Ja volim druga sa autizmom

0
595

        Kako ste obilježili 2. April, Međunarodni dan osoba sa autizmom?

S obzirom da po prvi put organizujemo obilježavanje dana osoba sa autizmom u Crnoj Gori, u našem kolektivu postojao je mali strah i zebnja kako će sve proteći. Kao jedini centar koji pomaže osobama sa autizmom u našoj zemlji, osjetili smo potrebu da pokrenemo tu manifestaciju. U decembru 2007. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju kojom je 2. april proglašen danom osoba sa autizmom. U zemljama okruženja taj dan se već nekoliko godina obilježava. Program se sastojao od trodnevnih aktivnosti. Prvog dana, 30. marta organizovali smo predavanje u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ na kome su učestvovali Dragana Dmitrović, direktorica pomenute ustanove, koja je kao bivši profesor imala kontakt sa djecom sa autizmom, i dr Svetlana Bojičić. Drugog dana organizovali smo okrugli sto u našem Resursnom centru na kome je govorila Vesna Petrović, predsjednica Republičkog udruženja za pomoć osobama sa autizmom Srbije, koja je svojim iskustvom i savjetima oduševila sve prisutne. Osim nje, svoj doprinos diskusiji dali su: Bendžamin Perks, predstavnik UNICEF-a, Vesna Vučurović, pomoćnica ministra prosvjete, dr Bojičić, direktori, vaspitači i profesori iz redovnih škola kao i roditelji djece sa autizmom. Trećeg dana, 2. aprila, organizovano je  druženje na Trgu Republike pod sloganom „Ja volim druga sa autizmom.“  Muzički gost bio je Ivan Čanović koji je otpjevao pjesmu pod nazivom „Parče sunca,“ koju je  sam komponovao.  Delegati Skupštine pozdravili su prisutne roditelje, profesore, učenike iz redovnih škola i djecu sa autizmom. Jako je bitno da su se toga dana, kroz likovne radionice, družila  zajedno djeca iz Resursnog centra i djeca iz redovnih škola. Organizacijom cjelokupne manifestacije veoma smo zadovoljni, mada smo očekivali veći odziv roditelja.

        Sa kojim problemima se susreću roditelji djece i odraslih osoba sa autizmom?

Osobe sa autizmom pripadaju veoma osjetljivoj grupi. Autizam utiče na cijelu porodicu. To je doživotna borba u kojoj, veoma često, ne učestvuju oba roditelja. Većina djece sa autizmom živi sa jednim roditeljem, najčešće sa majkom. Jedan od ključnih problema sa kojima se susreću roditelji je smještaj i briga o odraslim osobama sa autizmom. U našem centru borave djeca do navršene dvadesete godine, tj. do završetka Srednje škole. Roditelji te djece svjesni su da nakon njihovog biološkog odlaska sa ovog svijeta, njihova djeca ostaju nezbrinuta. Šira rodbina, veoma često, nije spremna da prihvati brigu o takvim osobama. To je kompleksno pitanje koje zahtijeva otvaranje centara za osobe sa autizmom u kojima bi oni živjeli, a vaspitači i stručnjaci brinuli bi o njima. Drugi problem ne samo roditelja, već svih nas koji pomažemo djeci sa autizmom, je nedostatak institucija koje se bave ranom intervencijom. Razlog tome je, kao što sam ranije rekao, nedostatak  stručnog kadra.

        Kako je Resusni centar opremljen za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju?

Mi se trudimo da svaku donaciju maksimalno iskoristimo. Zahvaljujući informacijama koje su dostupne na internetu možemo da vidimo kako određene prostorije izgledaju i koja je oprema za njih potrebna. Nakon zasijedanja našeg stručnog tima spisak neophodne opreme predajemo potencijalnom donatoru. Posebno bih istakao da već dvije godine, u okviru Resursnog centra, radi produženi boravak. Ovaj projekat naišao je na odobravanje roditelja kojima je izuzetno važno da o njihovom djetetu brine stručno lice i da dijete boravi u njemu prijatnom okruženju. Na taj način roditelji mogu da se posvete i ostalim članovima porodice ili poslu. Moram da napomenem da se djeca u našem dnevnom boravku potpuno besplatno hrane i borave. Svjesni smo činjenice da većina roditelja te djece živi u težim finansijskim uslovima, pa smo odlučili da im na ovaj način makar malo olakšamo život.

        Koji su Vam planovi za stručno usavršavanje kadrova?

U Nikšiću se realizuje projekat specijalizacije ljudi koji su završili Filozofski fakultet pedagoškog smjera za rad sa djecom sa intelektualnim smetnjama,  što je jako dobro, jer nam je taj kadar dragocjen. Što se tiče naših aktivnosti na tom planu, trenutno smo u fazi pregovora sa stručnjacima Fakulteta za specijalnu edukaciju iz Beograda o mogućnostima edukovanja našeg kadra. Cilj je dovođenje njihovog kadra u Crnu Goru da bi se edukovao što veći broj ljudi, što je ekonomski mnogo isplativije od slanja našeg kadra na program edukacije u Beograd.

        Kome mogu da se obrate za pomoć roditelji koji žive van Podgorice?

Pri redovnim školalma na sjeveru i jugu Crne Gore postoje specijalna odjeljenja za djecu sa posebnim potrebama u razvoju, koja su formirana  još prije četrdeset godina. Djeca tipičnog razvoja druže se sa djecom sa posebnim potrebama na časovima muzičkog, likovnog i fizičkog obrazovanja. Na opšteobrazovnim predmetima sa tom djecom rade stručnjaci u specijalnom odjeljenju pri istoj školi. U školama rade defektolozi, uglavnom starije generacije, kojima roditelji mogu da se obrate za pomoć. Sva ta specijalna odjeljenja imaju komunikaciju sa nama kao centrom iz koga se aktivnosti dalje razvijaju. Mi veoma rado obilazimo odjeljenja po sjeveru i jugu i držimo predavanja i seminare na kojima roditelji mogu da se upoznaju sa radom centra i mogućnostima koje on pruža.