Protetika

0
698

Protetička rehabilitacija zuba označava sve one pro­cese u kojima se zub restaurira kombinacijom ordinacijskih i laboratorijskih procesa, tj. u procesu pravljenja ovih nadokna­da učestvuju i stomatolog i zubni tehničar. Protetičke nadoknade se grubo mogu podijeliti na:

1. nepokretne – fiksne radove i

2. pokretne – mobilne radove.

U ovom tekstu moći ćete da saznate više o sljedećim pojmovima:

1. Fiksna protetika:

– Inleji (onleji),

– Fasete (veniri),

– Krunice,

– Mostovi;

2. Mobilna protetika:

– Parcijalne pločaste proteze,

– Parcijalne skletirane proteze (vizil),

– Totalne proteze;

3. Mašinski obradiva keramika (CAD/CAM)

INLEJI

U slučajevima kada je karijes previše razorio krunu zuba i kada se, poslije uklanjanja karijesa, dobijeni kavitet ne može na zadovoljavajući način nadoknaditi klasičnom plom­bom (bilo od amalgama ili kompozita), pristupa se izradi inleja.

Inleji se najčešće izrađuju od keramike ili od metala (mada u današnje vrijeme rijetko). Glavna razlika između inleja i plombe jeste, pored materijala od kojeg se izrađuje, i to što se inlej izrađuje van usta. Zbog toga su za izradu inleja neophodne barem dvije posjete stomatologu. U prvoj posjeti uklanjaju se karijesne mase i priprema se zub za inlej. Za­tim se uzima otisak. Na osnovu otiska tehničar u laboratoriji izrađuje inlej koji se zatim, u drugoj posjeti, cementira u us­tima pacijenta.

U zavisnosti od veličine inleja, tj. od raširenosti kaviteta koji je nastao poslije uklanjanja karijesa, razlikujemo dva oblika ovih nadoknada, i to:

– Inleji (inlay) – koji zahvataju maksimalno do dvije površine zuba i

– Onleji (onlay) – koji zahvataju tri i više površina na zubu.

VENIRI

Dentalni veniri, ili fasete, predstavljaju stomatološke nadoknade u vidu tankih navlaka napravljenih od materijala u boji zuba.

Za razliku od klasičnih krunica, veniri ili fasete pre­krivaju samo prednje strane zuba. Samim tim se i uklanja mnogo manje zubne supstance pri brušenju zuba. Ovakve vrste nadoknada odličan su izbor kod prednjih zuba, tj. kod svih onih slučajeva kada pacijent nije zadovoljan izgledom svojih zuba, i to posebno kod sljedećih slučajeva:

– Prelom dijela krunice,

– Loše kompozitne plombe,

– Prebojeni zubi,

– Veliki razmak između sjekutića (lat. diastema medi­ana),

– Loš položaj zuba,

– „Neidealni” oblik i veličina zuba.

Veniri se uglavnom prave od keramičkih materijala, mada se mogu izrađivati i od kompozita. U svakom slučaju, materijali od kojih se izrađuju karakterišu se velikom prozirnošću, što ovim nadoknadama daje prirodni efekat.

KRUNICE

Krunice predstavljaju stomatološke nadoknade koje se označavaju i kao navlake i koje se postavljaju na prirodne zube. Krunice, tj. navlake, izrađuju se tako da imaju izgled prirodnog zuba, što im je i osnovna namjena – vraćanje prvo­bitnog oblika zubu na kojem se nalaze.

Da bi to bilo moguće, zubi na kojima se postavljaju krunice moraju se prvo preoblikovati, kako bi mogli primiti krunicu. To se ostvaruje preparacijom odnosno brušenjem zuba. Ovim postupkom se prirodni oblik zuba mijenja tako da je najveći obim novog, brušenog, zuba uz gingivu zuba. Time se omogućava navlačenje vještačke krunice na brušeni zub.

Nakon brušenja zuba uzima se otisak tako dobijenog zuba. Za to služe posebne elastične otisne mase različitih boja i ukusa. Nakon toga otisak preuzima tehničar koji u laborato­riji izrađuje vještačku krunicu. Ona može biti izrađena od metalokeramike i keramike.

MOSTOVI

U slučajevima kada nedostaje jedan ili više zuba u vilici, rešenje za takvu situaciju predstavljaju upravo mostovi. Kao što im i samo ime kaže, dentalni mostovi povezuju preki­nute zubne nizove u jednu cjelinu. Priprema zuba za prihvatanje mosta veoma je slična pripremi zuba za prihvatanje pojedinačne krunice. Razlika je u tome što izbrušeni zubi, tj. njihove strane, moraju biti međusobno paralelni. Ovim se omogućava da se konstrukcija mosta postavi na svoje mjesto.

Iako postoje raznovrsne podjele, mostovi se, prema obliku i načinu vezivanja za zube nosače (brušene zube), mo­gu podijeliti u tri grupe:

– Klasični mostovi, koji imaju dva zuba nosača, tj. oslanjaju se makar na dva zuba (a može i na više). Ovakva vrsta mostova najčešće se izrađuje i ima najveću stabilnost. Nedostatak ovakvom tipu mosta jeste to što se pri izradi moraju brusiti barem dva zuba.

– Krilni, ili tzv. apendiks mostovi, koji imaju oslonac samo na jednom zubu, dok su sa druge strane bez oslonca. Ovakva vrsta mostova ima prednost u tome što se brusi samo jedan zub. Međutim, oni su indikovani samo u malom pro­centu slučajeva i to uglavnom u frontu. Velika mana mu je loša stabilnost koja može dovesti do gubitka i zuba koji nosi čitavu konstrukciju.