U zdravlje!

0
338

[heading size=”6”]Poznati i zdravlje: GORAN VUJOVIĆ, član popularnog sastava „THE BOOKS OF KNJIGE”[/heading]

Javnosti veoma dobro poznat kao Edi Purašević, pop-star crnogorskog medijskog neba, član popularnog sastava „THE BOOKS OF KNJIGE”, grupe čija popularnost već odavno prevazilazi granice Crne Gore, Goran Vujović nastupa kao osoba koja, po ličnoj ocjeni, nema nikakve veze sa likovima koje tumači. Specifičan cetinjski smisao za humor i pronicljivost pojavljuju se, međutim, kao nešto što je svima dobro poznato iz brojnih replika, TV i radijskih emisija, šou-programa, singlova, fotografija i reklama koje čine Goranov umjetnički izraz. Priča o zdravlju, zastupljena u nekoliko popularnih ostvarenja ovog sastava, bila je pred­met našeg novogodišnjeg razgovora.

Da li mislite da briga o ličnom zdravlju u dovoljnoj mjeri predstavlja odliku lične kulture naših savremenika?

Briga o ličnom zdravlju jeste važna stvar u životu svakog pojedinca, i djelimično, odraz odnosa pojedinca prema sebi. No, postoje i takvi ljudi koji u samodestruk-tivnosti (a to nije zdravo!) pronalaze inspiraciju za svoj umjetnički rad. Bilo je mnogo velikih stvaralaca za koje se nije moglo reći da vode zdrav život. Kako je tačno da iza brige o sopstvenom zdravlju stoji lična kultura, isto tako je moguće da iza te brige stoji lična nekultura. Sa druge strane, iza nebrige može biti i sama kultura. Ima i ljudi kojima životne okolnosti nijesu naklonjene i ne dozvoljavaju im da o sopstvenom zdravlju puno razmišljaju i sl. E stoga, pitanje je kompleksno i veoma lično. Ja navijam za kulturu u svim njenim značenjima.

„Bolje umrijeti bolestan nego zdrav”, jedna je od ideja popularnih stihova grupe „The books of knjige”. Uopšte, bolest je veoma zastupljena tema tekstova vašeg benda. Možete li nam navesti neke od ideja na kojima se u tom smislu insistira?

Ma ne insistiramo mi ni na čemu. Stvaralaštvo, pa i ovog tipa, nekad je proizvod trenutnog stanja duha a nekad generalnih razmišljanja. Mi ta naša razmišljanja saopšta-vamo kroz razne forme djelovanja (pa i navedenu) i nije nam namjera da ih predstavljamo kao istinita već samo kao naša. To što smo često u pravu je proizvod čudnih okolnosti a ne naše inteligencije i vizije. Na pitanje da li je bolje umrijeti bolestan ili zdrav tačno mogu odgovoriti samo oni koji su već mrtvi a njih ne možemo pitat’, tako da mi možemo samo filozofirat’.

Prošlogodišnji preventivni program borbe protiv virusa influence obilježili su i reklamni spotovi grupe „The books of knjige”. Kako iz današnje perspektive posmatrate cijelu tu priču? Da li se možda u nekom segmentu pretjeralo sa upozorenjima?

Kao i svakom zadatku toga tipa i tom smo pristupili krajnje profesionalno. Dobili smo instrukcije što se mora saopštiti kroz reklamnu kampanju, koje stvari naglasiti i uz sve to spotovima pokušati dati lični pečat. Vjerujem da smo u tome uspjeli. Mislim i da se nije prećeralo sa upozoren­jima. Ako su ljudi malo više prali ruke, malo manje kašljali jedni drugima u facu i ako su smeće bačali u kante, onda to može biti samo dobro. Takvih nam kampanja i mimo gripa treba što više.

U jedno selo u Katunsku nahiju počne jedne godine jednome ovnu da zuji glava. Dolazio veterinar iz Cetinja da utvrdi što je, slušao mu glavu sa domaćinom, utvrditi ne mogaše. Ovan je, po gazdinoj priči, bio najbolji u selu. Razmjer njegovih rogova bio je, parafraziram, preko dvije pede. Nesrećni ovan tucijaše glavom o međama, i konobama seoskim, ne mogavši da istrpi zujanje i preveliku bol. Zlosrećni Ovo preskakaše međe i ulazaše u tuđa dobra, vođen svojim instiktom, te pravljaše štetu. Izvjesni Vukale predloži domaćinu da ga zakolje, da ne bi poludio (misli se na ovnu). Devet neđelja po prijedlogu Vukalinom, pošto nagrdi babu Zarubicu Moša Milačića, ovnu presudi domaćin ne želeći da se svadi sa komšijama. Niko od prisutnih seljana nije vjerovao svojijema ušima kad čuše da i mrtvome ovnu zuijaše glava. Rog mu prešegaše bonsekom, a iz njega izleće roj čela.

Pet kila meda su mu iz glave izvadili ! (www.thebooksofknjige.com, Tekstovi)

Podržali ste projekat borbe protiv narkomanije. U kojoj mjeri ona zaista predstavlja problem u savremenom crnogorskom društvu?

Narkomanija jeste veliki problem našeg društva i toj borbi mora svako da da svoj doprinos. Njome nije ugožen samo pojedinac, već i njegovo neposredno okru­ženje a onda i život zajednice u cjelini. Cilj naših kampanja su bili đeca iz osnovnih i srednjih škola, odnosno mladi koji se po prvi put susrijeću sa drogom bilo tako što o tome pričaju sa vršnjacima, čuju, vide ili čitaju u medijima ili im je „dobronamjerni” nude u školskim dvorištima. Ako smo uspjeli da ih upozorimo na opasnosti te vrste, neizmjerno nam je drago.

Koliko ste predani bavljenju sportom?

Sport strašno volim i strastveni sam igrač basketa! Mojem mentalnom zdravlju doprinos daje i igranje bilijara od tri šponde.

Zdrav stil življenja. U kojoj mjeri je ostvaren kod Vas?

Pa mislim da jeste. Pokušavam da nađem balans između zdravog i nezdravog načina života nametnutog modernim dobom. Uspijevam li, viđeću za 40 godina.

Imate li neke planove za koje očekujete da će biti realizo-vani 2011. godine?

Strašno bih volio da se u narednoj godini provozam jedan krug helikopterom ali mislim da taj plan neće bit’ realizovan. Kako sad stvari stoje, sa tim ću morati čekat’ 2015.

Kako bi glasila novogodišnja poruka čitaocima Medikala?

Pijte što više tečnosti!!!