Bolesti zavisnosti (II)

0
544

Liječenje zavisnika od alkohola

zavisnostiU liječenju zavisnika od alkohola primjenjuje se porodična sistemska terapija zavisnika. Poslije kratkog oporavka psihofizičkog statusa pacijenta, radimo na uključivanju članova porodice, radne i šire socijalne sredine.

Terapeut  ima zadatak, prije svega, da:

– edukuje pacijente zavisnike i njihove saradnike (odnosi se na članove porodice, radne sredine…),

– da pacijentima  pomogne da steknu uvid u svoju bolest,

– da ih ciljano vodi ka  saznanju o posljedicama alkoholizma.

 

Prije svega, za bolesti zavisnosti kažemo da im je glavna odlika poremećaj komunikacije. Porodica je disfunkcionalna.

U toku prve dvije nedjelje boravka na odjeljenju, pacijent uz pomoć terapeuta,  zahvaljujući stečenim znanjima, ista primjenjuje na svom primjeru. Ima zadatak da se, uz saradnju članova porodice, predstavi. Predstavljanje pacijenta treba da sadrži odlike bolesti, razvoj i posljedice. S obzirom na to da je ovo prvi uvid pacijenta u svoju bolest, terapeut mora biti aktivan, te spreman na neophodne intervencije jer su i pacijent i porodica u početku liječenja u otporu.

Znači, pacijent i bračni drug obično počinju predstavljanje riječima: „On je dobar, nije agresivan, dođe pijan i ode da spava, kada se svađamo djeca ne čuju, obezbijedio nam je krov nad glavom…“

Uloga terapeuta je da daje sugestije, primjedbe i uputstva, što uz konfrontaciju sa ostalim pacijentima predstavlja uspješno ostvaren cilj, a cilj je da i pacijent i porodica prepoznaju objektivno alkoholizam i faze u razvoju te bolesti.

Poslije ovog takozvanog malog predstavljanja, nastavlja se edukacija pacijenta koji ima sljedeći zadatak – veliko predstavljanje.

Uloga terapeuta je da sagleda razliku u shvatanju alkoholizma i kod pacijenta i kod porodice – između početnog i sadašnjeg predstavljanja. Sada terapeut traži potpunu otvorenost, ali i preuzimanje odgovornosti i to, ne samo pacijenta, već svoj dio odgovornosti moraju da preuzmu i članovi porodice.

Ovom predstavljanju treba da prisustvuju i djeca zavisnika i članovi radne organizacije, prijatelji i slično. Tek tako će odnosi i posljedice, kako u porodici, tako i na poslu, biti pravilno sagledane.

Terapeut ukazuje pacijentu i članovima porodice da moraju da imaju potpun uvid u bolest (bolesni su svi i zavisnik i članovi porodice), da sagledaju otpore koji su postojali prije dolaska na liječenje i trajali možda 10, 20, 30 i više godina. Sve aktivnosti u grupi  usmjerene su maksimalno ka porodičnoj rehabilitaciji.

Zadatak terapeuta je da pokaže pacijentu i porodici da je liječenje bolesti zavisnosti, u stvari, mijenjanje stila življena, te da ih ohrabri i podrži ukoliko žele da napreduju u poslu, da se usavršavaju, da sa članovima porodice odlaze u bioskop, pozorište… da se bave sportom, da šetaju i što više razgovaraju.

U fokusu porodične terapije je cijela porodica. Pristup alkoholičarskoj porodici znači pristup alkoholičarskoj porodici u sistemu u kojem je alkohol i alkoholičarsko ponašanje dio sistema i faktor koji je bitan element interakcije članova sistema.

Terapeut ima dva cilja – razjašnjenje porodičnog self destruktivnog procesa i promjena u strukturi porodičnog procesa kako bi se obezbijedilo funkcionisanje svih članova porodice bez alkohola.

Rad terapeuta počiva na vjerovanju da svaki član porodice radi najbolje i da ima pozitivan kapacitet da napravi promjenu. Kada porodica prihvati ovakav stav, smanjiće se njeni otpori, te promjena postaje moguća.

Poslije završene hospitalizacije predlažemo nastavak porodične grupne terapije u vidu dnevne bolnice ili ambulantnih tretmana.

 

Zaključak

 

Porodična grupna terapija alkoholičara:

– nije uniformna – isti model se ne može primijeniti na svaku porodicu,

– potrebno je da terapeut izdiferencira posebne strukture alkoholičarskog sistema, te da prilagodi terapijski postupak,

– širenje porodične terapije na širi socijalni kontekst.

Savremeni koncept liječenja je dinamičan proces, a ciljevi su mnogobrojni i usmjereni na poboljšanje funkcionisanja u svim aspektima življenja. Bolest zavisnosti je izlječiva ako se nesebično uključe zavisnik, ljekar, porodica i ako to zavisnik hoće. Liječenje je mijenjanje stila življenja. Terapijski protokol se mora prilagoditi svakom pacijentu posebno.

Ljudski mozak je tako građen da u njemu već postoje specifična mjesta – receptori na koje se PAS vezuju uz uticaj na hemijske prenosioce (neurotransmitere) i to predstavlja biološku osnovu njihovog djelovanja.

Liječenje bolesti zavisnosti zahtijeva integrativan i multidisciplinaran pristup. Budući da je etiologija zloupotrebe droge kompleksna, neophodan je i multimodalan  tretman, koji podrazumijeva farmakoterapiju, psihoterapiju i socioterapiju.

U svijetu kažu da je dobra strategija ona u kojoj je 60 odsto zavisnika pod kontrolom, odnosno pod nadzorom. Preporuka je da se 25 odsto liječi vanbolnički, odnosno ambulantno, a samo  dva procenta u hospitalnim uslovima, 15 odsto u komunama, a osam odsto u zatvorima.