[heading]Intervju: Suad Šabanović, predsjednik Studentske organizacje MOMSIC[/heading] Udruženje studenata Medicinskog fakulteta u Podgorici „Momsic” postoji od 2007. godine. Koncipirano kao organizacija studenata koja djeluje u sklopu najuticajnijih svjetskih studentskih organizacija, od dana svog osnivanja daje vidljive rezultate u radu na olakšanju studentskog života, uslova i komfornosti rada. U tom smislu, značajan je primarni cilj – međunarodna razmjena studenata, ali su ne manje važne aktivnosti koje u širokom opsegu obavlja mala grupa studenata medicine. O radu Momsic-a i percepciji opštije slike zdravstvenog sistema razgovarali smo sa Suadom Šabanovićem, studentom prve godine medicine i aktuelnim predsjednikom ove organizacije.
Studentska organizacija Momsic aktivno je angažovana na planu jačanja resursa zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Podsjetite koje su važnije akcije u tom smislu realizovane na njenu inicijativu.
MoMSIC (Montenegrin Medical Students International Committee) je organizacija koja funkcioniše pod okriljem IFMSA (International Federation Medical Students Association), zajedno sa još 150 organizacija iz zemalja sa svih kontinenata. Obilježili smo Svjetski dan borbe protiv dijabetesa, Svjetski dan borbe protiv SIDE, ranije je bio aktuelan projekat donacije organa i mnogi drugi projekti. Trenutno sudjelujemo u projektu koji će objediniti sve organizacije studenata medicine sa prostora bivše Jugoslavije. Takođe, pripremamo akciju povodom World Kidney Day-a. Pored akcija, učestvovaćemo na Evropskom kongresu studenata medicine u aprilu mjesecu, koji se održava u Pragu, te na Svjetskoj generalnoj sjednici IFMSA, u avgustu. Domaćin iste će biti Dubai.
Koji su osnovni ciljevi vaše organizacije?
Osnovni ciljevi su zasnovani na slobodnom povezivanju studenata medicine radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva. Te ciljeve ostvarujemo kroz tri komiteta: SCOPE (Standing Committee on Professional Exchange), SCORA (Standing Committee on Reproductive Health and AIDS), SCOPH (Standing Committee On Public Health). Komitet za profesionalnu razmjenu ima za cilj da svake godine što veći broj studenata Medicinskog fakulteta u Podgorici pohađa praksu u trajanju od mjesec dana na raznim svjetskim klinikama. Analogno tome, mi svake godine ugostimo preko trideset studenata iz drugih zemalja. Komitet za reproduktivno zdravlje i borbu protiv AIDS-a se bavi preventivom i podizanjem svijesti građana o bolestima reproduktivnog trakta. Komitet za javno zdravlje organizuje akcije u cilju promocije zdravlja, propagirajući zdrave stilove života. Naš generalni cilj je da podržavamo i aktivno doprinosimo da studenti medicine koriste svoje mogućnosti i znanja za dobrobit cjelokupne društvene zajednice.
Da li smatrate da studentska populacija medicinara u ovom trenutku ostvaruje realan fond aktivnosti koje joj po nekoj podrazumijevanoj prinadležnosti, najprije zbog mladalačke energije i elana, pripadaju?
Medicinski fakultet nema veliki broj studenata i možda je to najveća prepreka u aktivizmu studenata medicine, ali, sa druge strane, taj mali broj studenata je aktivno uključen u veliki broj aktivnosti. Moje kolege su i te kako aktivni igrači u raznim poljima van Fakulteta: razmjene, pisanje naučnih radova, učestvujemo na kongresima, imamo ekipu u malom fudbalu koja učestvuje u Univerzitet ligi, medicinijadama, organizovanje žurki, a i organizujemo razne volonterske akcije. Pored toga, ipak smatram da možemo realizovati mnogo više akcija i projekata od aktivnosti koje trenutno sprovodimo.
Pripadaju Vam veoma značajna sportska priznanja. Šta za Vas znači bavljenje sportom?
Kroz džudo sam shvatio dosta stvari kako o sebi, tako i o životu; nikada ne treba odustajati i to da je rad na sebi najisplativiji rad. Sport me je naučio da su disciplina, posvećenost i odgovornost prema obavezama formula za uspjeh. Takav režim rada se pokazao kao uspješan u mom dosadašnjem obrazovanju i radu u MoMSIC-u. To provlačim kroz sve sfere svog života.
Kako opisujete značaj fizičke aktivnosti?
Ne kaže se bez razloga – u zdravom tijelu zdrav duh. Mislim da je ključ zdravlja i duhovnog blagostanja velikim dijelom povezan sa praktikovanjem fizičke aktivnosti. Jednostavno, čovjek mora imati nešto što ja volim da nazivam „izduvni ventil” od svakodnevnih obaveza. Ja to pronalazim u sportu. Smatram da najbolji način relaksacije i održavanja zdravlja leži u fizičkoj aktivnosti i pravilnoj ishrani.
Koji su osnovni izazovi studija medicine? Postoji li neki segment nastave koji bi možda trebalo bolje organizovati?
Svim studentima, budućim ljekarima, studije medicine predstavljaju životni put na kom se učimo najvrijednijim stvarima, a to su otklanjanje bola i pružanje pomoći ljudima koji je trebaju. Sve ostalo je u drugom planu. Upravo navedeno je najveći izazov a ujedno i satisfakcija profesije koja me je privukla studijama medicine. Izazov je sve što nije lako, upravo to je biti ljekar.
Što se nastave tiče, istina je da je veoma naporno biti student medicine. Možda bi neke predmete trebalo slušati godinu kasnije, neke godinu prije, ali to su sitnice. Studije zahtijevaju puno odricanja i napornog rada, ali kroz sistem koji je usvojen Bolonjskom deklaracijom, naš fakultet je uspio da organizuje veoma kvalitetan vid nastave. To se najbolje mjeri stručnošću i znanjem koje studenti imaju na kraju osnovnih studija. Vjerujte mi da je to veoma zavidan nivo.
Da li smatrate da zdravstveni sistem Crne Gore funkcioniše na način koji je optimalan za pacijente?
Zdravstveni sistem u našoj zemlji prolazi kroz niz reformi, po uzoru na neke modele evropskih zemalja. Svaka promjena nosi određena negodovanja, ali ja mislim da je to jedan adaptacioni period i treba vremena da se sve dobro posloži. Tada će ova organizacija zdravstvenog sistema pokazati prednost u odnosu na prethodnu kako za pacijente tako i za zdravstvene radnike.
Bio sam član Džudo reprezentacije Crne Gore, kroz sve uzrasne kategorije, i učestvovao na Olimpijadi za mlade, evropskim, balkanskim šampionatima sa kojih sam donosio važne medalje, plasmane i trudio se dapromovišem svoju državu. Proglašen sam za sportistu godine Opštine Rožaje u dva navrata i nagrađen od strane Džudo saveza Crne Gore za rezultate u 2010. godini. Najviše sam ponosan zbog učešča na EYOF-u (European Youth Olympic Festival), gdje mi je Crnogorski olimpijski komitet ukazao čast da na otvaranju i zatvaranju igara ja budem taj koji je nosio zastavu naše zemlje.
Bavljenje sportom je nešto što najviše vrijedi u mom životu, nešto na šta sam najviše ponosan. Najveća zasluga i moja zahvalnost na tome pripada mom ocu, a ujedno i treneru, koji me je uvijek podržavao.
Poruka Vašim kolegama.
Nema odustajanja, nema predaje, nema koračanja nazad. Zajedno sa naukom, zabavom i sportom, uz dobru organizaciju možemo mnogo više i mnogo bolje.
Dodajte komentar