[heading]5. konferencija o hepatitisu C u Parizu (5 thParis Hepatitis Conference)[/heading] Na korak od Trijumfalne kapije – lokacijom bukvalno, a temom i figurativno, održana je 5. vodeća svjetska konferencija o hepatitisu C, na kojoj se već tradicionalno jednom godišnje u Parizu predstavljaju najnovija saznanja, praktične smjernice i budući pravci u tretmanu hroničnog hepatitisa C. Kako sam prvom rečenicom ovog teksta intenciono nagovijestio – Pariz, sa Trijumfalnom kapijom pozicioniranom na vrhu bulevara na kome se nalazi i kongresna dvorana u kojoj se održava konferencija, nije slučajno izabran, s obzirom na to da, spram pretpostavljene prevalence, Francuska ima najveći procenat tretiranih pacijenata od ovog hroničnog oboljenja u Evropi.
Među više od 1.000 delegata iz 65 zemalja svijeta, učesnici iz Crne Gore bili su: doc. dr Dragica Terzić (spec. infektolog, gastrohepatolog), dr Dobrila Nikčević (spec. infektolog), sa Klinike za infektivne bolesti Kliničkog Centra Crne Gore, i dr Miloš Ičević (stručni saradnik za oblast virusologije iz Kompanije „Hoffmann-La Roche”, čiji ljekovi predstavljaju aktuelni standard njege, dostupan i u Crnoj Gori).
Među opštom populacijom, ali i profesionalnom medicinskom javnošću, nerijetko je malo poznato da je hepatitis C danas izlječiva bolest. Još uvijek ne postoji vakcina kojom bi se spriječilo obolijevanje, ali trenutno dostupna terapija obezbjeđuje izlječenje u od 60 do preko 80% pacijenata, hronično inficiranih virusom hepatitisa C, sa tendencijom rasta u narednim godinama. To je dovelo do odluke da konferencija u Parizu bude, malo pretenciozno, ali kako se očekuje da će naredne godine pokazati, sasvim realno naslovljena: Na putu ka eradikaciji hepatitisa C.
Sa napretkom nauke i velikim ulaganjima farmaceutske industrije u pronalaske novih formula za tretman hroničnih virusnih infekcija, Roche će, kako se očekuje, zadržati lidersku poziciju, kada je u pitanju hronični virusni hepatitis C. 2015. godine će plasirati na tržište sasvim inovativni polimerazni inhibitor, od kojeg se očekuje da isključi i trenutno nezamjenljive pegilovane interferone iz standarda njege (Standard of Care, SOC), pa ćete mi dozvoliti da posegnem za kanonom upotrebe blistave latinske krilatice: Moveo, movere, movi, motum, u smislu neočekivano brzog progresa. On je već napravljen i tek se očekuje u narednih nekoliko godina, sa aspekta terapijskih opcija i, u konačnom, izlječivosti HHC-a. U skladu sa tim, i kao podršku istom, navešću zaključak Pariške konferencije iz 2009. u kojem je navedeno da se 100% izlječenje od HHC-a očekuje 2019/20. godine, dok je ove godine zaključeno da se isto vjerovatno može već očekivati 2014/15.
Francuski nacionalni plan za borbu protiv hepatitisa C, u periodu od 1994-2004. godine doveo je do porasta svijesti pacijenata sa 24% do 56%. To je, u konačnom, dovelo do najveće stope liječenja u Evropi, koja iznosi 16% od pretpostavljene prevalence.
Virus hepatitisa C otkriven je sredinom 70-ih godina prošlog vijeka, kao tzv. posttransfuzioni non-A non-B hepatitis, a kao HCV je potvrđen i definisan 1989. godine u Magazinu Journal. Svijest opšte populacije, uz zainteresovanost medija, pratio je rast broja inficiranih, kao i porast broja poznatih ličnosti koji su bili inficirani virusom HCV-a, a među kojima su: Pamela Anderson, Natali Kol i Stiven Tajler.
Najveći problem i u razvijenim zemljama, pa tako i u našoj, predstavlja nedostupnost, tj. neprepoznatljivost velikog broja oboljelih pacijenata u zdravstvenoj službi. To je determini-sano prirodnim tokom ove bolesti, u kojoj se ozbiljne komplikacije javljaju nakon 20 do 30 godina od infekcije. Barijere su dodatno uslovljene i manje ili više tihom stigmatizacijom pacijenata, koja je određena činjenicom da se najveći broj pacijenata zarazi zbog intravenskog korišćenja narkotika, a što ne opravdava ni institucionalnu ni njihovu društvenu diskriminaciju. Dobar primjer iz jedne od vodećih svjetskih ,,awareness” kampanja, koja pomalo grubo, ali istinito, sukobljava ovaj sa primjerom korišćenja duvana kao faktora rizika i dokazanog uzročnika brojnih hroničnih i onkoloških bolesti i potpuno drugačiji i korektan odnos institucija i društva prema ovoj populaciji. To nas opominje da ne smijemo i da nema razloga biti strog ni prema ovoj populacionoj grupi, jer dodatno komplikujemo i otežavamo njihovu šansu za izlječenje, resocijalizaciju i kvalitetan život, en general.
Ključne činjenice (SZO): Hepatitis C je oboljenje jetre, uzrokovano hepatitis C virusom (HCV) – Oko 80% inficiranih razvije hroničnu infekciju (HHC) – Prenosi se inficiranom krvlju Oko 130-170 miliona ljudi je hronično inficirano HCV-om, a oko 350.000 slučajeva smrti godišnje posljedica je bolesti uzrokovanih HHC-om HCV infekcija se može izliječiti dostupnom terapijom, rastuće efikasnosti Bez obzira na kontinuirana istraživanja, nije dostupna vakcina protiv virusa hepatitisa C.
Doc. dr Dragica Terzić, infektologgastro-hepatolog kaže da je uspješnost terapije u Crnoj Gori dobra i u skladu sa očekivanom stopom izlječenja, te da se, u prosjeku, 30 pacijenata nalazi na terapiji. Sprovodi se i klinička studija, kojom se prati bezbjednosni profil terapije naših pacijenata. Docentkinja Terzić dodaje da smo svjedoci nove revolucije u tretmanu hroničnog hepatitisa C, koja se može mjeriti sa onom kada su konvencionalni interferoni zamijenjeni pegilovanim i kada je uveden ribavirin u terapiju HHC-a (dvojna terapija), a koji su tada, kao i direktni antiviralni agensi, koji će biti dostupni u narednim godinama kao dio triple terapije i drugih terapijskih režima, značajno povećali stabilni virusološki odgovornm, i ultimativno – izlječenje.
Imajući u vidu rastuću efikasnost lijekova, preporuke sa Konferencije su da treba raditi što više na porastu osvješćenja građana, populacije u riziku, oboljelih i cijelog zdravstvenog i društvenog sektora, kako bi oboljelima bilo dostupnije liječenje. Benefit od izlječenja nije samo individualan, već široko društven, s obzirom na to da sprečavamo i dalji prenos infekcije. Dodatno, treba imati u vidu podatke iz farmakoekonomskih studija koji nedvosmisleno govore o isplativnosti pravovremenog liječenja. U zavisnosti od vrste komplikacije neliječenog HHC-a ono je u prosjeku 3 puta jeftinije, a gotovo 20 puta u odnosu na transplantaciju jetre, kod pacijenata kojima je u terminalnoj fazi bolesti to jedina preostala terapijska opcija.
dr Miloš Ičević
Add comment