Još od prvih početaka velikih civilizacija: Egipta, Mesopotamije, Persije, Grčke; od vremena kada su ljudi stvarali kulture, osvajali, divili se božanstvima i pravili ogromne pomake u ljudskoj istoriji, aktuelna je upotreba parfema koja od tada evoluira. Parfem je najbolje opisati kao nužnost u ljudskom bivstvovanju, iako ga svi shvatamo zdravo za gotovo.
Iako nastao veoma davno, parfem kakav danas poznajemo najviše se razvio u Francuskoj za vrijeme XVII vijeka. Budući da su Francuzi bili veliki romantičari, parfemi su bili više nego uobičajeni u njihovom svakodnevnom životu. Oni su ga koristili u svim prilikama i nisu se zadržavali samo na sebi, već su mirisali svoju odjeću, kao i namještaj, što je uzrokovalo da sve oko njih ima specifičnu mirisnu notu parfema koje su koristili. Međutim, iako već u XVII vijeku parfem postaje uobičajeni detalj u životima ljudi, do pravog napretka dolazi u XVIII vijeku – stvaranjem prve kolonjske vode koja je bila rezultat miješanja ruzmarina, limuna, nerolije i bergamota. Kolonjska voda je zaživjela u tolikoj mjeri da je Francuzi nisu koristili samo kao mirisno sredstvo. Oni su je stavljali u svoja pića, hranu, koristili je kao klistir a čak je bila korištena i u medicinske svrhe. Pošto je parfem i tada bio sredstvo koje predstavlja ličnost i uljepšava kao i upotpunjava pojavu osobe koja ga nosi, Francuzi su željeli da njegove osobine pokažu i kroz izgled a ne samo kroz miris, tj. pravili su ambalaže koje bi pojačale utisak koji parfem ostavlja na nekoga. U ovome su se ugledali na drevne Egipćane, jer su oni prvi koji su spaljivali mirisno cvijeće, smole i začine da bi uljepšali svoj tjelesni miris ili pak, odali čast bogovima. Naime, Francuzi su usvojili egipatsko umijeće u pravljenju parfemskih bočica, što je kasnije proslavilo i danas poznatu fabriku stakla u Bakaratu otvorenu 1765. godine.
Za vrijema Napoleona Bonaparte, krajem XVIII vijeka, tačnije 1795. godine, pojavljuje se čovjek po imenu Fransoa Ranse, koji je izvršio veliki uticaj na revoluciju parfemske industrije. On se, nakon dugogodišnje tradicije njegove porodice bavljenja proizvodnjom mirisnih rukavica za francusku aristokratiju, ekskluzivno okrenuo parfemima. Izabravši pravi trenutak, sa pojavom nove vladajuće klase nakon Francuske revolucije, zahvaljujući svom inovativnom duhu i kreativnosti, postaje jedan od omiljenih Napoleonovih parfemista. Za tadašnjeg cara proizvodio je: „Le Vainqueur”, „L’Eau de Austerlitz” i „Gloire a l’aigle Francois”, a njegovi potomci su i dan-danas poznati po proizvodnji parfema „Rance”, jednog od najkvalitetnijih na svijetu.
Početkom XIX vijeka, napreci u nauci i hemiji otvorili su potpuno nove mogućnosti parfemskoj industriji a Francuze ništa nije moglo da spriječi u korištenju parfema pa ni Francuska revolucija. Čak ih ni ovaj događaj nije onemogućio da iskažu svoju kreativnost i ljubav prema parfemima. Štaviše, preokrenuvši ga u sopstvenu korist, jednoj od tadašnjih linija parfema dali su ime „Parfume a la Guillotine”, što znači: „miris giljotine”. Krajem istog vijeka, na scenu parfemske industrije stupa dobitnik odlikovanja Legije časti za izlaganje svojih radova od stakla u Briselu, Rene Lalik, sa svojim originalnim idejama i čvrstom odlukom da napravi promjenu u svijetu. On se, osim izrade vaza i svijećnjaka, tekstila i tapeta, maskota za „Bentley”, „Rolls-Royce”, „Bugatti” i druge poznate automobilske fabrike, bavio i dizajniranjem i kreiranjem bočica za parfeme, između ostalih i ambalaže za jedan od najpoznatijih svjetskih parfema ikada „Chane l5″. Njegov uticaj i djela postoje i danas, a fabrika „Lalique”, nakon duge tradicije dizajniranja radova od stakla, svoj prvi parfem izdaje 1992. god., postižući veliki uspjeh i 2007. god. Njihov proizvod „Perles de Lalique” biva proglašen za parfem godine u Francuskoj.
Međutim, parfemska revolucija najviše se vezuje za gradić Gras u Južnoj Francuskoj koji je bio najveći snabdjevač sirovina parfemske industrije. Naime, svake godine žitelji Grasa mogli su se vidjeti na svojim poljima kako masovno beru blijedoroze cvjetove majskih ruža. Ove latice bile su najtraženije za izradu kvalitetnih parfema. Međutim, od velikog broja ruža mogla je da se proizvede sasvim mala količina parfema, što je značilo da kako bi se dobio samo jedan kilogram kvalitetnih latica bilo je potrebno oko 300.000 majskih ruža. S obzirom na to da je proces koji je potreban da bi se došlo do krajnjeg rezultata vrlo dugačak, cijena finalnog proizvoda ovih ruža i danas košta čak oko 9.000 USD. Ovaj ekstrakt je vrlo popularan u svijetu, međutim, države kao što su Kina, Južna Afrika, Maroko i Indija koriste zamjene za njega i prodaju ga po jeftinijoj cijeni tako da mnoge fabrike koriste upravo njihov proizvod u zamjenu za originalni iz Grasa.
Na kraju, parfem je detalj bez kojeg ne možemo, vrlina koja usavršava. Bez njega ne bismo bili to što jesmo i možemo samo biti zahvalni što nam je kroz godine bio vjerni podanik i što je odigrao veliku ulogu u konstruisanju svijeta kakav danas poznajemo. Kao što je rekla Koko Šanel: „Nosite parfem gdje god želite da budete poljubljeni.”
Srđan Ninković
Dodajte komentar