Direktorica Kliničkog centra Crne Gore dr Ljiljana Radulović o tome dokle se stiglo s vođenjem evidencije u našem zdravstvu
Dr Ljiljana Radulović, direktorica Kliničkog centra Crne Gore moderirala je sesiju o značaju primjene registara u zdravstvu u okviru Desete Medikalove konferencije i tom prilikom prezentovala instrumentarij koji se u ovom trenutku primjenjuje u cilju sticanja objektivne ocjene kvaliteta rada u toj oblasti. Ovom prilikom ona je objasnila da su u opticaju dva registra koji se uredno ažuriraju i čijom primjenom naš zdravstveni sistem dobija priliku da samostalno emituje objektivno stanje, a ne da bude u zavisnosti od podataka koji se dobijaju od globalnih sistema.
U pitanju su registri Neurološke klinike i Instituta za onkologiju u Podgorici.
Kako aktuelni podaci pokazuju, evidentno je da se značajno kasni u prepoznavanju simptomatologije i postavljanju dijagnoze multiple skleroze, ali je, istovremeno, dostupnost terapije za ove pacijente na najvišem nivou, što je vidljivo u odnosu na odlaganje krajnjih stadijuma bolesti i kvaliteta života pacijenata.
Uvođenje u upotrebu Helijanta, novog informacionog sistema u KCCG, imalo je za cilj skladištenje informacija u samoj bolnici. Napominjući da ostale bolnice i domovi zdravlja vrše skladištenje informacija u okviru informacionog sistema Fonda zdravstvene zaštite, dr Ljiljana Radulović objasnila je da KCCG u ovom trenutku dijeli podatke sa ostalima u sistemu na način što dobija informacije iz ostalih bolnica. — Nažalost, još uvijek ostale ustanove ne dobijaju informacije o dokumentaciji koju mi stvaramo. Ja se nadam da će se dvije informacione kuće napokon uskladiti do kraja ove godine, jer i nama i doktorima odn. medicinskom kadru u ostalim ustanovama bi bilo značajno da imamo obostrano kretanje informacija — kazala je dr Radulović.
U Kliničkom centru trenutno postoje dva registra koji se stvarno vode: Registar Neurološke klinike i Instituta za onkologiju. Dr Radulović je ocijenila da za takav rezultat ne može biti razlog neraspolaganje softverskim rešenjima, već da bi se moralo priznati i da postoji izvjesna inertnost u tom smislu od strane stručnog kadra koji bi trebalo aktivnije da se bavi vođenjem ovih evidencija.
Klinika za neurologiju vodi svoj registar od 2020, a podaci o oboljelima od multiple skleroze apdejtuju se svake sedmice, bez korišćenja mehanizama Helijanta, što, po ocjeni dr Radulović, već 3 godine značajno pomaže u svakodnevnom radu 4 neurologa i 3 klinička doktora na ovoj klinici. — Nadam se i da će Klinika za onkologiju u punom kapacitetu iskoristiti svoje postojeće softvere odn. registre koje već ima u posjedu i na taj način, nadamo se, iduće godine moći da svoje podatke prikaže u međunarodnim bazama podataka — kaže dr Radulović.
Kakvi su podaci o MS-u ?
Registri omogućavaju da se na osnovu prikazanih podataka vrše i dopunske analize. Tako, npr., na osnovu podataka o broju oboljelih statističari odn. epidemiolozi prave novu korekciju zavisnosti od onoga što se očekuje na određenom zdravstvenom nivou, pa se na taj način vrši provjera stvarnog stanja. U vezi s ovim dr Radulović navodi podatak da je 2020. godine, kada je prijavljeno da Crna Gora ima 450 pacijenata oboljelih od multiple skleroze, analiza registra ukazala na cifru od 700, što bi predstavljalo incidencu od 111 pacijenata na 100 000. — Ove godine znamo tačan broj pacijenata koje liječimo: to je 658 pacijenata na tlu Crne Gore. Tek iduće godine planiramo da će nam projektovati negdje između 900 i 1 000 pacijenata da bi trebalo da bude oboljelo u Crnoj Gori od multiple skleroze i da se taj broj popne na 150 na 100 000 oboljelih — objašnjava dr Radulović.
Kako bi se bolje razumio uticaj neraspolaganja stvarnim stanjem o broju oboljelih ovom prilikom je naveden primjer da se prije 20 godina računalo da u Crnoj Gori ima 100-150 oboljelih od MS-a, a 2015, kada je prva interferonska terapija postala dostupna tek za 10 pacijenata smatralo se da je u tom sistemu liječenja oko 7% pacijenata. To, međutim, nije bilo odraz pravog stanja.
Nakon 3 godine vođenja registra za multiplu sklerozu moguće je izvršiti upoređenja o kvalitetu zdravstvene zaštite u ovoj oblasti. U početku je postojao samo podatak o pacijentima koji se liječe. Sada se zna da je u crnogorskom sistemu registrovano 658 pacijenata, pri čemu 84 pogoršanja na postojećoj terapiji, a izvršeno je 674 nalaza magnetne rezonance. Izvršeno je više od 20 000 pregleda, a unos podataka u bazu vršen je u vrijeme Covid pandemije, pa su dostupni i podaci o tome da li je pojedini relaps vezan za infekciju ili za vakcinaciju protiv kovida. Automatski se prijavljuju podaci o neželjenim efektima, a dostupni su i demografski podaci i praćenje promjene parametara bolesti tokom vremena. Naravno, baza raspolaže i podacima iz laboratorijskih nalaza. — Danas znamo tačno da se poklapamo sa svjetskom statistikom i da je 70% oboljelih ženskog pola, što odgovara nekakvom predviđanju i da dominiraju godišta odn. starost pacijenata od 30-50. godine. Znamo tačno kakva je distribucija prema starosti i da je prosječna starost u ovom trenutku naših pacijenata 43 godine, a da je prosječno trajanje bolesti oko 8 godina — navodi dr Radulović.
Dok nije ustanovljen terapijski modalitet za primarnu progresivnu multiplu sklerozu u našem registru su oni predstavljali tek 3% pacijenata i to je, kako je objasnila dr Radulović, otprilike odgovaralo populaciji koja se liječila i za koju je KCCG predstavljao sekundarni nivo zdravstvene zaštite. Ostali pacijenti, kao neko ko nije imao terapijsku mogućnost, liječili su se kod neurologa koji su radili u ostalim opštim bolnicama. S pojavom terapijske opcije, ti pacijenti su upućivani u KCCG, tako da se sada zna da i oboljeli od MS predstavljaju očekivanih 10% pacijenata. Ipak, ohrabruje statistika u vezi s tim da je registrovan značajan uspjeh po pitanju broja sekundarnih pacijenata, što znači da su sadašnje terapijske opcije doprinijele smanjenju broja odn. odlaganju prelaska u sekundarnu progresiju. Kod 54 pacijenta postavljena je dijagnoza sekundarnog progresivnog toka.
Ističući s ponosom podatke o stepenu osposobljenosti pacijenata sa multiplom sklerozom, dr Radulović je objasnila da se na osnovi EDSS skora procjenjuje stanje 7 funkcionalnih sistema nervnog sistema i u okviru toga daje ocjena 0-10 (bez simptoma – smrtni ishod). Skor od 0-3,5 je jako mali stepen onesposobljenosti, pod koji potpada 10 % pacijenata. To pokazuje, kako je dalje objašnjeno, da rano uključivanje terapije i dostupnost velike terapijske palete na našoj pozitivnoj terapijskoj listi i te kako imaju efekta.
U Crnoj Gori se u ovom trenutku liječi 98,7% pacijenata, što je iznad terapijskih granica EU, ali i iznad prosjeka u Americi (SAD – oko 98%, Amerika – oko 94%). Veliki broj tih pacijenata nalazi se u lakšoj remitentnoj formi i kod njih je pokrivenost terapijom obuhvaćena u potpunosti. Ipak, terapijski je obuhvaćeno svega 41% pacijenata sa sekundarnom progresijom bolesti.
Tok liječenja oboljelih od multiple skleroze dr Radulović je obrazložila time da je trend u neurologiji započinjanje liječenja visoko efikasnom terapijom, ali ipak postoje 63 pacijenta koji su i dalje na umjerenoj. Radi se o pacijentima koji su započeli terapiju u periodu kada je samo ona i bila dostupna, ali neki od njih i nakon 10 godina i dalje imaju odličan terapijski odgovor, pa nije ni postojala potreba za izmjenom, kao i zato što je to i dalje jedina terapija koju je moguće komforno primijeniti tokom cijele trudnoće i laktacije.
Kontrole pacijenata vrše se jednom u 3 mjeseca, a oni su dužni da 2 puta godišnje budu pregledani od strane konzilijuma Kliničkog centra koji odlučuje o tome na koji način treba da nastave sa terapijom. — Bitno je da, osim kliničkog aspekta, pratimo i radiološki, i mi smo jako zadovoljni kako su naši neuroradilozi pratili cijelu problematiku. Značaj imanja registra je u tome što danas moramo mjeriti kvalitet zdravstva, a da bi pacijent imao kvalitetnu zdravstvenu zaštitu bilo bi neophodno da bude prepoznat od strane izabranog doktora i da u narednih 15 dana bude upućen neurologu, da neurolog do 30 dana ustanovi dijagnozu, sljedeće dvije nedjelje da se odredi za koju je vrstu terpije i u narednih dvije nedjelje pacijent bi trebalo da započne sa primanjem terapije — kaže dr Radulović.
Objektivne mjere Registra pokazuju da u ovom trenutku u crnogorskom zdravstvu postoji značajno zaostajanje u prepoznavanju simptoma multiple skleroze od strane izabranih doktora i odložen dolazak kod neurologa. Ustanovljeno je i da je kod pacijenta koji je najduže čekao sa postavljenjem dijagnoze taj period trajao čak dvije godine, što je kod pojednih pacijenata izvršeno za značajno kraće vrijeme. Ostatak algoritma, kako je zaključila dr Radulović, ukazuje na to da mi spadamo u visoko efikasan sistem tretmana multiple skleroze, dok se na prvoj stepenici kasni.
Anita Đurović
Dodajte komentar