Smijte se ljudi!

0
524

 

smijeh„Smijeh je lijek“ naslov je stalne rubrike  MEDIKAL- a, kojom ovaj popularni časopis nastoji i želi da svojim uvaženim čitaocima pokaže vedriju stranu života. Tekst koji slijedi je skromni doprinos tom nastojanju i tim željama.

Riječ „smijeh“ potiče od grčke riječi „gelos“, što znači smijeh,  a nauka o smijehu naziva se gelotalogija.

Majka priroda je samo čovjeku podarila smijeh kao dragocjen poklon. Anatomski, postoji dvanaest mišića lica (podijeljeni u 6 parova) koji se pokreću kad se neka osoba nasmije. Jedan od njih, musculus risorius (mišić smijeha) svojom funkcijom – kontrakcijom daje licu veseli izraz, a dio njegovih niti može biti vezan za kožu obraza, pa se pri smijanju stvaraju male jamice, tzv. smijalice. U toku smijanja ne pokreće se samo muskulatura lica, već vrlo često i drugi djelovi tijela: trbuha, dijafragme, želuca, tako da se smijanjem može angažovati  36 (i više) mišića.

Ustvari, smijeh je mišićni fenomen koji se ogleda u stezanju i opuštanju muskulature lica i odgovarajućih pokreta u drugim djelovima tijela ili, kako je to slikovito kazao Kant, smijeh je  „titranje (podrhtavanje) organa“.

Najljepši osmjeh imaju djeca. I prije nego što progovore i prohodaju smiju se. U prosjeku se u toku dana nasmiju i do 300 puta. „Pogledajte dijete, (govorio je Dostojevski) jedino djeca umiju da se dobro smiju do savršenstva i zbog toga i jesu privlačna.“ A na licu odraslih osoba taj, kako su rekli stari Grci „dar od Boga“ može se vidjeti u jednom danu oko 17 puta.

Žene se više smiju od muškaraca, a u uzajamnom smijehu dame se dvaput češće smiju muškarcima nego muškarci ženama.

    „Svaki dan bez smijeha je izgubljen dan“ – drevna je kineska izreka. Ljudi koji su prihvatili ovu mudrost kao dio svakodnevnog  načina  života, žive lagodnije, kreativnije, dobrog su raspoloženja, manje su podložni stresu, veseliji su.

        „Ljepše stvari nema na svijetu nego lice puno veselosti“ –  kaže Vladika Danilo u „Gorskom vijencu“.  Uz smijeh, ljudi su  bliži  jedni drugima,  još ako su im zubi „kao biser“ osmijeh im je draži i ljepši a put do suprotnog pola kraći i bliži,  drugim riječima, smijehom hraneći dušu, imaju ljepši i bezbrižniji život od onih kojima smijeh nije naročito svojstven.

Smijeh, tvrde mnogi ljekari, takodje, smanjuje bol, povećava odbrambenu moć, opušta napete mišiće, obnavlja zalihe kiseonika u ćelijama, širi bronhije i pluća i povećava lučenje hormona sreće (endorfina) koji djeluje direktno na naš mozak stvarajući osjećaj zadovoljstva i prijatnosti.

U medicinskoj nauci  sve više preovladava mišljenje da je smijeh jedan od najboljih ljekova koje priroda može da pruži čovjeku. Tako je šezdesetih godina prošlog vijeka nastala i sve se više iz dana u dan razvija, terapija smijehom, tzv. komiko terapija.Ova alternativna metoda postala je dio liječenja brojnih bolničkih pacijenata u mnogim inostranim zemljama.  Stručnjaci Japanskog instituta za zdravlje u Tokiju, u sklopu preporuka i savjeta svojim građanima za dug život, izmedju ostalih, kažu: „smijte se“.

U Berlinu je 2005. godine osnovana  prva njemačka škola smijeha, gdje se uče različite vrste, načini i pozitivne strane smijeha.

Pomenimo i to da smijeh predstavlja pozitivni dijagnostičko-prognostički indikator koji ukazuje da oboljela osoba, s osmjehom,  ima veću šansu  za brži i raniji oporavak.

Svjetski dan smijeha je 10 januar.

Dakle, smijte se ljudi!

– Kada je Jurij Gagarin 1961. godine prvi put letio u kosmos, taj dogadjaj je pobudio veliko interesovanje. Izvještači su imali pune ruke posla, a jedan beogradski novinar došao je na Cetinje da zabilježi šta o tome misle duhoviti Cetinjani.  Sreo je jednog od njih, Toša, ispred cetinjske pošte i kad mu se predstavio i rekao kojim je povodom doputovao, Tošo mu pokaza telegram koji je upravo spremio da pošalje Gagarinu:

„Kad stigneš na mjesec, Jurij, brate,

Prepolovi ga na dva dijela,

Da bi primali po dvije penzije i plate.

Otud dobro doš-o,

Pozdravlja te Tvoj Tošo.“

– U romanu Dostojevskog „Braća Karamazovi“ na jednom mjestu piše:  „Dolazi starcu pateru plavuška djevojka od dvadeset godina. Ljepota, tijelo, priroda, voda teče na usta. Nagnula se i kroz maleni otvor šapuće pateru svoj grijeh. „Šta kažete, kćeri moja, zar ste opet griješili ?“ uzvikuje pater… Ali, dokle će to tako trajati i kako vas nije sramota!“ „Ah, oče, na to će prelijepa plavuška, to njemu čini takvo zadovoljstvo, a meni tako malo napora.“