Multiorganska autoimuna bolest

0
433

[heading]U SUSRET DANU CELIJAKIJE[/heading] Međunarodni skup organizovan u susret Evropskom danu celijakije, u organizaciji Kliničkog centra Crne Gore -Centar za nauku, Instituta za bolesti djece, Udruženja pedijatara, Udruženja za celijakiju i veledrogerije Glosarij, održan je 23. aprila ove godine u hotelu „Crna Gora”. Simpozijumu posvećenom celijakiji i dijeti bez glutena prisustvovalo je više od stotinu ljekara i farmaceuta.

Uvodnu riječ imali su dr Elvir Zvrko, predstavnik Centra za nauku, i dr Veselinka Lola Đurišić, sa Instituta za bolesti djece u Podgorici, a moderator Simpozijuma bila je prof. dr Dušanka Mičetić-Turk, sa Univerziteta u Mariboru, jedna od predavača. Ostali izlagači: prof. dr Emanuela Pilozi sa Univerziteta „La sapienza” u Rimu, dr Aco Kostovski, sa Medicinskog fakulteta u Skoplju, dr Mira Samardžić, iz Kliničkog centra Crne Gore, prof. dr Ivan Stanković, sa Farmaceutskog fakulteta u Beogradu, dr Mirjana Stojšić, iz Instituta za djecu i omladinu u Novom Sadu, i dr Selma Terzić, iz Dječje bolnice Medicinskog fakulteta Bosne i Hercegovine, prikazali su brojne aspekte ovog oboljenja.

CELIJAKIJA – BOLEST SA BROJNIM MOGUĆIM KOMPLIKACIJAMA

Jako je važno naglasiti – upozorila je prof. dr Dušanka Mičetić-Turk – da u idućih deset godina očekujemo povećanje broja pacijenata sa celijakijom. To znači da se u Crnoj Gori koja ima 600 000 stanovnika, u tom periodu može očekivati i 6 000 novih pacijenata sa celijakijom. Potrebno je identifikovati onaj dio stanovništva koji nosi najveći rizik za razvoj bolesti, kako bi zdravstvene intervencije pravilno usmjerili i kako bi se ocijenila djelotvornost zdravstvenih programa i zdravstvenih usluga.

Kodeks alimentarijus (engl. Codex Alimentarius) je međunarodno tijelo koje je osnovala Svjetska zdravst­vena organizacija za hranu i poljoprivredu, a donosi međunarodne standarde koji se direktno primjenjuju! u međunarodnom prometu. U našoj zemlji je u vezi si ovim propisima usaglašen pravilnik o dijetetskim proiz­vodima i pravilnik o deklarisanju i označavanju upakovanih namirnica. U narednom periodu očekuje se dopuna liste alergena.

Celijakija je, kako objašnjava dr Mičetić-Turk, multiorganska autoimuna bolest koja primarno zahvata probavni trakt, sa svim simptomima koje jako dobro poznajemo, ali ona može da zahvati i sve ostale organe, naročito kožu i sluznice, kosti, centralni nervni sistem, srce, polne organe. U dječijoj dobi to može biti još i zakašnjeli pubertet ili zaos­tajanje u rastu, a ono čega se najviše bojimo, jeste razvoj malignih bolesti. U svim zemljama Evrope vrlo važnu ulogu u regulaciji stanja ovih bolesnika imaju društva za celijakiju, koja šire informacije o ovoj bolesti, organizuju edukativne skupove, izdaju registre preporučenih prehrambenih nam­irnica i brinu o oboljelim pacijentima ekonomski, socijalno ili na druge načine.

Ukazujući na značaj primjene histopatološke analize u dijagnostikovanju i utvrđivanju stadijuma celijakije, prof. dr Emanuela Pilozi prikazala je cijelu paletu aktivnosti koje patolog može da izvrši. Opisujući karakteristično ponašanje limfocita, njihovu infiltraciju u mikozu, promjenu brojnosti, promjene na ćelijama, posebno u njihovoj arhitektronskoj strukturi, na membrani i sl., te prisustvo specifičnih antitijela i atrofije tankog crijeva, stručnjak u laboratoriji dobija tek polazne podatke na osnovu čijeg upoređivanja sklapa kompletnu sliku o stanju pacijenta. Smjernice na osnovu kojih to vrši ustanovljene su 2011. godine, a da bi definisao navedene procedure on se bavi raznovrsnom metodologijom, počev od posmatranja pod mikroskopom do biopsije. Pri svemu, potrebno je da se jasno odredi o kom se imunološkom stadijumu radi, koji tip limfocita dominira, kakva je mitoza, da li pacijent koristi antiinflamatorne nesteroidne ljekove, ima li neki vid infekcije, a moguće je da se kao uzročnik ovog  vida poremećaja javi i Helicobacter pylori. Izazovi koji stoje pred njim brojni su i mogu imati različite konotacije. Sve to jasno pozicionira odgovornost koja pri dijagnostikovanju ovog stanja stoji na patohistologu.

O novim kriterijumima u dijagnostici celijakije go­vorio je dr Aco Kostovski. Podsjećajući na ranije utvrđene standarde u praćenju celijakije, Kostovski je naveo da je ESPGHAN, Evropsko udruženje za gastroenterologiju, hepatologiju i nutriciju, 1970. izradio prvi protokol, odnosno uputstvo za dijagnostikovanje celijakije, i da je centralnu ulogu u to vrijeme imala biopsija. U 2011. godini, mijenja se defin­icija celijakije, po kojoj je to sistemsko oboljenje, ali biopsija sluzokože tankog crijeva ostaje i dalje najpouzdaniji metod utvrđivanja postojanja ove bolesti. Dijagnostika oboljelih zavisi od kliničkih simptoma, specifičnih antitijela i karakte­rističnih histoloških promjena.

Prof. dr Ivan Stanković – kao član Radne grupe Svjetske zdravstvene organizacije u donošenju Kodeksa alimentarijusa – govorio je o karakteristikama namirnica koje se preporučuju za ishranu osoba sa intolerancijom na gluten, o međunarodnim standardima i nacionalnoj regulativi za ove namirnice. On je istakao značaj aktuelne preporuke navedenog tijela da osobe koje pate od celijakije dnevno mogu konzumirati najviše 20 mg/kg proizvoda bez glutena, 100 mg/kg proizvoda sa veoma niskim sadržajem glutena, a najosjetljivijim pacijentima preporučuje se maksimalno 50 mg/kg ovako deklarisanih prehrambenih proizvoda.