Praćenje razvoja ploda kod trudnica koje imaju dijabetes

razvoj plodaGlukoza, čiji je nivo jako povišen u krvi trudnica koje boluju od šećerne bolesti, prelazi kroz posteljicu i u povećanim količinama u krv ploda. Tako povišena u krvi ploda, podstiče njegovu gušteraču da povećano luči insulin, što, uz povećano lučenje hormona rasta, dovodi do ubrzanog rasta ploda, pa su novorođenčad krupna i povišene tjelesne težine.

Prekomjerna tjelesna masa, tzv. gigantski plod, najčešći je ali ne i jedini rizik koji ugrožava plod trudnica sa slabom regulacijom šećerne bolesti. U slučajevima kada je oštećena placenta (posteljica), može da dođe do smanjenja težine i rasta ploda, odnosno, kasnije novorođenčeta. Povećano nakupljanje plodove vode ili hidramnion, posebno se često javlja ako je šećerna bolest tokom trudnoće slabo regulisana. Najvjerovatnije, povećano lučenje plodove tečnosti nastaje usljed povećanog nivoa šećera u krvi. Hidramnion pogoršava šanse za preživljavanje djeteta.

Gestoza se mnogo češće javlja kod trudnica sa šećernom bolešću nego kod zdravih. Pojava gestoze znatno pogoršava prog­nozu po plod, posebno ako je udružena sa povećanim nakupljan­jem plodove tečnosti. Intrauterino uginućeploda najčešće nastaje usljed poremećene funkcije posteljice, koje poslije 37 nedjelje trudnoće može da se veoma brzo razvije.

Da bi se spriječila stanja koja ugrožavaju plod trudnica koje imaju šećernu bolest, odnosno, da bi ishod trudnoće bio isti kao kod zdravih, neophodno je ostvariti dobru metaboličku kontrolu šećerne bolesti prije i u toku trudnoće, kao i sprovoditi re­dovne kontrole od strane akušera i ginekologa, naravno i endokri-nologa. Potvrda da je buduća trudnica koja ima šećernu bolest u stanju dobre metaboličke kontrole sastoji se u podatku da su joj vrijednosti glikoziliranog hemoglo­bina (HbAlc) u dva uzastopna nalaza prije začeća manja od 6,2%. Da bi se imao siguran uvid kako plod napreduje, danas postoje određeni testovi koji se preporučuju trudnicama koje imaju šećernu bolest. Njihovim uvođenjem i pravovremenom primjenom značajno su una­prijeđeni izgledi da trudnica ima zdrav porod

Alfa-fetoprotein test u krvi preporučuje se oko šesnaeste nedjelje trudnoće. Ovaj test je važan da bi na vrijeme ukazao na moguća oštećenja mozga i kičmene moždine ploda.

Ultrasonografski (ultrazvučni) pregled obično se preporučuje u 16-18. nedjelji trudnoće. Ponovni ultrasonografski pregled preporučuje se između 26. i 28. nedjelje i ponovo kada se primakne termin porođaja kako bi se vidjelo da li plod napreduje dobro i da bi se odredila njegova dužina i tjelesna masa (težina).

Takozvanim nestresnim testom određuju se srčani tonovi u zavisnosti od pokreta ploda, i to od 32. do 36. nedjelje jedanput sedmično, a poslije 36. nedjelje dva puta sedmično.

Praćenje ploda i primjena testova tokom trudnoće veoma su važni i njima se tokom posljednje dvije decenije poklanja posebna pažnja. Na osnovu tih testova može se precizirati termin porođaja, a kako bi se provjerila zrelost pluća kod ploda može se planirati i amniocenteza, što je od posebnog značaja.

Kod trudnice sa šećernom bolešću, od velikog je značaja izbor termina za prevremeni porođaj. Kod preranog započinjanja porođaja, dijete je ugroženo zbog nezrelosti ili njenih posljedica (npr. poremećaji disanja), dok kod suviše kasnog uvođenja prijeti smrt ploda, usljed ranije navedenih uzroka. Pošto je neizvjesno da li je kod trudnoće žene sa šećernom bolešću sigurno i rano nastupilo odlivanje mekonijuma, pouzdanu vrijednost ima dijag­nostika plodove vode (amnioskopija i amniocenteza).

Veličina ploda je od značaja da bi se odredilo kojim putem treba da se obavi porođaj, prirodnim putem ili carskim rezom.

Pri izboru porođajnog puta nije baš pravilno načelno propagiranje carskog reza, kao ni uporno insistiranje na vaginal-nom putu. Težnja za spontanim porođajem pri širokogrudom postavljanju indikacije za porođaj carskim rezom, pokazala se kao metoda izbora.

Optimalna kontrola novorođenčeta majke sa šećernom bolešću, omogućena je pomoću odgovarajućeg praćenja u dobro opremljenim centrima. Novorođenče treba neposredno poslije porođaja uputiti na neonatalno odjeljenje, radi intenzivnog staranja.

Dugo je važila preporuka da se porođaj trudnica sa šećernom bolešću obavi na 4-6 nedjelja prije termina. Pošto je mrtvorođenost bila glavna komplikacija tokom trudnoće žena sa šećernom bolešću, ranim porođajem se smanjivao rizik patnje ploda tokom posljednjih nedjelja trudnoće. Napretkom liječenja i praćenja trudnica sa šećernom bolešću, porođaj se preporučuje obično u 38 ili 39 nedjelji, ili čak u punom terminu sa 40 nedje­lja.

Sa 38 nedjelja trudnoće većina plodova je dovoljno zrela za vanmaterični život. Ultrazvukom treba odrediti veličinu ploda i na osnovu toga se odlučiti da li da se porođaj odvija vaginalnim putem ili carskim rezom. Novorođenče treba držati u intenzivnom novorođenačkom odjeljenju. Ako pluća nijesu dovoljno razvijena može se razviti tako­zvani respiratorni distres sindrom i u tom slučaju treba primijeniti vještački respirator do sazrijevanja pluća.