[heading]Intervju: Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće [/heading]
Uoči intervjua, direktoricu Sigurne ženske kuće i jednu od vodećih aktivistkinja borbe za ljudska prava u Crnoj Gori, Ljiljanu Raičević, zatekli smo u pozorišnom ambijentu. Kao jedna od učesnica glumačkog ansambla predstave „Vaginini monolozi”, pripremala se za još jedno prikazivanje predstave -ovoga puta u nikšićkom „Zahumlju”. Plijeneći istinskom energijom, Ljiljana je pored priče po kojoj se njen trenutni angažman dobro prepoznaje, prenijela i niz preporuka za zdrav život -naravno, kroz lični primjer. Ovom prilikom saznali smo i nekoliko zanimljivih podataka iz njene biografije.
Sigurna ženska kuća osnovana je avgusta 1999. godine. Ovo prvo sklonište za žrtve rodne neravnopravnosti u Crnoj Gori do sada je, nažalost, bilo dom za više od 5.500 osoba – žrtava porodičnog nasi|ja, među kojima je bio značajan broj samohranih majki sa tek rođenom djecom. Ljiljana Raičević pokrenula je ovu značajnu akciju obezbjeđenja bezbjednog utočišta, pomoći i pružanja podrške u skloništu.
Njesmo navikli da Vas vidimo u pozorišnoj ulozi. Kako je došlo do interesovanja za ovu vrstu umjetnosti?
Sa ovom predstavom već smo nastupali u Podgorici i Kolašinu. Ja sam još za vrijeme školovanja prošla glumačku školu, i to u klasi čuvenog profesora Ščičkina.
Izgleda da je Vaša generacija veoma dobro savladavala dosadu?
Svašta sam probala. To je ta generacija koja nije znala za dosadu. Mi smo stalno bili angažovani za nešto, a onda, i sami učitelji, profesori, nastavnici otkrivali su talente.
Ja sam se pronašla kao atletičarka. Bila sam uspješna u trčanju na 100 metara, u skoku u vis. Nekoliko godina sam nosila rekord. Gimnaziju sam, mogu slobodno reći, provodila više iza Gimnazije, stalno na Stadionu, na vježbanju. Onda dva đira korzom i padaš mrtva od umora, ideš kući i ne pada ti na um za dosadu.
Kao mlada prošla sam i sve turneje sa KUD-om „Budo Tomović”. Vježbala sam i folklor.
Svaka čast na energičnosti. Čini se da je to imalo dobar uticaj na Vaš dalji rad?
Sve to je ispalo jako dobro jer sam stekla neke radne navike i ja više ne mogu bez nekog rada ili angažmana. Onda su došla djeca i nije mi teško padalo ni podizanje troje djece. Istovremeno, i muž i svekar su me podržavali da se bavim društveno-političkim radom. Ja sam se kasnije kandidovala i za predsjednicu Sindikata medicinskih radnika i bila na tom mjestu 10 godina.
Vaša primarna profesija ipak je bila…
Zahvaljujući sugestijama mojih gimnazijskih profesora, ja sam odlučila da studiram Istoriju i geografiju. Oni su, sudeći po mom znanju i interesovanjima za tu oblast, uspjeli da u tom smislu utiču i na mišljenje moje majke, takođe profesorice, da bi to bio pravi izbor profesije za mene. Ipak, nijesam se pronašla u tom pozivu.
Čini se da zdravstveni problemi ne postoje kao kategorija kada ste Vi u pitanju?
Nikada nijesam imala problema sa tjelesnom težinom. Idućeg mjeseca punim 66 godina. Nedavno sam prvi put imala problem sa istezanjem mišića noge. Zakazala sam sve preglede, da vidim kakva mi je struktura kostiju, test osteoporoze, prestala da trčim niza stepenice, jer je to opasno raditi. Ipak, mogu reći da ne umijem da polagano hodam, pa je to bio problem i sa mojim mužem koji je volio da šeta. Iako sam se trudila da prilagodim svoje hodanje njegovom, nijesam u tome uspjela jer je to mene u stvari zamaralo. Na kraju sam prestala da šetam sa njim.
Ne mogu sebe da zamislim da ležim zbog povrede, jer bi to zaista remetilo sve moje obaveze. Nekad sam išla na Goricu, ali to sada, zbog mojih obaveza, nije više moguće. Ipak, idem na druge destinacije i sama sebi postavljam rekorde.
Da li smatrate da su prava žena u Crnoj Gori u većoj mjeri ugrožena nego u ostalim državama svijeta ili se ta kršenja otprilike odvijaju na nekom prosječnom nivou?
Ženska prava se moraju poštovati. Ona su u Crnoj Gori, nažalost, obuhvatila brojne nepravilnosti koje se u vezi sa ovim dešavaju u raznim zemljama svijeta. Znači, u pojedinim državama postoje određeni oblici kršenja prava, a kod nas je sve to ujedinjeno. Ja sam dosta uporna u tome da pođemo od toga da prvo uvedemo ono: NIJE PROFESOR, NEGO PROFESORICA i NIJE DIREKTOR, NEGO DIREKTORICA. Nažalost, žene kod nas još uvijek nijesu ni rukovodeći kadar, ali postoji jako puno poslova koje one obavljaju i to treba poštovati. Meni se čini da bi sada trebalo i da dođemo do pojma predsjednica države.
Podaci o broju prijavljenih slučajeva nasilja za mart 2013. godine
Broj osoba koje su se obratile za pomoć – 65
• Smještaju skloništu – 8 (5 žena i 5 djece)
• Razgovori u Kancelariji – 42
• Pozivi – 25
• Pravni savjeti – 8
– tužba za razvod braka – 8
– tužba za izdržavanje maloljetne djece -1
– krivična prijava za neplaćanje alimentacje – 1
■ Inicijalno savjetovanje – 65
• Bračno savjetovanje – 5
■ Prijave policiji – 5
Add comment