Dijabetes mellitus je rastući problem kako u svijetu tako i u našoj zemlji. Prema podacima iz IDF-ovog atlasa u 2014. godini registrovano je 387 miliona osoba sa ovim metaboličkim poremećajem. Predviđa se da će ovaj broj biti veći za 205 miliona u 2035. godini. Prevalenca oboljevanja od Dijabetes mellitusa za 2014. godinu na svjetkom nivou je 8,3%. Računa se da od ukupnog broja osoba sa diabetesom svaka druga osoba nije registrovana. U svijetu svakih sedam sekundi umre jedna osoba od diabetesa, a 50% umrlih su mlađi od 60 godina. U svijetu se svaki deveti US dolar izdvojen za zdravstvo potroši za liječenje dijabetesa i njegovih komplikacija.
Dijabetes mlellitus tip 2 najčešće ostaje neprepoznat do pojave komplikacija. Smatra se da ovaj metabolički poremećaj nastaje oko pet godina prije postavljanja dijagnoze.
Dijabetes mellitus je najvažniji uzrok nastanka sljepila kod odraslih, netraumatskih amputacija donjih ekstremiteta, renalne insuficijencije, povećanog rizika za koronarnu bolest, povećanog rizika za moždani udar i periferne vaskularne bolesti. Dugotrajna loša regulacija glikemije povećava rizik za nastanak komplikacija DM i obrnuto, dugotrajna dobra regulacija glikemije smanjuje rizik za nastanak komplikacija DM.
Komplikacije Dijabetesa dijele se na akutne – naglo nastale u kratkom vremenskom periodu i hronične – koje se razvijaju u dužem vremenskom periodu.
Akutne komplikacije su: Hipoglikemija Hiperglikemija Hiperglikemijska koma Ketonurija i ketoacidoza
Hronične komplikacije su: Bolesti krvnih sudova Očna oboljenja Bolesti bubrega Bolesti srca Promjene na koži Oboljenje nervnog sistema
Svi navedeni epidemiološki, ekonomski i društveni pokazatelji govore o značaju ovog problema i nameću potrebu za mnogo značajnije uključivanje porodične medicine u prevenciji nastanka DM, u praćenju, skriningu komplikacijama i liječenju komplikacija DM.
Karakteristike Porodične medicine su:
Kontinuirna zaštita Poznavanje pacijenta Neposredan kontakt sa pacijentom Strukturirana zaštita po modelu aktivnog pristupa liječenju hronične bolesti
Komplikacije DM smanjuju kvalitet i dužinu života.
Meta analiza pet velikih studija koje se nalaze u Cochrane bazi podataka pokazala je da je tim izabranog doktora sposoban da kvalitetno brine o pacijentu sa diabetesom. Analiza je pokazala da pacijenti ostvaruju veći broj kontakata sa svojim izbranim doktorom nego sa ljekarima na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite, da je tim Izabranog doktora na godišnjem nivou uradio veći broj analiza HbA1c i više konsultativnih pregleda drugih specijalista.
U liječenju osobe sa dijabetesom prvi korak je edukacija o samom dijabetesu, njegovom liječenju i faktorima rizika za razvoj njegovih komplikacija. Pacijent treba da stekne osnovna znanja o načinima praćenja i kontrolisanja faktora rizika za nastanak komplikacija, kao i o njihovoj ozbiljnosti i opasnostima. Edukacija treba da počne odmah poslije dijagnostikovanja diabetesa, da bude kontinuirana, jer se jedino tako može obezbijediti zadovoljavajući nivo retencije naučenih sadržaja.
U skladu sa karakteristikama Porodične medicine, Izabrani doktor treba da prikuplja i pravilno evidentira podatke relevantne za praćenje i liječenje osobe sa dijabetesom. To su na prvom mjestu anamnestički podaci – porodična anamneza, pol i dob pacijenta, visina, težina, obim struka, tip diabetesa, dužina trajanja i trenutni način liječenja, kvalitet samokontrole i životne navike. Treba utvrditi psihički i socijalni status pacijenta, redovno kontrolisati biohemijske i kliničke parametere- HbA1c, lipidogram, kreatinin, albuminuriju, arterijski pritisak, stanje očnog dna, neurološki status i status stopala. Na osnovu dobijenih rezultata treba za poznate komplikacje utvrditi indeks njihove težine.
Razlikujemo četiri stepena komplikacija: 0 = bez simptoma i patofizioloških indikatora 1 = početni patofiziološki indikatori, nema simptoma 2 = prisutni simptomi, izraženi patofiziološki indikatori 3 = jasno izraženi teški simptomi komplikacija, pozitivni testovi
Na osnovu indeksa težine komplikacija mogu se procijeniti rezultati sprovedenih dijagnostičkih i terapijskih procedura i planirati buduće aktivnosti. Jedino ovako strukturiranim prikupljanjem i evidentiranjem podataka moguće je izvršiti kvalitetnu procjenu stanja pacijenta i utvrditi najbolju strategiju za postizanje postavljenih ciljeva proklamovanih vodičima dobre prakse. Plan aktivnosti se mora sačiniti za svakog pacijenta posebno, jer je i rizik za nastanak komplikacija individualan.
U svijetu su prepoznata tri modela zdravstvenog zbrinjavanja osoba sa Dijabetes melitusom.
Prvi model je onaj u kome osobe sa dijabetesom sve svoje zdravstvene potrebe zadovoljavaju na sekundarnom nivou. Pacijenti svog endokrinologa posjećuju 1-2 puta godišnje, veoma rijetko 3 ili više puta. U ovom modelu uloga porodičnog, tj. u našem sistemu izabranog doktora, svedena je na pisanje uputnica.
Drugi model je onaj u kome je zdravstvenu zaštitu pacijentima sa dijabetesom vodio izabrani doktor uz konsultacije specijalista drugih specijalnosti, zavisno od kliničkog statusa pacijenta.
Dodajte komentar