Vitrektomija

0
410

[heading]OGROMAN KORAK NAPRIJED U LIJEČENJU OBOLJENJA OKA[/heading] Kako u čitavom svijetu tako i u Crnoj Gori broj oboljenja zadnjeg segmenta oka ne samo da se ne smanjuje, već nastavlja da raste. U liječenju većine ovakvih oboljenja najefikasnije su hirurške metode. Vitrektomija, operacija uklanjanja staklastog tijela, ostvaruje snove i ljekara i pacijenata – pomaže da se izliječi neizlječivo i da se povrati vid i kod tako teških oboljenja kao što su ablacija mrežnjače, krvarenje u oku, komplikacije dijabetesa i dr. Vitroretinalna hirurgija je oblast oftalmologije koja se najbrže razvija.

Do nedavno zadnji segment oka nije bio dostupan mikrohirurškim intervencijama. Međutim, posljednjih decenija vitrektomija dobija sve širu primjenu.

Shema operacije vitrektomije. Kroz tri uboda u oko se uvode vitrektom, svijetlo i kanila za irigaciju. Kontrola operacije vrši se kroz zjenicu, pomoću sistema sočiva mikroskopa.

Začetnikom hirurgije staklastog tijela smatra se ameri­čki naučnik R. Mahemer, koji je 1971. godine objavio rezultate liječenja krvarenja u oku pomoću uređaja koji je sam razradio. Ispočetka se vitrektomija smatrala očajničkim korakom i vršila se kod naročito teških oštećenja zadnjeg segmenta oka, kada su drugi metodi liječenja bili neefikasni. Prethodnih godina su se sama metodika izvođenja vitrektomije, kao i indikacije za nju jako promijenile. Hirurzima su stavljeni na raspolaganje izuzetno precizni uređaji pomoću kojih se sa površine mrežnjače mogu ukloniti ne samo grubi ožiljci, već i jedva vidljive membrane. Pomoću najtanjih optičkih vlakana do oka se može sprovesti laser­ska energija i može se vršiti laserska koagulacija oštećenih djelova mrežnjače. Različite zamjene za staklasto tijelo – teške tečnosti, silikonska ulja, i ekspanzivni gasovi omogućavaju ne samo da se ispravi oštećena mrežnjača, već i da se ona u tom položaju zadrži onoliko vremena koliko je potrebno da bi prirasla. Značajno je povećan i nivo bezbjednosti liječenja. Primjena minijaturnih pinceta, makaza i drugih instrumenata omogućava da se operacija vrši čak ne kroz rezove, već kroz ubode, uz nanošenje minimalnih trauma strukturama oka. Pritom je rizik da dođe do infekcije praktično sveden na minimum.

Stečeno iskustvo i dostignuća medicine omogućavaju da se pomogne širokoj kategoriji pacijenata čije se liječenje ranije činilo beznadežnim. Štaviše, savremena hirurgija staklastog tijela i mrežnjače podignuta je na sasvim novi nivo. Sad to više nije očajnička operacija, već izuzetno precizna i tačna medicinska procedura koja se primjenjuje u liječenju oboljenja ne u poodmaklom stadijumu, već na početnim etapama razvoja. To se prije svega odnosi na bolesti kao što su dijabetička retinopatija, rupture u makuli, i, najzad, različita plivajuća zamućenja u oku.

Bez obzira na sva pomenuta dostignuća, vitrektomija ostaje jedna od najsloženijih i najrizičnijih operacija u oftal­mologiji. Pa ipak, progres medicine i tehnike daje nam nadu da ćemo već narednih godina moći da pomognemo onim ljudima koji do sad nisu imali sreću da vide svijet u punom sjaju.

 

Piše: dr sc. med. Sergej Alpatov Oftalmološka klinika Optimal, Podgorica