Dr Violeta Vukićević, internista-endokrinolog
Dom zdravlja, Nikšić
Budući da je normalna funkcija štitaste žlijezde od suštinske važnosti za regulaciju energetskog metabolizma, poremećena funkcija štitaste žlijezde može imati veliki uticaj na kontrolu dijabetesa. Neliječeni poremećaj štitne žlijezde može povećati rizik od određenih dijabetičnih komplikacija i može pogoršati mnoge simptome dijabetesa
Ljudi sa dijabetesom imaju povećan rizik od razvoja poremećaja štitaste žlijezde. U opštoj populaciji približno 6% ljudi ima neki oblik poremećaja štitaste žlijezde, međutim, prevalencija poremećaja štitaste žlijezde povećava se na preko 10% kod ljudi sa dijabetesom.
S obzirom na to da ljudi sa jednim oblikom autoimunog poremećaja imaju povećanu šansu da razviju druge autoimune poremećaje, pacijenti sa tipom 1 dijabetesa imaju veći rizik od autoimunog poremećaja štitne žlijezde.
Na samom početku šećerne bolesti tip1 15 do 30% djece pozitivna su antiTPO i antitireoglobulinska antitijela. Antitijela su češća kod djevojčica nego kod dječaka. Kod polovine te djece će se razviti klinički manifestna autoimuna bolest štitaste žlijezde. Do 30% žena sa dijabetesom tip1 ima neki oblik autoimune bolesti štitaste žlijezde. Pospartalni tiroiditis tri puta je češći kod žena sa dijabetesom. Disfunkcija štitaste žlijezde u vezi sa trudnoćom tri puta je češća kod žena sa dijabetesom i treba je predvidjeti kod svake trudnice sa dijabetesom tipa1.
Iako dijabetes tip2 nije autoimuni poremećaj, ima mnogo podataka koji pokazuju veću pojavu bolesti štitaste žlijezde, posebno hipotireoze, među ljudima sa dijabetesom tip2. Takođe, insulinska rezistencija je povezana sa češćom pojavom nodusa u štitastoj žlijezdi. Kod pacijenata sa Gravesovom bolešću češće dolazi do gubitka vida ukoliko imaju koegzistirajući dijabetes.
Hipertireoza je obično povezana sa pogoršanjem kontrole glukoze u krvi i povećanim potrebama za insulinom. Prekomjerni hormoni štitaste žlijezde uzrokuju povećanu proizvodnju glukoze u jetri, brzu apsorpciju glukoze kroz crijeva i povećanu insulinsku rezistenciju. Ukoliko osoba ima neobjašnjiv gubitak u tjelesnoj težini, pogoršanje kontrole glikemije ili povećane potrebe za insulinom, svakako treba misliti na mogući poremećaj štitaste žlijezde. Ponekad hipertireoza razotkrije latentni dijabetes.
Svakako je poznato da dijabetes povećava rizik od kardiovaskulranih bolesti i da mnogi pacijenti sa dijabetesom imaju srčana oboljenja (koronarna bolest, srčana insuficijencija). Budući da hipertireoidizam uzrokuje ubrzan rad srca, povećava rizik abnormalnog srčanog ritma, može dovesti do pogoršanja i otežanog liječenja već postojećeg srčanog oboljenja.
Smanjena stopa proizvodnje glukoze u jetri primijećena je kod hipotiroidizma i objašanjava smanjenje potrebe za insulinom kod pacijenata sa hipotiroidnim dijabetesom.
Ponavljajuće hipoglikemijske epizode mogu između ostalog, biti znak razvoja hipotiroidizma kod pacijenata sa tipom 1 dijabetesa.
Hipotireoza je praćena poremećajem lipidnog statusa koji se u dijabetesu dodatno pogoršava, i na taj način povećava ionako visok rizik od kardiovaskularnih bolesti kod pacijenata sa dijabetesom.
Primijećena je veća učestalost retinopatije i nefropatije, kao i teža retinopatija kod dijabetičara sa subkliničkim hipotiroidizmom.
S obzirom na to da poremećena funkcija štitaste žlijezde može imati veliki uticaj na kontrolu dijabetesa i povećati rizik od razvoja dijabetičnih komplikacija, preporučuje se redovni skrinig kako bi se omogućilo rano otkrivanje i liječenje. Kod osoba sa tipom 1 šećerne bolesti preporučuje se godišnji pregled, a kod pacijenata sa tipom 2 pregled treba obaviti u vrijeme postavljanja dijagnoze, a zatim na 5 godina. Kod starijih od 60 godina, posebno žena, zbog veće učestalosti skrining treba raditi godišnje. Sa druge strane, kod poremećaja štitaste žlijezde treba pratiti metabolizam ugljenih hidrata, radeći pretrage šećera u krvi, insulin, HbA1c, OGTT.
Sponzorisan članak
Glosarij CD
