Stanje povećane nervoze i anksioznost, normalne su pojave u vezi sa životnim situacijama kao što su ispit, javni nastup, intervju za posao, prvi dan u novoj školi, važan poslovni ili ljubavni sastanak i sl. Ipak, ako stanje straha i nervoze onemogućava osobu u njenim svakodnevnim aktivnostima i normalnom funkcionisanju, onda se može govoriti o anksioznom poremećaju. On se u svojoj manifestaciji razlikuje od osobe do osobe, pa će tako jedna osoba imati iznenadne napade panike na javnom mjestu ili na otvorenom prostoru, kod druge se može javiti strah od susreta sa nepoznatim ljudima i situacijama, dok kod treće, kroz stalan osjećaj straha, može biti izraženo da će se nešto loše dogoditi. Kod svih je zajedničko stanje straha i zabrinutost u situacijama koje za većinu drugih ljudi ne bi predstavljale problem.
Koji su to znaci i simptomi koji ukazuju na ovaj poremećaj?
Simptome možemo podijeliti na emotivne i fizičke. Najčešći emotivni simptomi anksioznosti su:
1. Konstantno stanje straha i zabrinutosti
2. Iritabilnost i nervoza
3. Uznemirenost
4. Napetost
5. Iščekivanje najgoreg
6. Strah od smrti, gubitka kontrole, gubitka razuma, strah od javnih mjesta, „šta će drugi reći’.
Fizički simptomi:
1. Lupanje srca
2. Nedostatak vazduha, gušenje
3. Znojenje
4. Fizička slabost
5. Nestabilnost, nesvjestica
6. Nesanica
7. Umor i slaba koncentracija.
Osobama koje pate od anksioznosti često se čini da su jedini na svijetu sa ovim problemom i da drugi oko njih žive normalnim životom. Ovo osjećanje izolovanosti još ih više unesrećuje.
Mi smo skloni da budemo otvoreniji s drugima kada su u pitanju naše fizičke tegobe, koje ćemo nekad podijeliti i sa strancima, ali kada su u pitanju naše mentalne tegobe, skloni smo da ih krijemo i internalizujemo da nas ne bi proglasili slabim, nenormalnim ili nekompetentnim.
Uzroci anksioznog poremećaja mogu nastati kada je osoba izložena situacijama traume, straha, neizvjesnosti, nesigurnosti, i drugim životnim problemima i nedaćama. Često uzrok anksioznosti vuče korijene iz djetinjstva, odnosa sa roditeljima i situacije u roditeljskom domu.
Homeopatski pristup liječenju
Homeopatija je, svakako, jedna od metoda izbora u tretiranju anksioznog poremećaja. Ova metoda se zasniva na liječenju cjelokupne osobe i tretira osobu a ne bolest. Šta to zapravo znači?
To znači da se homeopatski lijek neće dati na osnovu dijagnoze, kao što je, na primjer, slučaj u konvencionalnoj medicini, gdje će svakom kome se utvrdi ova dijagnoza biti prepisani anksiolitici. Lijek se prepisuje i bira individualno, prema sveobuhvatnoj slici simptoma na mentalnom, emotivnom i fizičkom nivou. Tako će, u najvećem broju slučajeva, jedan isti poremećaj, u ovom slučaju anksioznost, biti tretiran različitim homeopatskim ljekovima kod različitih osoba. Razlog se nalazi u tome što homeo-patska medicina prepoznaje prisustvo vitalne sile, unutarnje energije koja nas čini ne samo živim, već i jedinstvenim (kao što ni DNK kod nije identičan, kao ni otisak prsta).
Poremećaj u balansu vitalne sile dovodi do bolesti koja se manifestuje pojavom simptoma u različitim djelovima tijela, psihe i emocija. Ovi simptomi se u homeopatskoj medicini ne gledaju kao nepovezane tegobe ili odvojene bolesti, već kao različite manifestacije jednog centralnog poremećaja vitalne sile. Skup ovih simptoma sačinjava sliku poremećaja na osnovu koje se bira JEDAN homeopatski lijek, ili SIMILIMUM, koji najviše odgovara pacijentu.
Proces izbora individualno odabranog lijeka započinje razgovorom s pacijentom i prikupljanjem podataka kao što su tegobe zbog kojih on dolazi, djetinjstvo pacijenta, odnos s roditeljima, traume, strahovi, karakter i narav, emotivni život, izvor svakodnevnog stresa, posao i karijera, san, snovi, „fizičke tegobe od glave do pete”, omiljena hrana i godišnje doba … Svaki podatak, ma kako irelevantno djelovao, igra važnu ulogu u dobijanju potpune, specifične slike o pacijentu. Nakon ovako iscrpne anamneze, koja traje od sat do dva, pristupa se traženju lijeka koji u svojoj slici sadrži iste podatke, kao i one dobijene od strane pacijenta.
Adekvatno odabran lijek dovešće pacijenta u stanje ravnoteže njegove vitalne sile, što onda mora rezultirati sveobuhvatnim poboljšanjem. Tako se osoba mora osjećati bolje na svim nivoima: fizičkom, mentalnom, emotivnom i duhovnom. Otklanjaju se izičke tegobe, strahovi i anksioznost, osoba vidi svijet u mnogo pozitivnijem svijetlu, postaje psihički stabilnija, lakše se suočava sa svojom svakodnevnicom i obavezama. Pošto je vitalna sila dinamički, energetski princip, ona ima i svoju duhovnu komponentu, te vraćanje u balans na ovom nivou doprinosi da osoba ima izrazitiji osjećaj pripadnosti i povezanosti sa svojom okolinom. Pacijent će nerijetko reći da mu se srce „otvorilo” i da osjeća veći mir u duši.
Treba naglasiti da su homeopatski ljekovi prirodnog, uglavnom mineralnog i biljnog porijekla, veoma su razblaženi, do tačke da postaju energetski ljekovi, te ne uzrokuju neželjene nuspojave, zavisnost i toksičnost u organizmu, jer i ne djeluju na izičkom i biohemijskom već energetskom nivou.
Piše: dr Snežana Tomić
Add comment