Veza između depresije i hroničnih oboljenja?
Depresija – kao hroničan osjećaj tuge, beznadežnost, bespomoćnost, gubitak samopoštovanja i samopouzdanja, gubitak interesovanja, zadovoljstva, osjećaj krivice, poremećaj sna, ili apetita, slaba koncentracija – značajno povećava rizik obolijevanja od drugih hroničnih oboljenja, kao što su kardiovaskularna oboljenja, kancer i dijabetes. Treba znati da je ovo dvosmjerna veza. Prevalenca (učestalost) obolijevanja od depresije je značajno veća recimo za 29% kod osoba oboljelih od hipertenzije, 22% sa miokard infarktom, 27% sa dijabetesom, 33% sa kancerom. Oboljeli od depresije izloženi su dvostruko većem riziku obolijevanja od koronarnog srčanog oboljenja.
Potrošnja alkohola per capita u CG porasla je za 25%. Ako imamo na umu da je zavisnost od alkohola važan prediktor depresije i suicida, to nam je još jedan razlog zašto treba raditi na smanjivanju dostupnosti i potrošnji alkohola naročito kod mladih, koristeći i mjere povećanja cijena kao i zabranu reklamiranja.
Depresija i suicid?
Depresija je preventabilnog karaktera i moguće ju je izliječiti u 80% slučajeva; liječenje iziskuje zanemarljivo mala ulaganja naročito u poređenju sa cijenom posljedica; a prvi korak u liječenju jeste razgovor sa osobom kojoj osoba sa depresijom vjeruje. To je i razlog zašto se ovogodišnji SDZ obilježava pod sloganom Govorimo o depresiji. Zaista je tragično što vidimo da veliki procenat osoba koje pate od depresije osjećaju da je jedini izlaz iz tog mraka – pokušaj samoubistva.
Depresija je uvod u suicid. A koliko je suicid veliki problem govori i podatak SZO da godišnje blizu 800 000 osoba počini samoubistvo, što znači svakih 40 sekundi u svijetu 1 osoba oduzme sebi život, čime se suicid svrstao u 20 vodećih uzroka umiranja za 2015. god. Ono što naročito zabrinjava jeste činjenica da suicid predstavlja drugi po redu uzrok umiranja kod mladih uzrasta od 15-29 god, odmah nakon saobraćajnog traumatizma. Zemlje niskog i srednjeg nivoa razvoja regiona Evrope bilježe najveću stopu samoubistava i to naročito u populaciji muškaraca. Iako je depresija gotovo dvostruko učestalija u populaciji žena, muškarci se mnogo češće odlučuju sebi da oduzmu život. Stopa samoubistava je 4 puta češća kod muškaraca nego kod žena. U visoko razvijenim zemljama, stopa samoubistava je 3 puta veća u muškoj u odnosu na žensku populaciju (dok je na globalnom nivou ta stopa 1.8 puta veća kod muškaraca).
Stopa suicida u CG je 18,9/100 000, prema podacima SZO za 2015. god. Čime se CG svrtala u top 10 zemalja EURO regiona koji broji 53 zemlje. U EURO Regionu stopa suicida kreće se u rasponu od 1,7-33.5/100 000. Stopa samoubistava u CG veća je u odnosu na sve zemlje bivše Jugoslavije. Osim toga, u CG zabilježen je značajan trend rasta samoubistava u periodu od 2000-2012. godine, i to za 35 % prema podacima SZO, dok u drugim zemljama regiona se bilježi pad stope samoubistava u rasponu od 10,6% u Bosni i Hercegovini, 22% u Makedoniji, 29% u Hrvatksoj, 32% Srbiji,
Na samom početku sam istakla, da je depresija učestalo oboljenje i pogađa svakoga u svakom periodu života. Uprkos tome, osobe koje pate od depresije žrtve su stigme i diskriminacije i žive sami sa svojim problemom skriveno od sistema i bez adekvatnog liječenja.
Periodično SZO sprovodi istraživanje o mentalnom zdravlju u zemljama članicama. Rezultati ovog istraživanja su jednako zabrinjavajući. Naime, čak i u visoko razvijenim zemljama svega 50% oboljelih prima terapiju (u drugim zemljama procenat je značajno veći, 75%), dok u 40% slučajeva smatra se da je tretman liječenja minimalno adekvatan. Potrebno je otvoriti dijalog kako bi se kao društvo izborili sa stigmom i diskriminacijom koja poput sjenke prati ovo stanje.
Uprkos činjenici što depresija predstavlja ovako veliko opterećenje, u smislu obolijevanja i prijevremenog umiranja, izgubljenih godina života zbog nesposobnosti, izdvajanja za mentale servise su, i dalje, izuzetno niska, što je globalni problem. Prema SZO Atlasu mentalnog zdravja za 2011. godinu, u prosjeku svega 3% zdravstvenog budžeta se izdvaja za mentalno zdravlje iako postoje dokazi koji upućuju da na svaki dolar uložen u unapređenje mentalnog zdravlja, vraća se četiri dolara mjereno kroz bolje zdravlje i produktivnost na poslu.
Depresija predstavlja i enormno ekonomsko opterećenje za pojedinca i ukupuno društvo koje se procjenjuje na 1.000 milijardi US $, prema procjenama SZO, prevashodno iz razloga što je depresija tijesno povezana sa absentizmom, smanjenom učinkovitošću na poslu, povećanim stopama nezaposlenosti i smanjenjem ekonomske produktivnosti.
Epidemiološki podaci ukazuju i na povezanost depresije sa jedne strane i siromaštva i nezaposlenosti sa druge strane. Dakle, depresija doprinosi ali je istovremeno i posljedica socijalnih i ekonomskih nejednaskosti u svakom društvu.
Osim toga, i kvalitet životne sredine u velikoj mjeri opredjeljuje kvalitet našeg mentalnog zdravlja.
– Klimatske promjene donose ne samo ekstremne vremenske uslove, poplave uzrokujući prinudne migracije, suše i toplotne udare, već ostavljaju i duboke ožiljke na mentalno zdravlje – doprinose razvoju depresije, anksioznosti, bolesti zavisnosti, agresivnog ponašanja, suicidnog ponašanja. Nakon tornada Katarina 2005. godine u USA, kod 49% stanovnika pogođenih ovom elementarnom nepogodom dijagnostikovan je problem anksioznosti ili poremećaj raspoloženja poput depresije.
Usvajanje politika i uvođenje stilova življenja koji promovišu životnu sredinu i doprinose njenom očuvanju, ima pozitivan efekat na mentalno zdravlje. Isto tako, politike koje promovišu zdrav život i fizičku aktivnost kao stil življenja, bilo da je to da relaciju od kuće do posla i obratno prelazimo pješice ili biciklom, u značajnoj mjeri doprinose smanjenom nivou stresa. Upotreba javnog saobaćaja povezana je sa povećanom socijalnom kohezijom i smanjivanjem sindroma depresije i stresa. Dostupnost parkova i zelenih površina u gradovima donosi svoje benefite za mentalno zdravlje.
Kvalitet vazduha – i povećanje koncentracija praškastih materija PM2.5, prema nalazima Univerziteta Kalifornija, u US, koje su product intezivnog saobraćaja i teške industrije, u značajnoj mjeri povećavaju rizik obolijevanja od demencije, uključujući i Alchajmera i to za 92% kod starih osoba ženskog pola (od demencije).
Način na koji se projektuju stambeni blokovi i količina svjetlosti u domovima gdje boravimo, boje koje se koriste u zdravstvenim ustanovama direktno utiču na kvalitet života, mentalnog zdravlja, ali i efikasnost liječenja i zdravstvene ishode.
Sve ovo ukazuje da:
– Zdravlje i drugi sektori moraju da sarađuju.
– Zdravstveni sistem mora sagledavati problem mentalnog zdravlja na mnogo širi način; osim procjene simptoma i propisivanja terapije, potrebno je razumijevanje sredine i identifikovanje faktora u čijem sadejstvu se javlja poremećaj mentalnog zdravlja. Potrebno je razmišljati ne samo o nivou prepoznate nesposobnosti, već i preostaloj funkcionalnosti pacijenta i kako je unaprijediti.
Sasvim je razumljivo zašto je unaprijeđenje mentalnog zdravlja u srcu mandata SZO, kao i zašto smo odabrali da ovogodišnji SDZ posvetimo jednom od oblika mentalnih problema, tj. depresiji.
Da podsjetim, Crna Gora, kao jedna od zemalja članice SZO, podržala je usvajanje Globalnog Akcionog plana za mentalno zdravlje 2013-2020. godine. Fokus Plana je na promociji mentalnog zdravlja i prevenciji, potrebi jačanja PZZ kao instrumenta za približavanje mentalnog zdravlja zajednici, kojim je između ostalog predviđeno i povećanje obuhvata usluga za osobe sa ozbiljnim mentalnim problemima, uključujući i depresiju za 20%, kao i smanjivanje stope samoubistava za 10% do 2020. godine.
Razumljivo je zašto je mentalno zdravlje eksplicitno integrisano u koncept Održivog razvoja do 2030. godine i prepoznato kao jedan od ciljeva održivog razvoja.
Crna Gora je razvila svoju mapu puta unaprijeđenja mentalnog zdravlja populacije i uspostavila model organizacije pružanja usluga mentalnog zdravlja na sva 3 nivoa zdravstvne zaštite.
– Jačanju zdravstvenog sistema kroz obuku zdravstvenih profesionalaca i jačanje njihovih kapaciteta potrebnih za efikasnu prevenciju, ranu detekciju i kvalitetno liječenje.
– Posebno je važna uloga koju igraju domovi zdravlja u približavanju mentalnog zdravlja zajednici.
– Promociji mentalnog zdravlja i prevenciji depresije počevši od najranijeg uzrasta, kako bi se u školskom uzrastu kod djece razvijale socijalne i emocionalne kompetencije, ali voditi računa i o drugim vulnerabilnim grupama.
– Osmišljavanju i sprovođenju programa za prevenciju suicida i depresije.
– Poboljšanju integrisanosti i koordinacije servisa mentalnog zdravlja koji se pružaju u domovima zdravlja i bolnicama, kako bi se obezbijedio kontinuitet brige o pacijentima sa mentalnim problemima.
– Rješavanju problema stigme i diskrminacije osoba sa mentalnim poremećajima kroz promociju zaštite ljudskih prava i socijalne inkluzije.
– Unaprijeđivanju multisektorske saradnje jer mentalno zdravlje je zajednički resurs i zajednički zadatak.
Završavajući izlaganje, Mina Brajović je istakla da su dodatna ulaganja i posvećenost put obezbjeđivanja univerzalne zdravstvene zaštite i socijalne inkluzije, u ostvarivanju jednog od ključnih ciljeva održivog razvoja – smanjvanje prijevremenog mortaliteta od hroničnih oboljenja za 30% do 2030. godine, kroz prevenciju i liječenje i unepređenje mentalnog zdravlja.
Dr Lidija Injac Stevović navodi da depresija predstavlja sastavni dio života ali ne mora biti na nivou bolesti. – Ono što je komplikuje je anksioznost. Depresija donosi ne samo promjene u mozgu nego i u čitavom organizmu i ima tendenciju da se vraća. Ključni simptomi depresije su beznadežna tuga, osjećanje bespomoćnosti, beznadežnosti, gubitak volje, gašenje volje, ne spavanje i buđenje pred zoru oko 4 – 5h ujutro. Depresivne osobe imaju snižen seksualni nagon i nagon življenja. Treba da se otvorimo, budemo iskreni, iznesemo svoje probleme i osjećanja. Važan simptom je i pamćenje, kod 90% pacijenata se poremeti, oni budu dekoncentrisani i rasijani. Najviša stopa suicida je zastupljena u Pljevljima, Plužinama, Žabljaku, Šavniku, Kolašinu, Kotoru i Nikšiću – upozorila je dr Injac Stevović ističući da su mentalna bol i depresija češći kod žena.
– Mentalna bol je za 30% češća kod žena, alkoholizam i narkomanija su prisutni kod 6,5% populacije, 30,26% populacije ima posljedice somatske bolesti. Stres je uzrok bolesti zavisnosti, socijalnih bolesti, interpersonalnih i somatskih bolesti – navela je dr Injac Stevović u završnom dijelu izlaganja.
Dr Jovo Đedović, načelnik odjeljenja za psihijatriju specijalne bolnice Dobrota, govorio je na temu Uloga primarne zdravstvene zaštite sa fokusom na značaj osposobljavanja centra za mentalno zdravlje i ranom prepoznavanju depresije i zbrinjavanju oboljelih. Ukazao je da između dva depresivna pacijenta postoje značajne razlike.
– Među svim kategorijama različitih depresivnih sindroma posebnu kategoriju imaju pacijenti kod kojih se depresivni sindrom javlja u sklopu nečega što se u literaturi naziva duševnim oboljenjima, a mi u svakodnevnom govoru koristimo izraz psihotični poremećaj. Više od 50% pacijenata nakon odpusta iz bolnice, tokom prve godine kada su u pitanju psihoze, prekida medikaciju. Više od 90% suicida koji se realizuju na nekom prostoru mogu se pripisati poremećajima mentalnog zdravlja. Formiran je novi model tretmana – multidisciplinarni rad psihijatrijskih timova koji, pored psihijatara podrazumijeva i rad na terenu. Ne čekamo da pacijenti po odpustu iz bolnice sami dolaze na kontrole već mi idemo kod njih kući. Tu su pored psihijatara socijalni radnici i psiholozi tako da cijela grupa brine o pacijentima. Akcionim planom u Crnoj Gori za mentalno zdravlje još od 2011. do 2014. godine je predviđeno da ovakvi timovi počnu sa radom i kao prva ciljna grupa da budu pacijenti psihijatrijskih klinika – objasnio je dr Đedović.
Dr Aleksandar Tomčuk je govorio na temu Predstavljanje predloga smjernica sa dijagnostikovanim liječenjem depresije.
– Pacijent je na prvom mjestu. Svaki pacijent je individualan slučaj i bez obzira na smjernice moramo se rukovoditi principom individualnosti. Smjernice su potencijalno dobre zbog tri aspekta – i to najveća korist bude za pacijenta, smanjenje morbiditeta i mortaliteta i uopšte unapređenje kvaliteta zdravstvene brige. Tretman pacijenta u odsustvu smjernica sa istim kliničkim problemima je drugačiji zavisno od ljekara, bolnice i lokacije. Cilj svakog zdravstvenog sistema je da u tretmanu svih poremećaja ima određene vodiče koji će služiti u praksi ljekarima da bi se unaprijedio ukupni kvalitet zdravstvene zaštite, da bi se povećala efikasnost sistema i da bi se obezbijedila jednaka dostupnost svih terapijskih modaliteta, ne samo u psihijatriji već u svim granama medicine. Zdravstveni sistem sa lošim smjernicama ima manju operativnu, praktičnu efikasnost i koristi ograničene resurse. Iz statističkog godišnjaka Instituta za javno zdravlje vidimo da u 2013. godine iz spektra psihijatrijskih poremećaja, poremećaja vezanih sa stresom, su sačinjavali 39% pacijenati van bolničkog morbiditeta dok sa poremećajem raspoloženja je njih 23% – istakao je dr Tomčuk.
Add comment