Profesionalizam je ključ uspjeha

0
595

[heading size=”7”]Intervju: Vlado Jeknić, fudbaler[/heading]

jeknicDa talenat ne poznaje granice, i da se njegovo postojanje mora spoznati najbolje pokazuje primjer crnogorskog internacionalnog fudbalera Vlada Jeknića. Njegova upornost, želja i volja za uspjehom vodili su ga kroz razne zemlje, praveći tako njegov profesionalni mozaik raznolikim i bogatim.

Ljubav prema fudbalu osjetio je još u osnovnoj školi. Zajedno sa drugovima dijelio je strast prema jednom od najpoularnijih sportova na planeti. Učestvovanje na školskim takmičenjima predstavljalo je njegov dječački san.

Redovno sam odlazio da gledam starije drugove kako igraju na školskim turnirima i maštao da i ja jednog dana zaigram na nekom od njih. Vrlo brzo sam to i ostvario, i zahvaljujući mom tadašnjem profesoru fizičkog vaspitanja i treneru mlađih fudbalskih kategorija, gospodinu Niku Raičkoviću, moj talenat je ugledao svjetlost dana. On je najzaslužniji za moj ulazak u fudbalske vode.

Profesionalni počeci Vladovog bavljenja fudbalom vezani su za crnogorske klubove „Crvena Stijena“ i „Sutjeska“ u kojima je sticao vještine koje su mu u budućoj karijeri bile od velike pomoći.

Kada se iz ove perspektive osvrnem na period proveden u „Crvenoj Stijeni“ u glavi mi se javi slika dječaka naoružanog velikom voljom i željom za napredak. Taj moj trud bio je nagrađen kroz uspješne rezultate koje sam postizao u tom klubu, kao i ponudom da zaigram u fudbalskom klubu „Sutjeska“, koji se tada takmičio u prvoj ligi Srbije i Crne Gore. Trogodišnji boravak u Nikšiću bio je za mene velika profesionalna i životna škola. Dobio sam priliku da igram protiv velikih imena poput Nemanje Vidića i Saše Ilića. Potom je uslijedio poziv da zaigram za reprezentaciju tadašnje zajedničke države Srbije i Crne Gore, koja je bila pod vođstvom čuvenog fudbalskog trenera i stručnjaka Vladimira Petrovića-Pižona, što je za mene bila velika čast.

Fudbal ga je iz Crne Gore odveo u Njemačku, Mađarsku i daleku Kinu. Igrao je u klubovima poput SV Wacker Burghausen, iz druge Bundes lige, kineskom klubu Beijing Baxy i prvoligašu Fujian Smart Hero.

To je period u kome sam se susreo sa sasvim drugom sredinom, mentalitetom i kulturom, što mi je mnogo pomoglo da se izgradim kao ličnost. Nastojao sam da se prikažem u što boljem svjetlu, i da na što bolji način prenzetujem svoju zemlju. Moj život i rad u Njemačkoj bili su na jako profesionalnom nivou. Imao sam sreću da, tokom boravka u toj zemlji, sarađujem sa trenerom Markusom Schupom, koji mi je usadio taj profesionalizam i pomogao mi da što bolje sagledam svoje mjesto u fudbalskom svijetu.

Sa ponosom je oblačio i nosio dres reprezentacije Crne Gore. Osjetio je moć publike da u ritmu jednog bića navija i bodri igrače na terenu.

Za mene ne postiji veća čast od nošenja dresa nacionalnog tima. Jako sam ponosan na taj segment moje karijere. U moje ime, a i u ime svih mojih kolega, mogu da kažem da, kada zasvira nacionalna himna, proradi adrenalin koji te tjera da ostaviš srce na terenu.

Fudbal je strast koje ne može i ne želi da se odrekne. Kao logičan nastavak fudbalske karijere nameće se bavljenje trenerskim radom. Početkom mjeseca juna tekuće godine Jeknić je postao nosilac UEFA „A“ trenerske licence.

Fudbalom ću nastaviti da se bavim i nakon završetka moje profesionalne karijere, jer težim da u životu radim ono što volim i čemu mogu da doprinesem. Baš iz tog razloga opredijelio sam se za dodatno usavršavanje i sticanje trenerske licence. Želim da moje bogato inostrano iskustvo i znanje prenesem mladim naraštajima.  

Timski sport ne može da se igra bez kolegijalnosti i međusobnog poštovanja iz kojih se često rađaju prijateljstva.

Baveći se ovim sportom upoznao sam jako mnogo dobrih prijatelja i ljudi. Kada živite i radite u  inostranstvu, tek tada osjetite koliko vam i mala pomoć kolega znači. Uvijek su mi klupske kolege pomagale da se adaptiram i uklopim u novu sredinu.

Kao i milione obožavalaca širom svijeta, i Vlada posljednjih dana okupiraju dešavanja na aktuelnom Svjetskom fudbalskom prvenstvu u Brazilu.

               Pratim sva dešavanja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Smatram da je ovo jedno od najzanimljivijih prvenstava za gledanje, zbog velikog broja postignutih golova. Za sada je na mene najjači utisak ostavila reprezentacija Njemačke, i smatram je glavnim favoritom za osvajanje titule.

I njegovi trenuci relaksacije vezani su, direktno ili indirektno, za sport.

Ispunjavaju me druženja sa bliskim prijateljima, zajednički odlasci na sportske manifestacije kao i rekreativno igranje tenisa.

Zbog posla kojim se bavi često je odvojen od porodice. Ta razdvojenost mu teško pada, stoga  se trudi da svo slobodno vrijeme posveti najmilijima. Beskrajno im je zahvalan na ljubavi i razumjevanju koje mu pružaju.

Porodica je glavni faktor uspjeha. Njihova podrška i pozitivna energija su mi od velike pomoći u svemu što radim.

Kao profesionalni fudbaler uvijek mora da bude u vrhunskoj formi, koja osim napornih treninga iziskuje i poseban režim ishrane, redovan san, fizioterapeutske tretmane i ljekarske kontrole.

U danasnjem svijetu profesionalnog sporta jako je bitno da vodite računa o sebi. Cijeli život morate da podredite tome, počev od zdrave hrane, suplamenta i vitamna, preko induvidualnih treninga, zaključno sa masažama tijela koje pomažu da se premoreni mišići brže regenerišu.

U sportskom duhu je i Vladova poruka čitaocima.

Čitaocima „Medical-a“ savjetujem da uvijek izdvoje malo slobodnog vremena koje će iskoristiti za rekreativno bavljenje nekom fizičkom aktivnošću. To će im pomoći da zauzmu pozitivan stav prema životu i na taj način iskuse pravu sreću.