Izgrađivanje socijalnih vještina i priprema djeteta za vrtić

0
337

Za socijalne vještine možemo reći da su to naučeni oblici ponašanja. Ovi oblici ponašanja uče se od najranijeg djetinjstva, u porodici – spontano, imitacijom i raznim drugim metodama. Rastom i razvojem, dijete te vještine utvrđuje ili mijenja kroz interakciju sa vršnjacima.

Socijalne vještine koje su izuzetno bitne u pripremi djeteta za vrtić su:

ISKAZIVANJE POVJERENJA

• PREUZIMANJE RIZIKA

• PRUŽANJE I PRIMANJE POMOĆI

• TRAŽENJE DOZVOLE

• DIJELJENJE SA DRUGIMA

• ZAHVALJIVANJEIPOHVALJIVANJE

• IZVINJAVANJE

• SPREMNOST DA DIJETE PRATI I POŠTUJE PRAVILA

• REAGOVANJE NA NEUSPJEHE I OPTUŽBE

Iskazivanje povjerenja: Dijete je u stanju da vjeruje drugima onoliko koliko se osjeća sigurnim u svojoj porodici. Ako dijete uđe u grupu u kojoj se ispoljava povjerenje prema djeci i vaspitaču, kvalitetnije će i lakše komunicirati sa drugima i više će se uključivati u dnevne aktivnosti. Ono dijete koje ne iskazuje povjerenje prema ostaloj djeci, najčešće biva odbačeno i usamljeno, a u aktivnostima i igri postaje samo posmatrač. Da bi dijete ipak steklo povjerenje, treba mu pokazivati da su nam njegove potrebe i osjećanja važni. Tako će rasti njegovo povjerenje.

Preuzimanje rizika: Ako dijete ima razvijeno samopouzdanje, lakše može preuzeti rizik. S obzirom na to da rizik proizvodi strah, dobro bi bilo djeci pokazati da je strah normalan proces učenja. U vrtiću će se dijete sresti sa novim situacijama i problemima koje treba rješavati. Uko­liko dijete nije spremno da preuzme rizik, ostaće neaktivno, a sebe će doživjeti kao neuspješno. Da ne bi dolazilo do ovakvih situacija, dijete treba ohrabriti da preduzme nove poduhvate.

Pružanje pomoći drugima i traženje pomoći za sebe: Kada je kod djeteta dobro izgrađeno samopoštovanje, ono je sposobno da pomogne drugima, kao i da zatraži pomoć kada mu je potrebna. Ova vještina je veoma značajna za grupni rad. Pravilo kojeg treba da se pridržava svaka uzrasna grupa jeste: ako nešto nisi u stanju da učiniš, zatraži pomoć od djece sa kojom radiš, pa ako niko ne može da ti pomogne, traži pomoć od vaspitačice. Pomažući drugima, djeca će u grupi razviti međusobno povjerenje i atmosferu prihvatanja i sigurnosti. Dijete koje je zatražilo i dobilo pomoć, imaće osjećaj prihvatljivosti i razviće povjerenje u svoje drugove, kao i osjećaj uspješnosti i većeg samopouzdanja.

Traženje dozvole: Ova socijalna vještina direktno utiče na učestalost konflikta. Ako je vaše dijete njom ovladalo, mnogo rjeđe će izazivati i ulaziti u konflikt sa ostalom djecom u vrtiću. Osnovno pravilo kojega se moramo pridržavati jeste traženje dozvole za uzimanje i korišćenje onoga što pripada vašem djetetu (nemojte drugoj djeci pozajmljivati igračke svog djeteta bez njegove dozvole). Učite, zatim, dijete da samostalno i direktno traži dozvolu od vas i ostalih osoba. Treba odrediti i pravu mjeru – da dijete od ne traži dozvolu za svaki korak koji želi da učini, već da to čini samo za one stvari za koje ste se unapri­jed dogovorili.

Dijeljenje sa drugima: Dijete koje zna da se lijepo igra sa drugima, dijeli i uključuje druge u svoju aktivnost i igru, biće uvaženo i omiljeno od strane ostale djece, što će doprinijeti njegovom ličnom zadovoljstvu. U vrtiću dijete svakodnevno dijeli sa ostalom djecom prostor, igračke, pribor, ljubav i pažnju vaspitača. Neka djeca to čine bez teškoće, dok isto za drugu djecu predstavlja problem i njihovo ponašanje postaje agresivno. Da bi se ovo izbjeglo, vaspitač treba da postavi pravilo „DIJELI SVE SA DRUGOM”, koje važi za sve, bez izuzetka. Kada dijete počne da dijeli sa drugima bez teškoća, postaće veoma uvaženo i ponosno.

Zahvaljivanje i pohvaljivanje: Veoma je važno da dijete dobije podršku od vaspitača ili ostale djece. Ta podrška može da bude data u vidu pohvale, odobravanja, ohrabrenja, zahvaljivanja ili samo posvećivanja pažnje. Djetetu uvijek treba zahvaljivati kad nešto pomogne, i pohvaliti ga kada nešto dobro uradi.

Izvinjenje: Kada se dijete izvini drugom djetetu što ga je u prolazu gurnulo, prolilo mu boju na crtežu ili zabo­ravilo da mu vrati pozajmljenu igračku, vjerovatno će izbjeći konflikt. Izvinjenje ostala djeca vide kao uvažavanje, i najčešće ga prihvataju. Da bi vaše dijete bilo u stanju da se izvini za svoje postupke, važno je da i vi to radite.

Spremnost da prati i poštuje pravila: Svako dijete će se uspješno pridržavati pravila grupnog rada u vrtiću ukoliko u njegovoj porodici postoje pravila i ograničavanja i ako su ona djetetu jasna. Ukoliko su djetetu jasne posljedice određenog ponašanja i ukoliko se na njih, kao roditelji, pozivate, izbjeći ćemo bilo kakvu potrebu za primjenom kazne. Razlika između posljedice i kazne sastoji se u tome što posljedica ukazuje na to da ponašanje nije dobro, a kazna na to da dijete nije dobro.

Reagovanje na kritiku, neuspjeh, optužbe i zadirkivanje: Često se i mi odrasli nosimo sa neuspjehom, optužbama, kritikom. Samopoštovanje je ključno za razvoj saosjećanja i brige za druge. Kada dijete ne doživljava sebe kao važno biće, teško mu je da uvaži mišljenja drugoga i njegove potrebe, što je osnov često prisutnog ruganja, odbacivanja ili pak agresivnog ponašanja. U svakod­nevnom životu i u vrtiću takvo dijete koči svoju kreativnost zbog straha od kritike, odbacivanja i ismijavanja. Međutim, ako je dijete svjesno svojih vrijednosti, ako osjeća da je sigurno i voljeno, ovakve situacije mu neće biti problem.

Postoje još neke socijalne vještine koje su od poseb­nog značaja za razvijanje osjećaja za sažaljivanje i uspješnost vašeg djeteta u vrtiću, a to su: započinje i održava razgovor, ne prekida razgovor dok drugi govori, izražava privrženost i postavlja pitanja.

Sve ove socijalne vještine dijete praktikuje i uči kroz svakodnevne situacije. Ako vaše dijete u porodici razvije: stav da je zajednički rad koristan i da pričinjava zado­voljstvo, sklonost da pomogne drugima i uvaži tuđe potrebe, tolerantnost prema drugome i prihvatanje različitosti, njegovo uključivanje i prilagođavanje grupi u vrtiću proteći će bez problema.

 

Piše: Dragana Marković, spec. predškolske pedagogije