da nema veće opštine u kojoj nije registrovana HIV infekcija, ali je u Podgorici najveći broj slučajeva.
Procjena je da u populaciji imamo znatno više HIV-a, nego što imamo registrovanih. Činjenica je, ipak, da sve manje ljudi umire i da inficirani sve duže žive, što je od velikog značaja – zaključio je dr Mugoša.
UNDP kontroliše sprovođenje programa
Itana Labović rekla je da je osnovni princip funkcionisanja grantova Globalnog fonda preko finansiranja na osnovu postignuća, pa se odluke o daljem finansiranju donose na osnovu transparentne procjene postignutog.
– UNDP upravlja novcem, vrši nadzor nad sprovođenjem programa i odgovoran je za izvještavanje 0 sprovedenim aktivnostima. Uloga UNDP-a je i da nabavlja medicinska i nemedicinska sredstva za programe, kao
i neophodnu opremu. Program jačanja odgovora an HIV među grupama sa povećanim rizikom trajaće do kraja juna 2015.godine, kada se završava druga faza tog projekta, vrijedna 1.638.000 eura – kazala je Labović.
Add comment