Zbog čega ,,zdravi zubi” ispadaju?

0
1751

Često se u praksi stomatolozi susreću sa pacijentima koji se žale na desni. Govore da su im desni otečene, crvene, peku ih i povlače se. Kažu kako se bijeli kaladont začas oboji krvlju, da im se iz usta širi neprijatan zadah, da osjećaju da postoji strano tijelo između zuba. Stomatolog u tom slučaju zna da su to tipični znaci koji upućuju na parodontopatiju, bolest u narodu poznatiju kaoparodontoza. Premda je teško dati jednu definiciju ove bolesti, može se najjednostavnije reći da je to progresivno i degenerativno oboljenje potpornog aparata zuba. U potporni aparat zuba spadaju desni, vilična kost, cement i periodoncijum. Sva ova tkiva okružuju zub i pružaju mu potporu.

Parodontopatije spadaju u najrasprostranjenija oboljenja ljudi. Patološke promjene koje se dešavaju u toku parodontopatije destruktivne su prirode, tako da vode rasklaćenju zuba a kasnije gubitku jednog ili više njih. Osobe oboljele od parodontopatije već nakon četrdesete godine života, izgube veći broj zuba zbog parodontopatije nego od zubnog kvara.

KAKO NASTAJE OVO OBOLJENJE?

Postoji nekoliko stadijuma parodontopatije. U početku se razvija zapaljenje desni (gingivitis) koji u ranoj fazi prolazi kao blaga upala desni. To je praćeno nagomilavanjem naslaga (plaka) u predjelu vrata zuba. Desni su crvene i otečene, pa lako krvare pri pranju zuba. U tom stadijumu vlakna koja drže zub u koštanoj čašici (periodontalna vlakna) nisu još oštećena. Vaš stomatolog tada može da interveniše i skine naslage na vrijeme, što dovodi do popravljanja situacije.

Ukoliko ne uklonite naslage, nevolje mogu nastati kada on krene da se širi na korijen zuba. U tom slučaju dolazi do oštećenja vezivnih vlakana i koštane čašice zuba.

Kod zdravog potpornog aparata zuba u viličnoj kosti nalaze se dvije trećine zuba, a jedna trećina je van. Kad nastane oboljenje, dolazi do remećenja tog odnosa, naime, razaranje vilične kosti (koštane čašice) prati i povlačenje desni. U tom slučaju zubi (zub) postaju izduženi. Ako se desni ne povlače istom brzinom kao koštana čašica, onda se između desni i cementa korijena zuba stvaraju tzv. parodontalni džepovi. I u ovom stadijumu moguće je zaustaviti dalja oštećenja. Ukoliko zapaljenje duže traje „džepovi” postaju sve dublji i zubi počinju da se ljuljaju. U početku to ljuljanje može primijetiti stomatolog a kako oboljenje napreduje to počinje da primjećuje i pacijent. Pri žvakanju, dolazi do ulaska hrane u „džepove”, što se teško može ukloniti prirodnim putem. To zadržavanje hrane u „džepovima” izaziva bujanje mikro­organizama, što je praćeno zapaljenjem i gnojnim procesima. U tom slučaju desni su tamne i postaju ljubičastocrvene, otečene i krvare. Ovdje se lako nakupi i zubni kamenac. Kako proces napreduje zapaljenja dolaze do vrha korijena i istiskuju zub. Zub možemo uporediti sa dvokrakom polugom koja u tom momentu gubi tačku oslonca.

KOJI JE UZROK POJAVE PARODONTOPATIJE?

Parodontopatiju izaziva detalni plak Dentalni plak je bezbojna, ponekad opalescentna naslaga nakupljena na površini zuba, bogata mikroorganizmima. Osim na zubima, prisutan je i u drugim mjestima u usnoj duplji (desni, protetski radovi). Razvitkom civilizacije sve više se koristi industrijski prerađena kašasta i meka hrana i njeno konzumiranje dovodi do lakog nastanka zubnog plaka, jer izostaje efekat samočišćenja zuba. Ovakva ishrana, udružena sa lošom higijenom usta i zuba, dovodi i do stvaranja ostalih zubnih naslaga. Pošto je pljuvačka bogata mineralima, oni se talože u dentalni plak i on se pretvara u zubni kamenac i konkramente (kamenac koji je pod desnima). Oni se jedino uklanjaju primjenom ultrazvučnog liječenja ili ručno, u ambulanti.

ŠTA JOŠ UTIČE NA NASTANAK OVOG OBOLJENJA?

Pošto je zubni plak osnovni faktor za nastanak parodon­topatije, za nastanak ovog oboljenja odgovorni su lokalni i opšti faktori. Lokalni faktori utiču na način što omogućavaju nastanak dentalnog plaka, a opšti faktori na način što smanjuju otpornost organizma na dejstvo štetnih agenasa dentalnog plaka.

Naveo bih samo najčešće faktore koji mogu da utiču na pojavu parodontopatije. To su: žvakanje jednom stranom vilice, disanje na usta, konzumiranje meke hrane, nepravilan položaj i odnos zuba u vilici, mostovi, krunice neadekvatne plombe, pušenje i mnoge druge loše navike. Parodontopatiju mogu izazvati i neke opšte bolesti organizma. U slučaju rasklaćenja zuba, treba se posavjetovati sa ljekarom.

DA LI OVO OBOLJENJE NASTAJE KOD DJECE?

Nažalost, parodontopatija može biti prisutna kod djece i adolescenata. Oboljenje se najčešće javlja u pubertetu, mada može da se javi i u mliječnoj denticiji. Zahvata jedan posto dječije populacije. Naziva se juvenilna parodontopatija, koja se po kliničkoj slici i toku razlikuje od oboljenja kod odraslih. Oboljenje ima brzonapredujući tok, tako da ubrzo dovodi do gubitka svih zuba, čak i prije dvadesete godine života. Rezultati liječenja ovog oboljenja nisu zadovoljavajući, a tome doprinosi činjenica što se dijagnoza teško uspostavi jer nema pratećih simptoma, pa djeca kasno dođu kod stomatologa. Uzrok ovog oboljenja još nije u potpunosti razjašnjen, a kao mogući faktori navode se nasljeđe, razna opšta oboljenja, nepravilno pranje zuba, imunološki poremećaji i drugo.

Za razliku od parodontopatije, koja uglavnom prolazi bezbolno osim kad se jave komplikacije, oboljenja zuba su obično praćena bolom. To su uglavnom nesnosni bolovi koji čovjeka natjeraju da potraži ljekarsku pomoć, što uglavnom dovodi do spašavanja kvarnih zuba. Međutim, mnogo je opasnije kada zubi propadaju bez ikakvog bola. Ljudi se tada zavaravaju da su im zubi zdravi, a kod nas je ustaljena navika da se ne traži mišljenje ljekara kada ništa ne boli. U tom slučaju dolazi do gubljenja zuba koji su se blagovremenim liječenjem mogli spasiti. Osim toga, mogu nastati i štetne posljedice na cjelokupno zdravlje čovjeka.

LIJEČENJE

Liječenje ovog oboljenja može se sprovesti konzervativno i hirurški. Konzervativno liječenje se izvodi u fazama u koje spadaju: eliminacija zapaljenja (identifikacija i uklanjanje dental­nog plaka, uklanjanje ostalih naslaga: prije svega kamenca, obuka i motivacija pacijenta za održavanje oralne higijene), djelovanje na parodontalne džepove sa ciljem da se uklone ili smanje, uspo­stavljanje povoljnih odnosa među zubima, i na kraju, sprovođenje mjera da se postignuti rezultati stabilizuju. Od hirurških metoda primjenjuju se gingivektomija i režanj operacija.

Parodontopatija je doživotno oboljenje koje se ne može izliječiti već se samo usporiti, tj. kontrolisati. Stoga bi na svakih šest mjeseci trebalo uraditi stomatološki pregled. Veoma je bitna intenzivna edukacija i motivacija pacijenata. Naglasak treba dati prevenciji i preventivnim metodama u koje spadaju učenje pravilne tehnike pranja zuba već od malih nogu, upotreba zubnog konca, uklanjanje zubnog kamenca bar svako pola godine. Tu još spadaju i poliranje zuba i kontrola plaka.

 

Piše: dr Ognjen Kovačević, doktor stomatologije