Adrijana Klisić, defektolog-specijalni pedagog, savjetnik u psihoterapiji
JU za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci, Podgorica
U društvu često nailazimo na moralistički pristup zavisnosti, stigmatizaciju i osudu. Često osuđujemo ono što ne razumijemo ili nemamo u iskustvu. Ali, da li je to zaista opravdano? Da bi riješili problem prvo ga moramo razumjeti.
Zavisnost predstavlja poremećaj u ponašanju koji se manifestuje kroz neadekvatno zadovoljavanje ljudskih potreba. Može se stvoriti prema svakoj radnji koja stvara željeni efekat, učestalo se ponavlja i postaje sama sebi svrha. Imajući to u vidu, čovjek može postati zavisan od kupovine, posla, interneta, hrane, seksa, kocke itd. Česta je zavisnost od raznih vrsta socijabilnih droga (kafa, alkohol, duvan) rjeđe droga u užem smislu te riječi (opijati, psihostimulansi, halucinogene droge i dr.) Posmatrajući na ovaj način gotovo da nema porodice u kojoj ne postoji neki oblik zavisnosti.
Kao što vidimo, čovjek može postati zavisan od različitih stvari. Faktori koji utiču na formiranje bolesti zavisnosti su ličnost, sredina i psihoaktivna supstanca.
Kada je najbolje početi sa prevencijom i koji su važni protektivni faktori?
Kada govorimo o ličnosti, važno je napomenuti da se “kamen temeljac” u ličnosti postavlja od 0 do 6 mjeseci života bebe i da se dobar dio karakteristika ličnosti formira do sedme godine života. To nam jasno govori da se odgovori na mnoga pitanja kriju u ranom razvoju osobe. Prevenciju je najbolje započeti onda kada počinje psihički život jedinke, odnosno, dok je beba u uterusu majke. Sav psihofizički bol, frustracije i nezadovoljstvo majke se prenose na plod koji to itekako osjeća. Prve predstave o sebi i svijetu beba stiče tokom prvih mjeseci života. Ukoliko su prva iskustva negativna, neprijatna, ugrožavajuća, ukoliko beba predugo čeka na zadovoljavanje sopstvenih potreba, sve će to uticati na stvaranje negativne slike o sebi, odrastaće sa osjećajem niže vrijednosti koji će kasnije kompenzovati različitim destruktivnim obrascima ponašanja ili pak zavisnostima. Kada govorimo o stilovima roditeljstva, zavisnici su uglavnom odrastali u porodicama u kojima su roditelji bili previše kritikujući i odbacujući ili hiperprotektivni (sindrom previše brižnog roditelja).
Prema Maslovljevoj hijerarhiji potreba, nakon zadovoljavanja osnovnih fizioloških potreba (za hranom, snom, ekskrecijom) na drugom mjestu je djetetova potreba za sigurnošću, dok je na trećem, potreba za ljubavlju. Emocionalna glad je bitan faktor koji ometa razvoj djeteta. U porodicama u kojima vlada emocionalna hladnoća, gdje su konflikti česti možda i svakodnevni, ili pak gdje postoji neki vid nasilja, dijete nema adekvatne uslove za individuaciju. Ono će se svakako razviti ali ne u sigurnu, samopouzdanu, zdravu, zrelu ličnost. Neprihvatanje djeteta od strane roditelja blokira razvoj djeteta.
Prema Leavittu (1995) faktori rizika u porodci koji pogoduju razvoju zavisnosti kod djece su:
- manjak bliskosti između roditelja i djece
- neadekvatan odnos između roditelja
- nedostatak discipline i nedosljednost
- prisustvo zavisnosti kod jednog ili oba roditelja
Jedan dio zavisnika potiče iz alkoholičarskih porodica. Poznato je da djeca odrastajući u takvim porodicama pokazuju maladaptivne oblike ponašanja koji su potvrda da neka bazična djetetova potreba nije zadovoljena. Često se povlače u sebe i žive u stalnom strahu ili postaju buntovna agresivna/autoagresivna. Javljaju se poremećaji navika – noćni strahovi, nikturija – noćno mokrenje, grickanje noktiju, poremećaji u ishrani -anoreksija, bulimija, emocionalno/kompulzivno prejedanje, gojaznost). U odraslom dobu ispoljavaju nepovjerenje prema ljudima i svijetu (disfunkcionalno uvjerenje “svijetu se ne može vjerovati”), često je prisutan strah od bliskosti (koji im otežava izgradnju kvalitetnih odnosa), pretjerana potreba za kontrolom, depresivnost, anksioznost.
Američki psihijatar S. Pek navodi da su mentalne bolesti često prouzrokovane nedostatkom ljubavi ili njenom neadekvatnošću. Svako dijete traži ljubav da bi moglo uspješno da odraste i stekne zrelost.
U porodicama u kojima postoji zavisnost, narušeno je cjelokupno porodično funkcionisanje, porodica je izložena konstantnom stresu i pritisku. Poremećene su uloge unutar porodičnog sistema (obično dijete preuzima ulogu roditelja i brine o roditelju, majka preuzima ulogu oca…). Ova djeca imaju osjećaj da su prebrzo odrasla i da im je neko “ukrao djetinstvo”. U odrasloj dobi su suzdržani, zatvoreni, nepoverljivi.
Određen broj zavisnika potiče iz razorenih porodica gdje su na taj način osjetili gubitak jednog ili oba roditelja. Neki su pak u ranom djetinstvu ili tinejdžerskom dobu doživjeli ozbiljnu bolest pa i smrt roditelja, što je ostavilo veliku prazninu i bol kojem nisu bili dorasli. Neki su doživjeli i traume izvan porodičnog sistema.
“Ne postanu sva traumatizovana djeca zavisnici, ali su svi zavisnici traumatizovana djeca. Zavisnost pruža osjećaj ispunjenosti, zadovoljstva, povezanosti, kontrole, živosti, radosti, uzbuđenja. Drugim riječima zavisnost je namirila neku osnovnu ljudsku potrebu koja inače nije namirena. Nije uopšte pitanje zašto zavisnost, već zašto i otkud bol.” – G.Mate
Zbog nezadovoljene potrebe za sigurnošću, za ljubavlju i pripadanjem kod zavisnika je često prisutan osjećaj praznine, nedostatka, nedovoljnosti, nekompletnosti, neadekvatnosti, “neuraslosti u svijet”/osjećaj nepripadanja svijetu.
Transakciono-analitičkim jezikom govoreći, na dubokom nesvjesnom nivou imaju zabranu na postojanje i disfunkcionalno uvjerenje da su nevoljeni, neželjeni i da ne treba da postoje. Zavisnik i živi jednu “ smrt u životu” gdje mu je sopstvena bolest prepreka na putu ka kvalitetnijem i ispunjenijem životu.
Zato prije nego što osudimo zavisnike i zavisnost, valja imati na umu da su to nekadašnja djeca koja su odrastala u porodicama u kojima je vladala emocionalna hladnoća i oštra mentalna klima, gdje se nisu osjećali dovoljno sigurno, voljeno i prihvaćeno, da bi izrasli u stabilne i zrele ličnosti. Pojava stigmatizacije samo produbljuje te osjećaje.
Pokažimo razumijevanje i pružimo podršku.
Add comment