U Institutu za onkologiju Kliničkog centra dostupne najsavremenije terapije

U susret oktobru mjesecu, koji se širom svijeta obilježava kao mjesec borbe protiv karcinoma dojke, ljekari Instituta za onkologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) koji se tokom cijele godine bave  ovom problematikom, naglašavaju važnost pravovremene dijagnostike i adekvatne terapije.

Karcinom dojke danas predstavlja globalni problem. U Crnoj Gori 450 žena svake godine oboli od karcinoma dojke. Kako naglašava prof. dr Vladimir Todorović, direktor Instituta za onkologiju KCCG, to nije jedna homogena bolest, već postoji nekoliko subtipova karicnoma dojke. Najopasniji, najugrožavajući je HER 2 pozitivni karcinom, zatim postoji takozvani trostruko negativni karcinom i hormon zavisni karcinom dojke. Kako u Crnoj Gori, tako i u svijetu, postoji ogroman broj pacijentkinja koje obolijevaju od karcinoma dojke, s tim što raste incidenca ranog karcinoma, a u nerazvijenim zemljama iz godine u godinu sve je veći mortalitet. Zbog toga su u Crnoj Gori uvedene najsavremenije terapije, koje postoje i na evropskim klinikama, kako za sve subtipove, tako i za najagresivnije kao što je HER 2 pozitivni karcinom. Kako ističe prof. dr Todorović, kod pacijenata koji primaju najsavremenije ljekove, postignuti su izuzetni rezultati. U odnosu na one ranije, standardne vidove liječenja, produžava se život čak i za godinu i po dana. Takodje, nove savremene terapije smanjuju za 20% rizik od vraćanja bolesti kada se daju nakon operacije.

Za tumore dojke, jako je značajno na vrijeme ih otkriti. Kako primarna prevencija preporučuje se smanjenje gojaznosti i veća pokretljivost, kao i fizička aktivnost. Što se tiče ranog otkrivanja, mamografija i ultrasonografija su metode koje mogu na vrijeme otkriti karcinom ili neki tumor, nakon čega se radi dodatna dijagnostika. Zato je jako bitno da se sve žene jave na vrijeme i da imaju odredjeni ritam dolaska na preglede. Tu je jako bitna uloga i hirurga, dijagnostika od strane radiologa i onda naravno onkološka procjena. Na multidisciplinarnim konzilijumima se zajednički donose te odluke, koje su u interesu pacijenta i na najbolji mogući način liječe bolesnika.

– Ono što smo u zadnjih desetak godina shvatili jeste da neke karcinome moramo da liječimo prvo sistemskim vidovima liječenja, pa onda da radimo operaciju i tu imamo zaista izvanredne rezultate. Ponekad tumor ne moze uopšte da se otkrije nakon primijenjene terapije. U tom kontekstu, dijagnostika, prevencija i adekvatno liječenje značajno utiču na smanjenje mortaliteta od karcinoma. U Crnoj Gori, kao i u evropskim klinikama dajemo najsavremeniju terapiju. Osim terapije koja se daje sistemski, postoji zračna terapija, naravno hirurgija, koja je jedna od krucijalnih terapija u karcinomu dojke, takodje se radi na savremeni način, kako prevencija, tako i dijagnostika. “Ono što je takođe značajno naglasiti, po riječima prof. dr Todorovića jeste da, na osnovu doprinosa savremene liste Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore i Ministarstva zdravlja, možemo da primijenimo ove savremene ljekove i samim tim imamo najbolje rezulate liječenja. Osim ovih savremenih terapija koje su standardne, imamo i neke nove terapije kao što je imunoterapija za karcinom dojke, koju već sada primjenjujemo u našem Institutut, u sklopu kliničke studije koja se sprovodi u Kliničkom centru Crne Gore i u Institutut za onkologiju.

– Još jedan iskorak koji želimo da napravimo je da imamo tačne i validne podatke liječenja ovakvih pacijenata. Cilj je da se napravi registar za kancer dojke, koji će imati sve podatke koji se mogu analizirati statistički. Na osnovu toga, imaćemo uvid u sopstevne rezultate analize, da se ne oslanjamo samo na internacionalne. Svakako da nam je saradnja sa regionom, kao i van regiona važna, pa su zajednički kongresi i sastanci koje organizujemo u Crnoj Gori i van Crne Gore, važni kako u edukativne svrhe, tako i kao prilika za razmjenu informacija u vezi sa liječenjem karcinoma dojke, kao i u svim problematičnim situacijama – ističe prof. Todorović.

– Karcinom dojke je veliki javno-zdravstveni problem“, saopštava dr Sanja Lekić, iz razloga što u nerazvijenim zemljama imamo povećan mortalitet i češće se karcinom dojke otkriva u stadijumu lokalno uznapredovale ili metastatske bolesti. U razvijenim zemljama je malo drugačija situacija, karcinom se otkiva u ranim stadijumima kada je izlječivost gotovo više od 90% i samim tim bilježi se smanjenje stope mortaliteta. S tog aspekta, u zemljama u razvoju veoma je značajno da pacijenti imaju dostupne inovativne i savremene terapijske opcije i da se usmjere javno-zdravstveni resursi na rano otkrivanje bolesti. U Institutut za onkologiju možemo se pohvaliti činjenicom da je za ovu vrstu maligne bolesti dostupna najsavremenija terapija i sa aspekta karcinoma dojke, koji ima svoja tri biološka podtipa, koji se značajno razlikuju po prognozi i terapijskim modalitetima. Možemo reći za karcinom dojke koji je HER2 pozitivan i jedan od najagresivnijih oblika bolesti, da je dostupna savremena ciljana biološka terapija, koja podrazumijeva antitijela koja blokiraju pomenuti receptor. Ono što je važno napomenuti, u Institutut za onkologiju svaki pacijent se predstavlja prije liječenja multidisciplinarnom timu, koji se sastoji od hirurga, radiacionog onkologa i medikalnog onkologa i za svakog pacijenta se pojedinačno donosi odluka o koracima daljeg liječenja na osnovu zajedničkog mišljenja, a ne pojedinačnih mišljenja određenih specijalnosti. Ono što je budućnost jeste da se timovi u multidisciplinarnom konzilijumu zapravo prošire, jer savremeni vidovi terapija donose i neke nove nuspojave, donose i neke nove situacije sa kojima se moramo kao kliničari suočiti, te nam u multidisciplinarnom timu trebaju i kolege drugih specijalnosti, kao što su psiholozi, nutricionisti, endokrinolozi i ginekolozi. Sa aspekta incidence, odnosno raspona životne dobi kod pacijentkinja koje obole od maligne bolesti dojke, mogu reći da se u savremenom dobu suočavamo sa nekim novim izazovom, a to je činjenica da je sve veći broj pacijentkinja koje obolijevaju od ove bolesti u mladjoj životnoj dobi, u reproduktivnoj fazi svog života, odnosno da su to pacijentkinje koje u nekom periodu planiraju proširenje porodice ili zasnivanje iste. Stoga smo mi onkolozi pred novim izazovom, jer kod takvih pacijenata nakon perioda liječenja od karcinoma dojke, u slučaju da je ishod bolesti dobar, mi moramo planirati mogućnost, odnosno ispoštovati njihovu želju da se ostvare u ulozi majke. S tog aspekta, više nego neophodno je da sarađujemo sa drugim specijalnostima, u ovom slučaju posebno sa endokrinolozima i ginekolozima.

– Za mene kao mladog onkologa veliki je profesionalni izazov upravo činjenica da učestvujem u radu jednog takvog tima, gdje su kolege koji su zapravo pioniri ove oblasti, hirurzi, koji su se bavili hirurgijom dojke još u doba kada su operacije bile mutilantne i ostavljale velike ožiljke na grudnom košu do činjenice da se danas radi o veoma suptilnoj hirurgiji, koja je praćena i onko-plastičnom hirurgijom, odnosno ugradnjom implanta kod pacijentkinja kod kojih je moralo doći do kompletnog uklanjanja dojke. Sa druge strane, kolege medikalni onkolozi, koji su na klinici decenijama unazad, su se sa ovom bolešću borili u vrijeme kada su na raspolaganju imali smao nekoliko citostatika. Moram reći da je za mene to posebna čast, jer sazrijevam uz njih, a radim u jednom dobu kada su u Institutut za onkologiju dostupni najsavremeniji ljekovi. Kao kliničaru, čiji je to zapravo alat, to je za mene velika mogućnost i ishodi liječenja pacijentkinja su u današnjem vremenu mnogo bolji. Pacijentkinje koje se liječe od metastatske bolesti žive značajno duže, dok pacijentkinje koje se liječe zaštitno, odnosno one koje su prošle period preoperativne terapije i zaštitne adjuvantne postoperativne terapije, imaju mnogo bolje ishode na ukupno preživljavanje, odnosno stopa povratka bolesti je izuzetno niska.

– Suočavanje sa saznanjem da pacijent boluje od maligne bolesti je veliki psihološki šok i u svakom pogledu dolazi do promjena u navikama života, u organizaciji života, stoga je psihološka podrška ovim pacijentkinjama od krucijalnog značaja. U Institutut za onkologiju rade dva klinička psihologa koji se bave ovom problematikom, a osim toga ljekari i medicinsko osoblje Instituta itekako su svjesni te potrebe i uvijek su na strani pacijenta, spremni da pruže podršku i ruku ohrabrenja. Veoma često pacijenti se srijeću sa promjenama u porodičnom miljeu, čitava porodica pati u slučaju razbolijevanja jednog člana, te je stoga neophodno da prilikom suočavanja sa dijagnozom bude pristutan neko od članova uže porodice ili prijatelja.

Sa aspekta inovacija, važno je pomenuti da je Institut za onkologiju jedna od prvih u regionu koji je uveo subkutane formulacije nekih ljekova, koje su se ranije davale u intravenskoj primjeni, što je značajno smanjilo vrijeme zadržavanja pacijenta u Institutut, odnosno smanjilo upotrebu resursa i zauzetost medicinskih tehničara tokom primjene ljekova, a za samog pacijenta to je značajan benefit u smislu kraćeg zadržavanja u ambulantnim i bolničkim uslovima i lakše i adekvatnije primjene lijeka. Sama subkutana primjena lijeka značajno poboljšava kvalitet života, o čemu svjedoče i naše pacijentkinje, kroz neka mala istraživanja koja su radili naši medicinski tehničari u Institutut za onkologiju kroz ankete, gdje su pacijenti vrlo jasno izrazili svoje zadovoljstvo ovim načinom primjene terapije, kraćim zadržavanjem u Institutut i mogućnosti da svoje slobodno vrijeme provedu na neki drugi način.

– Sa aspekta onkologije, koja je jedna grana u medicini kod koje multidisciplinarnost dolazi najviše do izražaja i činjenica je da se u današnje vrijeme suočavamo sa različitim oblicima i momentima kada se karcinom dojke javi kod žena, istaći ću činjenicu da smo imali par situacija gdje se karcinom dojke javio u toku trudnoće i da je konkretno jedna pacijentkinja operisana u toku trudnoće, iznijela je trudnoću i nakon trudnoće je primala inovativnu zaštitnu terapiju, koja je podrazumijavala blokadu HER2 receptora, koji je kod njenog tumora bio amplifikovan. S druge strane, treba naglasiti činjenicu da nas to u budućnosti sve češće očekuje i da je nemjerljiv uspjeh mogućnost da tim pacijentkinjama pružimo najsavremeniju zdravstvenu zaštitu – zaključuje dr Lekić.

Svoje iskustvo liječenja iznijela je i pacijentkinja B. Lučić, koja se već deset godina liječi od karcinoma dojke. Kako ističe, njena operacija je bila malo komplikovana i nalaz nije bio baš sjajan, ali zahvaljujuči terapijama, ona je sve to uspješno prebrodila. Ističe da u Crnoj Gori imamo najsavremniju terapiju, koja joj je omogićila da svo vrijeme primanja terapije radi kao vaspitačica u vrtiću.

Od kad se liječim od karcinoma dojke, kvalitet mog života se nije značajnije promijenio, zahvaljujući savremenoj terapiji koju primam. Uprkos tome sto primam terpiju, ja kontinuirano radim svoj posao, kao vaspitačica u vrtiću. To mi mnogo znači za raspoloženje i opste stanje. Čak i kad primim terapiju, tog istog dana, nastavljam sa svojim svakodnevnim aktivnostima, družim se sa prijateljima, idem na plivanje, šetam. Iz svog iskustva preporučila bih ženama da redovno idu na preventivne preglede, jer je karcinom dojke izlječiv u najvećem broju slučajeva ako se otkrine na vrijeme – ističe B. Lučić.

 

Služba za odnose sa javnošću
Klinički centar Crne Gore