Liječenje insulin zavisne tip 1 šećerne bolesti

0
422

Terapija dvijema dozama insulina daleko je češća, a po mnogima i najčešći oblik insulinske terapije, kako kod djece, tako i kod odraslih pacijenata. Najzastupljenija je kombinacija dugodjelujućeg ili srednjedugodjelujućeg insulina sa brzodjelujućim insulinom. Uobičajene su i: dugodjelujući i brzodjelujući insulin prije doručka i prije večere, ili srednje dugi i kratki insu­lin prije doručka, a srednjedugi prije večere. Treća mogućnost je davanje srednjedugodjelujućeg insulina prije doručka i prije večere. Sa dvokratnom dozom insulina započinje se terapija novootkrivenih slučajeva dijabetesa kada nema znakova dijabetesne ketoacidoze. Ova forma se najčešće daje kod odraslih pacije­nata sa tipom 2 dijabetesa. Ukupna doza se dijeli tako da se izjutra daju 2/3, a uveče 1/3. Odnos u jutarnjoj i večernjoj dozi treba da je takav da oko 2/3 čini dugodjelujući ili srednjedjelujući, 1/3 treba da je brzodjelujući insulin.

U ovu vrstu insulinske terapije spada i davanje tzv. fiksnih mješavina humanih insulina u dvije doze. Najčešće se koristi odnos srednjedjelujućeg i brzodjelujućeg 70:30, mada se mogu koristiti i drugi različiti odnosi fiksnih insulina, u zavisnosti od kretanja glikemije i aktivnostima oboljelog (80:20; 60:40; 50:50).

Terapija primjenom tri doze insulina ima više varijanti. Najčešće se primjenjuje kombinacija dvije doze dugodjelujućeg ili srednjedjelujućeg sa kratkodjelujućim insulinom, prije doručka i prije večere, a treća doza brzodjelujućeg insulina daje se prije ručka.

Klasična intenzivirana terapija podrazumijeva davanje insulina, dugog ili srednjeg djelovanja, u 22 časa. On treba da zami­jeni bazalnu sekreciju insulina kod zdravih osoba. Prije glav­nih obroka (doručak, ručak, večera), daje se brzodjelujući insulin, čime se oponaša brza sekrecija insulina koja kod zdravih osoba slijedi neposredno poslije svakog obroka. Intenzivirana insulinska terapija najbliža je prirodnom lučenju insulina i zato je najpreporučljivija za optimalnu metaboličku kontrolu.

U posebnu vrstu intenzivirane terapije spada i liječenje insulinskim pumpama. Preporuke za izbor preparata i vidova insulinske terapije u tipu 1 dijabetesa.

Pri uvođenju ili promjeni terapije insuli­nom, kod pacijenata sa tipom 1 dijabetesa treba se pridržavati sljedećih aktuelnih preporuka:

1. Intenzivirana konvencionalna insulinska terapija (više od dvije, po pravilu 4 doze insulina na dan), pomoću pen-brizgalica, najoptimalniji je vid terapije

2. Konvencionalnu insulinsku terapiju (dvije doze na dan) treba primijeniti ako:

• Postoji mogućnost postizanja i održavanja ciljnih vrijednosti glikemije i HBA1c

• Pacijent nije motivisan za višekratno davanje insulina

• Postoje kontraindikacije ili ne postoje uslovi za intenziviranu terapiju.

3. Terapiju subkutanom insulinskom infuzijom pomoću spoljne portabilne pumpe treba primijeniti ako:

• Postoje uslovi za dugotrajnu i bezbjednu primjenu

• Postoji nezadovoljavajuća glikoregulacija na intenziviranoj konvencionalnoj insulinskoj terapiji.

4. Terapiju insulinskom infuzijom pomoću implantabilne pumpe treba primijeniti ako:

• Postoje uslovi za dugotrajnu bezbjednuprimjenu

• Postoji nezadovoljavajuća glikoregulacija na terapiji spoljnom portabilnom pumpom.

U posebnom radu biće govora o liječenju insulin-zavisnog dijabetesa kod djece.

 

Piše: prof, dr sci. med. Božidar M. Bojović