Trudnoća
Iako je trudnoća (lat. graviditas) fiziološko stanje, promjene koje nastupaju kod žene za period od devet mjeseci: fizičke, hormonske, emocionalne, metaboličke, takve su prirode da stomatolog mora s posebnom opreznošću i pažnjom tretirati ove osobe koje, takođe, pripadaju kategoriji pacijenata rizika u stomatologiji. Pošto se žena u trudnoći nalazi u posebnom, specifičnom, ali Bogom datom, kako se u narodu kaže „drugom stanju”, nije slučajno što je još od davnina postojalo vjerovanje da gravidnim ženama ne treba vaditi zube. Iz istorije stomatologije poznato je da se još u 18. vijeku Francuz RobertBunon, prvi, do tada, diplomac sa zvanjem hirurg-dentista, 1741. god. suprotstavio važećem stavu da trudnim ženama ne treba ekstrahirati zube. (Uzgred pomenimo i to da se navedeni autor takođe suprotstavio još jednoj zabludi davnih vremena – da je vađenje očnjaka velika opasnost za oko).
U toku trudnoće i usna duplja se nalazi u „drugom stanju”. Pojačano dejstvo polnih hormona (estrogena i progesterona) često dovodi do promjena na desnima – zapaljenja (gingivitis), koje, ponekad, može preći u mnogo ozbiljnije oboljenje, parodontitis (zapaljenje potpornog dijela zuba), čiji krajnji ishod zna da bude rasklaćenost (pa i ispadanje) zuba. I pojava hiperplazije desni (bujanje tkiva), izmijenjen sastav pljuvačke, pojačano taloženje naslaga na zubima i učestalija pojava karijesa – sve su ovo neke od promjena u usnoj duplji, čiji tok, ako se blagovremeno ne posjećuje stomatolog, može dovesti do stanja da žena trudnica dođe u situaciju da joj se mora raditi neka oralno-hirurška intervencija, najčešće vađenje zuba. U tom slučaju stomatolog treba da se detaljnom anamnezom obavijesti o neophodnim podacima u vezi trudnoće: vrijeme, tok, da li prima neku, posebno hormosku terapiju, eventualno prethodne trudnoće, vrijednosti krvnog pritiska i si. U toku razgovora i priprema pacijentkinje za potrebnu intervenciju, većina trudnica često brine za moguće posledice stomatološkog zahvata prije svega za plod pa tek za sebe lično. Stoga je naročito važno uvjeriti je da tretman mora biti bezbjedan za oboje, i za čedo koje nosi, i za nju, buduću majku.
Trudnoća koja ima uobičajeno normalan tok stanje je u kojem uglavnom nema smetnji za vađenje zuba, pa čak ni za manje oralnohirurške intervencije. Ovakav načelni stav ne isključuje potrebu i obavezu stomatologa za predostrožnošću i stalno prisutnu obazrivost prema trudnoj ženi. Naprotiv!
• Smatra se daje ove intervencije najbolje izvoditi u srednjem tromjesečju trudnoće (drugi trimestar).
• Neki stručnjaci smatraju da i u trećem trimestru, posebno osmom i devetom mjesecu, ne bi trebalo raditi oralnohirurške intervencije, uključujući i vađenje zuba, pa čak ni rutinske stomatološke zahvate.
• Svaku, pa i najmanju oralnohiruršku intervenciju treba dobro planirati, pripremiti trudnicu, posebno je oslobađajući straha, i biti oprezan sa upotrebom lokalne anestezije, veoma oprezan pri ordiniranju Ijekova a naročito oprezan s primjenom jonizirajućih zračenja.
• Potrebno je, u određenim situacijama, konsultovati se sa ginekologom, radi izbjegavanja neželjnih posledica oralno-hirurškog tretmana.
• Veoma je važno da trudnica svaka 2 -3 mjeseca posjeti stomatologa jer je i ona odgovorna za svoje oralno zdravlje.
Opreznost je potrebna već kod izbora lokalnog anestetika, jer pored onih koji se mogu praktično nesmetano primjenjivati, postoje i neki koji su apsolutno kontraindikovani jer sadrže elemenat felipresin koji može izazvati kontrakciju glatke muskulature materice i samim tim nepovoljno se odraziti na plod. Katkad je potrebno, a nekad i neophodno, uraditi i rendgensko snimanje zuba. Iako su za ovaj tretman potrebne minimalne doze zračenja, i uz savremene rendgen aparate koji neznatno zrače, kao i uz svu zaštitnu opremu, ipak, u toku trudnoće treba izbjegavati upotrebu jonizirajućih zraka, naročito u najosjetljivijem periodu – prva tri mjeseca (prvi trimestar), uprkos činjenici da ima stručnjaka čiji su stavovi liberalniji.
Čak i primjena ljekova kod trudnica iziskuje naročitu opreznost. U pravilu, trudne žene ne bi trebalo da uzimaju ljekove, posebno ne u prvom trimestru, ukoliko uzdržavanje od uzimanja lijeka ne ugrožava zdravlje trudnice i ploda. Ako je za stomatološki tretman potrebno ordinirati antibiotsku terapiju, smatra se da su najbezbjedniji penicilinski preparati, zatim cefalosporini i eritromicin.
Rizična je, takođe, i upotreba ljekova protiv bola (zubobolja, bol poslije vađenja zuba i dr.). Od brojnih analgetika koje nude razne farmaceutske kuće, uvjerenje je da su ljekovi paracetamol grupe bezbjedniji za moguća bolna stanja usne duplje.
Žena trudnica, zbog prirode njenog uzvišenog stanja, treba da ima poseban tretman kako u porodici tako i u društvu u cjelini. U sklopu njene zdravstvene zaštite odgovornost ljekara i drugog medicinskog osoblja posebno je značajna. Veoma je značajna, takođe, i zaštita njenog oralnog zdravlja. U tom smislu, u zaključku ovog teksta bitno je potencirati sledeće:
Add comment