Važnost mjerenja šećera nakon obroka – Dijabetsko stopalo

Mr sci dr Snežana Radovanić, internista endokrinolog

Opšta bolnica Berane

 

Šećerna bolest je bolest metabolizma izazvana višestrukim uzrocima. Karakterišu je stalno povećanje vrijednosti šećera u krvi koje su posljedica poremećaja metabolizma ugljenih hidrata, masti i bjelančevina. Sve se to javlja kao posljedica smanjenog lučenja insulina ili nedovoljnog djelovanja insulina na oboljelog.

Iako Vas kroz šećernu bolest vode Vaš ljekar i medicinska sestra, ne smijete zanemariti svoju ulogu, koja je od neprocjenjive važnosti za cjelokupni razvoj bolesti i njen nadzor.

Nije važno je li na pregledu kod Vašeg ljekara, koji ćete napraviti jednom u tri mjeseca, nivo šećera u krvi dobar ili idealan. Znatno važnije je uspjeti postići svakodnevno dobru regulaciju šećera u krvi.

Održavati njen nivo između 4 i 9 mmol/l, danju i noću, nije jednostavno. To je, ipak, moguće postići učestalim mjerenjem nivoa šećera u krvi, prilagođavanjem terapije, pravilnom ishranom i redovnom fizičkom aktivnošću. Uspijete li u tom, spriječićete nastanak i napredovanje komplikacija bolesti, a samim tim i poboljšanje kvaliteta života.

Šta je postprandijalna glikemija?

To je određivanje nivoa šećera u krvi 2 sata nakon obroka. Ono je važno radi ranog otkrivanja šećerne bolesti i procjene  razvoja kasnih komplikacija.

Koje su normalne vrijednosti postprandijalne glikemije?

Šećerna bolest je dobro kontrolisana kada je vrijednost glikemije 2 sata poslije obroka do 9 mmol/l.

Šta ako su vrijednosti veće?

To znači da je šećerna bolest loše regulisana te je vrlo važno prilagoditi terapiju vrijednostima glikemije, povećati dozu  ljekova ili insulina, prilagoditi fizičku aktivnost i ishranu!

Šta ako su vrijednosti niže?

Smanjiti oralne antidijabetike (ljekove) i insulin da ne dođe do pada šećera (hipoglikemija).

Šta je to dnevni profil glikemije i koliko često se radi?

To je određivanje nivoa šećera u krvi pred obrok i 2 sata poslije, tokom jednog dana. Na osnovu tih vrijednosti određuje se terapija. Profili se rade 1-2 puta nedjeljno u zavisnosti od poremećaja.

Ukoliko se ne postigne zadovoljavajuća glikoregulacija, dolazi do pojave kasnih komplikacija šećerne  bolesti koje mogu biti: mikro i makrovaskularne.

Dijabetsko stopalo je kasna komplikacija šećerne bolesti gdje nastaju promjene na velikim i sitnim krvnim sudovima (kapilarima) kao i nervima. To dovodi do funkcionalne i strukturne promjene kože, potkožnog tkiva donjih ekstremiteta (nogu). Tako nastaju uslovi za nastanak kožnih oštećenja, infekcije (upale) i gangrene (propadanja tkiva), što dovodi do amputacije dijela ili cijelog stopala. Od velike važnosti je utvrditi na vrijeme kožne promjene koje karakteriše: suvoća kože, crvenilo i nastajanje sitnih ragada (otvora, pukotina) kože. Ulceracije najčešće nastaju na mjestu najvećeg pritiska na stopalo u visini glavice prve, druge i pete stopalne kosti.

Znaci i simptomi dijabetskog stopala su:

Hladna i bolna stopala tokom noći, bol u stanju mirovanja, oslabljen puls, sjajna i istanjena koža, zadebljali nokti i gljivične infekcije, gangrena.

Znaci neuropatije su:

Ukočenost, žarenje, peckanje, bol, gubitak osjećaja na stopalu. Neophodno je svakodnevno provjeravati  stopalo pregledujući djelove sa zadebljalom, tvrdom kožom i ragade (rane) na koži.

Može li se spriječiti dijabetičko stopalo?  Šta mogu učiniti sami, a šta uz pomoć porodice? Kada se obratiti ljekaru?

Pregled stopala: svakodnevno održavati stopala čistim i toplim. Ne dozvoliti da koža bude suva. Svakodnevno prati stopala mlakom vodom i blagim sapunom, temeljno masirati mekanom tkaninom. Dobro osušiti prostor između prstiju. Obratiti pažnju na ispucale pete i za to koristiti hidratantne kreme, ali ih ne nanositi između  prstiju. Čarape moraju biti od prirodnih materijala (pamuk, vuna, svila) i treba nositi odgovarajuće veličine kako bi se spriječilo nabiranje u cipeli. Čarape mijenjati svakog dana, pregledati da li između prstiju postoji gljivična infekcija. Nikada na otvorene rane ne treba nanositi kreme ili masti bez predhodne konsultacije ljekara.

Nokti i njihovo održavanje: nokti na nogama se moraju rezati pod jakim svijetlom, nakon pranja, kada su mekani. Koristiti odgovarajući čisti pribor za nokte. Ne upotrebljavati nož i grube turpije, a zanoktice se ne smiju kidati. Nokti se moraju rezati ravno. Ne rezati ih u uglovima ili niže.

Kurije oči i kalusi (žuljevi): nastaju nošenjem neodgovarajuće i tijesne obuće. Ne tretirati ih raznim preparatima jer postoji mogućnost oštećenja i zdravog tkiva. Potrebno je tražiti pomoć ljekara.

Preporučuje se izbjegavanje nošenja sandala i cipela na bosa stopala a obuća treba da bude mekana i udobna. Pokazalo se korisnim korišćenje više različite obuće koja se mijenja tokom dana. Svaki par obuće različito opterećuje stopalo pa se tako postiže rasterećenje i poboljšanje cirkulacije.

Noge ne smijemo zagrijavati vrućom vodom, grijalicom i približavanjem vatri. Kod oštećenja nerava je smanjen osjećaj za toplotu pa mogu nastati opekotine.

 Šta oboljelima treba savjetovati? Da prestanu sa pušenjem, da ne sjede sa prekrštenim nogama ili dugo stoje, da redovno vježbaju i, ako pate od grčeva u nogama, da budu aktivni u granicama do koje to problem dopušta.

Treba naglasiti važnost redovne kontrole šećera u krvi i drugih laboratorijskih vrijednosti.

„Pomagati drugima je dobro, učiti druge da pomažu sami sebi je mnogo bolje“- Džordž Orvel