Dr Nataša Gojković, specijalizant imunologije
Klinički centar Cene Gore
Svaki lijek, i pored povoljnog terapijskog efekta koji ispoljava, može ispoljiti i određena neželjena dejstva. Neželjena dejstva se mogu klasifikovati u dvije grupe: nealergijska grupa, koja u osnovi ima farmakogenetske mehanizme i alergijska grupa, koja u osnovi ima imunološke mehanizme.
Sama klinička slika alergijske reakcije izazvane ljekovima i druge nealergijske reakcije se ne mogu uvijek lako razlikovati. Alergijske reakcije mogu biti: predvidljive i nepredvidljive.
Predvidljive reakcije se ispoljavaju u 80% neželjenih reakcija i zavise od doze i poznatog farmakološkog dejstva lijeka. Ova grupa obuhvata: toksičnost i predoziranje lijeka, sporedno dejstvo, interakciju lijeka i sekundarni efekat.
Nepredvidljive reakcije ne zavise od date doze lijeka niti od njegove farmakološke aktivnosti. Javljaju se kod osjetljivih osoba, gdje su od značaja genetski faktori. Ovoj grupi pripada: idiosinkrazija, intolerancija i preosjetljivost ili alergijska reakcija. Idiosinkrazija nastaje kao kvalitativno abnormalni odgovor na lijek i ne zavisi od njegove farmakološke aktivnosti. Rijetko se javlja i slična je alergijskoj reakciji, a značajni su genetski faktori. Intolerancija nastaje zbog poveċane reaktivnosti na farmakološki efekat lijeka i javlja se pri davanju manjih doza. Preosjetljivost je alergijska reakcija koja nastaje zbog specifičnog imunološkog odgovora na lijek.
Kako razlikovati alergijsku od nealergijske reakcije?
Ono što im je zajedničko jeste to da se obije javljaju u malom broju bolesnika, mogu se ponovo izazvati lijekom iste strukture, mogu se izazvati malim količinama lijeka i da simptomi nestaju nakon treċeg do petog dana nakon prekida uzimanja lijeka.
Alergijsku reakciju razlikuje to što se javlja petog do sedmog dana od davanja lijeka, dok se idiosinkrazija javlja neposredno nakon date prve doze. Kod alergijske reakcije je prisutna eozinofilija i pozitivni su alergijski testovi i RAST. Reakcija preosjetljivosti na ljekove se može ispoljiti kao 1 od 4 tipova preosjetljivosti po Coombs-u i Gell-u. Neki ljekovi, kao penicillin, mogu ispoljiti i sva 4 tipa preosjetljivosti.
Klinička slika može varirati od sistemske do lokalne, kožne reakcije kao i specifične reakcije organa.
Sistemska reakcija obuhvata: anafilaksa, serumska bolest i povišena tjelesna temperatura. Kožne reakcije (koje se mnogo češċe javljaju) su u obliku: kontaktnog dermatitis, eksfolijativnog dermatitis, multiformnog eritema i fotodermatitisa. Specifične rekacije određenih organa su: pluċni sindrom, promjene u jetri i akutni intersticijalni nefritis, takođe i hematološke reakcije koje uključuju sve krvne elemente. Ljekovi mogu direktno djelovati na krvne elemente ili vršiti supresiju kostne srži toksičnim dejstvom. Javljaju se: hemolizna anemija, neutropenija i trombocitopenija.
Za postavljanje dijagnoze je značajna anamneza. Potrebno je insistirati na to da li je bolesnik prvi put uzeo lijek, koliko vremena je prošlo od uzimanja lijeka do pojave prvih simptoma, kao i da li su promjene nestale vrlo brzo nakon prekida uzimanja lijeka. Značajan je i podatak o količini lijeka koju je bolesnik uzeo u jednoj dozi i koliko puta u toku dana. Prilikom javljanja kožnih promjena, obratiti pažnju na to da li su se promjene javile prije ili u toku uzimanja lijeka, kao i da li je bolesnik, prije svega dijete, imao povišenu temperature i da li se pojačano znojio. Kada se anamnestički utvrdi lijek koji je izazvao alergijsku reakciju, primjenjuju se dijagnostički testovi: test provokacije, kožni test, RAST test, Coombsov test i određivanje vrijednosti C3, C4, CH50 i imunih kompleksa u serumu.
Test provokacije se posmatra duže ili kraċe vrijeme, u zavisnosti od lijeka koji se ispituje.
Kožni test se koristi za dokazivanje alergije izazvane lijekom, koja u osnovi ima tip I osjetljivosti. Započinje se prick testom, koji ukoliko je negativan primjenjuje se intradermalni test. Za ispitivanje IV tipa osjetljivosti se koristi patch test.
RAST test se koristi kada bolesnik pokazuje burnu reakciju na lijek i tu se dokazuju prisustva IgE antitijela na lijek.
Coombsov direktni test se koristi za dokazivanje prisustva IgG i IgM antitijela na površini eritrocita, stvorena lijekom.
C3, C4 i CH50 i imuno kompleksi se koriste za dokazivanje III tipa preosjetljivosti – vrijednosti komplementa u serumu su snižene, dok su cirkulirajuċi imuni kompleksi povišeni.
Dodajte komentar