28. avgust – Situacija po pitanju mentalnog zdravlja u CG alarmantna

0
30

O važnosti mentalnog zdravlja u Crnoj Gori gotovo se i ne govori uprkos činjenici da posljedice neadekvatne brige o mentalnom zdravlju mogu biti kobne, pa i rezultirati tragedijom kakva je nedavno zabilježena na Cetinju.

U našem društvu i dalje postoji stigma u pogledu psihičkog zdravlja – problemi se kriju i potiskuju iz straha od ismijavanja i društvene osude, osobe koje se obrate stručnom licu za pomoć često se smatraju “slabim”, a podršku i rješenje problema mnogi će radije potražiti kod “gatara” i nadriljekara, nego kod psihologa ili psihijatra.

Kada se uz to doda činjenica da su građani svakodnevno izloženi retorici koja podstiče na netoleranciju, mržnju ili podjele, suočeni sa mračnim prognozama o predstojećoj ekonomskoj krizi i neizvjesnošću u pogledu zdravstvene situacije, može se reći da je cjelokupno društvo toliko opterećeno problemima, da zapravo ni ne prepoznaje obrise kolektivne traume gdje nam je svima potrebna pomoć i podrška.

– Moramo znati da je situacija alarmantna i da usljed velikog broja ljudi koji pate od mentalnih poremećaja kod nas, prije svega depresije, hronične anksioznosti, alkoholizma itd, moramo razviti jasnu nacionalnu strategiju za očuvanje i unapređenje mentalnog zdravlja kao i dostupne servise koji će pomagati ljudima u krizi – poručuje za psihološkinja Adrijana Pejaković.

Ona ističe da i dalje postoji stigma kada je riječ o problemima sa mentalnim zdravljem, iako je situacija bolja nego prije nekoliko godina. Negiranje i neprihvatanje činjenice da osoba ima problema sa mentalnim zdravljem, dijelom je povezano i sa “arhetipom jakog Crnogorca koji odolijeva svemu”, a koji je dominantan u našem društvu.

– Naučili smo da uvijek moramo biti jaki, da nije u redu ako se osjećamo slabo ili ranjivo i da ne dijelimo sa drugima svoju muku da ne bismo “bili na teretu”. Ovaj arhetip jakog Crnogorca koji odolijeva svemu se sada odražava i na naše mentalno zdravlje. Nažalost, mi smo i narod koji ima visoku stupu samoubistava, koji pati od depresivnih i anksioznih poremećaja-najčešće neprepoznatih i neliječenih i koji svoje probleme prepokriva pretjeranom upotrebom anksiolitika, alkohola, potiskujući i krijući bol i patnju – navela je Pejaković.

Kako ističe, stručnjacima se obraćamo tek kad više “ne možemo da trpimo”.

Prema njenim riječima, u malim sredinama, ljudi se plaše odbacivanja i ismijavanja ako imaju izazove vezane za mentalno zdavlje, pa zato probleme ne prijavljuju, ne prepoznaju šta se krije iza neke patnje, a njihovo funkcionisanje može biti sve teže i uticati i na okolinu.

– Zato su važni mehanizmi pomoći i podrške: psihoterapija, psihijatrijska pomoć, grupe podrške, dobra socijalna politika kao i dobronamjerna javna i privatna komunikacija oslobođena toksičnih i omalovažavajućih komentara. Važno je da znamo da mentalno zdravlje nije plato koji je uvijek nepromjenjiv, već da svi nekada možemo iskusiti probleme sa mentalnim zdravljem i da nam je pomoć i podrška potrebna – ističe psihološkinja.

U Crnoj Gori česte su izjave političkih i društvenih aktera koje sadrže poruke netolerancije, podjela po raznim osnovima, mizoginije i sl. Ovakva retorika mnogostruko loša jer podstiče na izolaciju i netrpeljivost. Naglašava da javni komunikacijski prostor mora biti oslobođen agresije, podjela, govora netrpljevosti.

Ukoliko imamo probleme sa mentalnim zdravljem: osjećamo se loše, bezvoljno, ne raduje nas nešto što nas je radovalo ranije, imamo slab apetit, patimo od nesanice, ne vidimo izlaz, razmišljamo negativno ukratko – primjećujemo promjene kod sebe koje nas ometaju u funkcionisanju, a to traje već neko vrijeme, trebalo bi da posjetimo stručnjaka za mentalno zdravlje.

Takođe, ona je dodala da ne moramo imati ovakve simptome da bismo radili na unapređenju mentalnog zdravlja, sopstvenom rastu i razvoju.

– U životu je važno da imamo i viši smisao koji se za mnoge može sastojati od pomaganja drugima i činjenja svijeta boljim mjestom za život. Kada razvijamo empatiju, povezanost i razumijevanje mi gradimo snažnu mrežu podrške za sebe i druge. I obrnuto. Na nama je šta ćemo izabrati – poručuje Pejaković.  Analitika