Dr Tomislav Šimun
Dom zdravlja, Podgorica
Teleoftalmologija predstavlja primjenu savremenih tehnoloških dostignuća u oftalmološke svrhe, sa ciljem unapređenja dostupnosti, efikasnosti i kvaliteta zdravstvene zaštite.
Savremeni alati omogućavaju brži i jednostavniji pristup specijalistima, veći obuhvat populacije zdravstvenom zaštitom, kao i rano otkrivanje bolesti koje ugrožavaju vid, bez potrebe za konvencionalnim kontaktom sa oftalmologom. Na taj način pacijenti se mogu brzo i efikasno klasifikovati na one kojima je potreban oftalmološki pregled i eventualno liječenje, uz procjenu nivoa zdravstvene zaštite na kojem treba da budu zbrinuti, i na one kod kojih je dovoljan redovan monitoring ovim putem.
Ovakav pristup doprinosi smanjenju opterećenja ljekara i zdravstvenih ustanova, dok kapaciteti na višim nivoima zdravstvene zaštite ostaju dostupni za kompleksnije slučajeve. Teleoftalmologija istovremeno pomaže u prevazilaženju problema neravnomjerne ili neadekvatne raspoređenosti ljekara, jer, na određeni način, “dovodi” oftalmologa pacijentu. Time se smanjuje potreba za upućivanjem i putovanjem pacijenata u druga mjesta.
Početak primjene teleoftalmologije kod nas prepoznat je kao odgovor na porast broja oboljelih od dijabetes melitusa, koji su u riziku od razvoja dijabetesne retinopatije – jednog od tri najčešća uzroka legalnog sljepila u populaciji od 20. do 65. godine života. Ovaj podatak ukazuje na značajan socioekonomski teret koji ovo oboljenje nosi.
Procjenjuje se da u Crnoj Gori 10,7 % stanovništva boluje od dijabetes melitusa, uz tendenciju daljeg rasta. Smatra se da 30 % do 40 % oboljelih ima promjene na očnom dnu u vidu dijabetesne retinopatije. Taj procenat raste sa dužinom trajanja dijabetesa, neadekvatnom regulacijom glikemijskog statusa i prisustvom drugih sistemskih oboljenja.
Dijabetesna retinopatija predstavlja mikroangiopatiju očnog dna, nastalu kao posljedica dugotrajne neadekvatne regulacije hiperglikemije. Patološki proces podrazumijeva oštećenje endotelnih ćelija, zadebljanje bazalne membrane i gubitak pericita u zidu krvnog suda, što dovodi do ishemije očnog dna i povećane permeabilnosti krvnih sudova za plazmu. Takođe, u okviru ovog metaboličkog poremećaja dolazi do smanjene fleksibilnosti eritrocita i povećane ljepljivosti trombocita.
Posljedica ovih promjena je slabija snabdjevenost očnog dna hranljivim materijama i kiseonikom, što dovodi do oslobađanja vazoformativnih supstanci koje stimulišu formiranje patoloških krvnih sudova, sklonih krvarenju.
Ukoliko se promjene na očnom dnu ne evidentiraju na vrijeme, bolest može napredovati do proliferativne dijabetesne retinopatije, trakcione ablacije retine i potencijalno ireverzibilnog sljepila.
Često pacijenti imaju očuvanu vidnu oštrinu, nemaju simptome i ne osjećaju potrebu za pregledom. Upravo zbog toga se promjene na očnom dnu nerijetko otkrivaju u kasnim fazama bolesti, kada su mogućnosti liječenja i njegovi rezultati ograničeni.
Analiza broja pregledanih pacijenata iz ove grupe u Domu zdravlja Glavnog grada pokazala je da je odziv pacijenata zabrinjavajuće mali. Sve navedeno poslužilo je kao motiv za pokretanje projekta ranog otkrivanja komplikacija dijabetes melitusa na očnom dnu, primjenom teleoftalmologije.
Pilot projekat je pokrenut u Domu zdravlja Glavnog grada i Domu zdravlja Budva. Po svojoj prirodi, projekat je proaktivan i podrazumijeva pozivanje i motivisanje oboljelih od dijabetes melitusa da obave snimanje očnog dna.
Snimanje pacijenata primjenom fundus kamere započeto je 6. aprila 2026. godine u navedena dva teleoftalmološka centra. Postupak se sastoji od tri jednostavna koraka: uzimanja kratke anamneze, procjene vidne oštrine pacijenta i snimanja očnog dna. Rezultat pacijent dobija u roku od sedam dana.
Prednosti za pacijenta su brojne: lakši pristup pregledu, izostanak potrebe za zakazivanjem termina u oftalmološkim ambulantama, neinvazivna i kratka procedura, koja u prosjeku traje pet do šest minuta, kao i činjenica da nije potrebna aplikacija kapi za širenje zjenica. To omogućava pacijentu da se odmah nakon snimanja vrati svakodnevnim aktivnostima, bez nelagodnosti koju mogu izazvati midrijatici.
Analizu snimaka vrši tim oftalmologa. Aplikacija koja se koristi za analizu slike sadrži opcije koje omogućavaju preciznije i kvalitetnije sagledavanje promjena na očnom dnu.
Jednostavnost i kratko trajanje procedure omogućavaju da se u istom vremenskom periodu obradi veći broj pacijenata nego što bi to bilo moguće standardnim oftalmološkim pregledom.
Tokom prvog mjeseca rada obrađeno je 549 pacijenata oboljelih od dijabetes melitusa. Od tog broja, 347 pacijenata nije imalo promjene na očnom dnu, dok su kod 202 pacijenta registrovane promjene različitog stepena. Najteži oblik dijabetesne retinopatije utvrđen je kod 24 pacijenta.
Na osnovu navedenih rezultata, može se zaključiti da više od 63 % pregledanih pacijenata nije imalo promjene na očnom dnu, te im je preporučeno kontrolno snimanje za godinu dana.
Rezultati se mogu posmatrati iz dva ugla. Prvi je rasterećenje oftalmoloških ambulanti na svim nivoima zdravstvene zaštite. Pacijentima sa dijabetesom koji nemaju oftalmološke promjene, ali kojima su potrebni redovni pregledi očnog dna kao sastavni dio protokola za praćenje dijabetes melitusa, omogućeno je da budu zbrinuti na ovaj način. Time se u oftalmološkim ambulantama oslobađa prostor za pregled pacijenata koji imaju oftalmološke simptome ili već razvijene bolesti.
Drugi važan aspekt je rano prepoznavanje promjena na očnom dnu uzrokovanih dijabetes melitusom, u fazi kada su mogućnosti liječenja najveće, a izgledi za očuvanje vida najpovoljniji.
Takođe, tokom realizacije projekta postavljena je sumnja i na druga oftalmološka oboljenja, kao što su glaukom, senilna degeneracija makule lutee, tumori očnog dna, hipertenzivne promjene na očnom dnu, rupa u makuli i druga stanja.
Dodatna vrijednost projekta ogleda se u postojanju fotografski dokumentovanog nalaza, koji se u kasnijim kontrolama može upoređivati sa prethodnim snimcima i koristiti za praćenje evolucije oboljenja. Ne treba zanemariti ni mogućnost konsultacije oftalmologa na različitim nivoima zdravstvene zaštite kroz zajedničku interpretaciju fotografija očnog dna.
Prikupljanjem dragocjenih snimaka zadnjeg segmenta oka, zdravstveni i naučni sistem dobijaju vrijednu bazu podataka za edukaciju oftalmološkog kadra, kao i osnovu za izradu naučnih i stručnih radova.
U bliskoj budućnosti očekuje se da ova procedura bude uvrštena kao standardna usluga u zdravstvenom sistemu, ne samo u mjestima u kojima se trenutno sprovodi pilot projekat, već na teritoriji cijele države.
Dugoročno gledano, mogućnosti ovog projekta treba maksimalno iskoristiti i u procesu skrininga za glaukom, senilnu degeneraciju makule lutee, melanom horoidee i hipertenzivne promjene na očnom dnu.
Razvoj zdravstvenog sistema u ovom smjeru omogućio bi adekvatnu trijažu pacijenata na odgovarajuće nivoe zdravstvene zaštite, skraćenje lista čekanja i blagovremeno upućivanje u odgovarajuće zdravstvene ustanove. Ranim otkrivanjem dijabetesne retinopatije dobija se šira lepeza terapijskih mogućnosti, smanjuju se troškovi liječenja, izbjegavaju složene terapijske procedure i povećava vjerovatnoća boljeg ishoda liječenja.
Na taj način smanjuje se rizik od gubitka vida i oboljelima se pruža mogućnost da nastave svakodnevne radne i životne aktivnosti uz očuvan kvalitet života.
Prikazani snimci predstavljaju primjere nalaza očnog dna zabilježenih fundus kamerom tokom rutinskog teleoftalmološkog skrininga u realnoj kliničkoj praksi:
///
Reference:
https://www.nhs.uk/conditions/diabetic-eye-screening/
Vujosevic S et al. J Diabetes Res 2016
ADA Professional Practice Committee Diabetes Care 2017 – 2024
Donaghue K and Liew G Diabetes Care 2024
M-ME-00001345
