Prave demencije na organskoj bazi mogu se pojaviti između pedesete i šezdesete godine života i uslovljene su organskim oštećenjem mozga. Najteži oblik demencije javlja se mnogo ranije od obične demencije. Njega je 1903. godine opisao Pik (Pick). Javlja se u presenilnom dobu, naročito kod žene, a uzrokuje smanjivanje, propadanje frontalno – temporalnog dijela mozga. U francuskom izdanju Enciklopedije psihijatrije klinički je temeljno opisano ovo oboljenje, što mi je pomoglo da postavim dijagnozu kod jedne ranije inteligentne žene koju sam poznavao. Sa Pikovom bolešću slična je Alchajmerova bolest, te se smatra da su one samo varijante jednog istog procesa. Psihijatri je označavaju sa četiri početna slova „a“: amnezija – gubitak pamćenja, afazija – gubitak govora, apraksija – tremor ruku i nogu i agnozija – neprepoznavanje.
Kliničari kao posebno oboljenje izdvajaju vaskularnu demenciju, koja se javlja kao posljedica arterioskleroze i hipertenzije, povećanog krvnog pritiska, moždanih udara, pušenja kao faktora rizika… Osobe sa moždanom aterosklerozom mogu i same da uoče da im pamćenje nije kao ranije, naročito kada su u pitanju noviji događaji, a mogu da imaju glavobolje, vrtoglavice, nesvjestice, malaksalost i da se brzo zamaraju.
Ljekari, epidemiolozi, hemičari i farmakolozi nastoje da pronađu lijek koji usporava starenje. Vršena su brojna istraživanja o uslovima života stogodišnjaka na Kavkazu, Andima, Ekvadoru, pakistanskoj provinciji Hunza… Kada je ispitivana njihova ishrana, zaključeno je da ona sadrži malo kalorija, oko 1700 kalorija dnevno. Konzumirali su puno svježeg voća i povrća i malo masti. Mlijeko su unosili isključivo kao jogurt, kiselo mlijeko ili kefir. Statistike, inače, pokazuju da ugojene osobe u prosjeku kraće žive od vršnjaka normalne težine. Preporučuje se što manje hrane životinjskog porijekla, puno voća, zrnaste hrane poput pšenice, raži, ječma, kukuruza… Umni ljudi govorili su da posljednji zalogaj treba ostaviti u tanjiru, to jest da treba prestati sa jelom onda kada utolimo glad.
Perović navodi naučnika Lukjanova (1972), prema kome postoji deset faktora od kojih zavisi dug život: čuvanje zdravlja od ranog djetinjstva, bavljenje poslom koji se voli i koji je koristan, dobri životni uslovi, ishrana na naučnoj osnovi, aktivan i pasivan odmor, fizička aktivnost i opterećenje, svjež vazduh i kiseonik u izobilju, životni optimizam, visoki moral, pozitivna osjećanja, lična higijena, te ljekarski nadzor i kontrola.
Budući da je starost prirodan proces koji se ne može zaustaviti, sopstvenom brigom ipak se može koliko – toliko usporiti i učiniti snošljivom. Iako je medicinsko znanje o procesu starenja oskudno, danas se proizvodi sve više eliksira, stimulatora duhovne i fizičke snage koje, uz ljekarsku kontrolu, treba koristiti.
RASPAD PORODICE I BRIGA O STARIM OSOBAMA
Briga o starim ljudima može se posmatrati sa tri stanovišta: ekonomskog, političko – pravnog i stanovišta društvenog uređenja, potom sa stanovišta promjena u porodičnim odnosima, te položaja starih osoba u društvu, naročito u porodici. Slika ova tri elementa pokazuje stepen brige o starim osobama u savremenom društvu, u gradovima i na selu. Prema površnim podacima, porodica je u Crnoj Gori još uvijek okvir u kojem stari ljudi žive i umiru. Istovremeno, sve je više porodica koje otuđuju svoje stare članove da posljednje dane dotrajavaju u usamljenosti. Pojedini imaju privilegiju da žive u staračkim domovima, prepušteni medicinskom osoblju i njegovateljicama. Tradicionalna briga o starim ljudima je napuštena, a stari prepušteni geronto domaćicama i društvu. U razvijenim zemljama, pa i kod nas, olabavile su srodničke veze, gubi se kontakt između roditelja i djece, braće i sestara… Time, postepeno, prestaju emotivne veze, osnova na kojoj se srodstvo održavalo.
Bolji standard i medicina jesu čovjeku produžili život, ali nijesu mu produžili mladost niti obezbijedili uslove za ličnu sreću i zadovoljstvo u starosti.
Piše: Doc. dr med. sci Božo Vuković
Add comment