Pacijenti dolaze u zdravstvene ustanove jer im je potreban stručan savjet, klinički pregled i liječenje. Za mnoge je to teško iskustvo. Hospitalizacija je izazov za pacijentovu privatnost i kontrolu njegovog života, jer se mora odreći barem dijela svog svakodnevnog života.
Pacijent se mora osloniti na medicinsku sestru i ostale zaposlene kako bi zadovoljio svoje osnovne potrebe. U zavisnosti od složenosti zdravstvenog problema, pacijentu i njegovoj porodici je neophodno podučavanje, savjetovanje, koordinacija usluga, razvijanje sistema podrške u zajednici i pomoć u savladavanju životnih promjena prouzrokovanih zdravstvenim problemima.
U zdravstvenim ustanovama, medicinske sestre, glavne sestre i sestre specijalisti, obezbjeđuju ove vitalne usluge. Obrazovanje predstavlja početnu tačku za razumijevanje i izvođenje velikog broja zadataka, efikasno i sa samopouzdanjem.
Sestrinske procedure su:
– Osnovne procedure (prijem, premještaj i otpust pacijenata; plan njege; pravilne tehnike pokreta i tehnike premještanja; lična higijena; ishrana)
– Kontrola bolničkih infekcija
– Primjena ljekova
– Sakupljanje uzoraka i testiranje
– Njega majke i novorođenčeta
– Pedijatrijska njega
– Njega kože
– Njega oka, uva i nosa
– Kardiovaskularna njega
– Respiratorana njega
– Gastrointenstinalna njega
– Njega hirurških bolesnika
– Njega bolesnika u ortopediji
– Nefrološka i urološka njega
– Neurološka njega
– Psihijatrijska njega
– Njega u gerijatriji
– Fizikalna terapija
Prije osvrta na specifičnu sestrinsku njegu, treba šire sagledati ciljeve zdravstvene njege kao što su:
– pomoć pacijenta da se suoči sa ograničenom pokretljivošću
– omogućiti komfornu sredinu koja ga ohrabruje
– omogućiti čulne stimulacije
– obezbijediti sugurnost (briga da pacijent ne dođe na bilo koji način u opasnost)
– spriječavanje komplikacija
– pomoć pacijentu da se vrati svom normalnom životu (rehabilitacija)
Suočavanje sa ograničenom pokretljivošću
Kada se pogorša opšte stanje pacijenta ili on postane nepokretan, medicinska sestra treba:
– da podstiče motivaciju pacijenta za samostalnost
– da mu pomaže u postavljanju ciljeva
– da spriječava povrede i komplikacije koje nepokretnost može da izazove
– da podučava pacijenta neophodnim vještinama
– da učestvuje u formiranju pozitivne slike o sebi, pogotovu ako je u pitanju duža ili trajna nepokretnost.
Omogućiti komfornu sredinu
Prilagođavanjem fizičkih faktora u pacijentovoj sredini: temperatura, vlažnost vazduha, osvjetljenja – može se uticati na pacijentov komfor, stanje, a ponekad i na njegovu reakciju na liječenje. Na primjer, sobna temperatura od 20-22,2°C i relativna vlažnost vazduha od 30-60%, iako komforni za većinu pacijenata, ne prijaju starijim pacijentima jer može da im bude suviše hladno. Takođe, vještačko ili prirodno osvjetljenje pomaže u formiranju dnevno-noćnog ritma.
Omogućiti čulne stimulacije
Čulna stimulacija (kao što je terapeutski dodir), doprinosi poboljšanju stanja pacijenta. Iako količina i vrsta potrebne stimulacije variraju kod svakog pacijenta, preopterećenje čulnim doživljajima može se spriječiti adekvatnom procjenom pacijentovih potreba. Pri procjeni stimulansa u pacijentovom okruženju, treba imati na umu da je bolest jedna vrsta stresa, koji može da izazove pacijentovo reagovanje, posebno na buku i mirise.
Obezbijediti sigurnost
Pored toga što bolest i stanja koja je prate liječenje mogu da oslabe pacijenta, ona mogu i da oštete njegovo rasuđivanje i da doprinesu mogućim nesrećama. Treba obratiti pažnju na opasnosti u pacijentovom okruženju i naučiti njega i njegovu porodicu da ih prepoznaju i otklone. Što se tiče njege pacijenta sa ograničenom pokretljivošću, medicinska sestra mu mora pomoći pri kretanju, podizanju i transportu. Korišćenjem adekvatne tjelesne mehanike i odgovarajućih pomoćnih sprava, spriječavaju se povrede, zamor i neudobnost i za pacijenta i za medicinku sestru.
Sprečavanje komplikacija
Za pacijente vezane za krevet, nepokretnost uzrokuje posebne opasnosti kao što su: pritisak na djelove tijela zbog prinudnog položaja, zastoj u venama, plućima i urinarnom sistemu, prestanak korišćenja mišića i zglobova. Ovo može da dovede do takvih komplikacija kao što su dekubitusi, trombovi, pneumonija, kalkuloza u urinarnom traktu i stvaranje kontraktura zglobova. Da bi se ove komplikacije spriječile, treba pacijenta postaviti u pravilan položaj, vršiti detaljnu njegu kože, koristiti pomoćne sprave i redovno vježbati.
Rehabilitacija
Prvi korak ka rehabilitaciji je progresivna aktivnost, koja treba da počne što je prije moguće, ako je potrebno korišćenjem pomoćnih sprava kao što su štap, štake ili hodalica.
Efektivna rehabilitacija takođe može zahtijevati od medicinske sestre da pacijenta i njegovu porodicu nauči tehnikama zauzimanja položaja, pomjeranja i kretanja. Preporučljivo je da pacijent i njegova porodica demonstriraju pokazane im tehnike i vještine, kako bi se ispravile moguće nepravilnosti. Demonstracija tehnike, kao na primjer premještanje pacijenta sa kreveta u invalidska kolica, tokom hospitalizacije pomaže pacijentu i njegovoj porodici da je razumiju i savladaju potrebne vještine. Dopustite im da ih uvježbavaju pod vašim nadzorom, jer će onda imati više sigurnosti da ih izvedu kod kuće. Ohrabrite ih da pozitivno motivišu pacijenta da radi na ispunjenju svojih ciljeva.
Ranko Raketić
dipl. medicinar zdravstvene njege
Dodajte komentar