Značaj fizičke aktivnosti (II)

Osoba koja nije fizički aktivna ima 20-30 % veći rizik od smrtnog ishoda

Dr Amra Kazazović, specijalizant higijene
Institut za javno zdravlje Crne Gore

Fizička aktivnost je nesporan faktor prevencije i poboljšanja zdravlja. Klinički je dokazano da njeno redovno upražnjavanje doprinosi smanjenju rizika za nastanak najmanje 25 vrsta bolesti i stanja, smanjenju ali i održavanju tjelesne mase, izgradnji i očuvanju mišića, kostiju i zglobova. Nikako ne smijemo zaboraviti ni da pacijenti često svjedoče da im je fizička aktivnost i te kako pomogla da smanje osjećaj depresije i anksioznosti.

Redovna fizička aktivnost:

• Smanjuje rizik: za nastanak i smrtnost od koronarne bolesti, moždanog udara, nastanak reinfarkta, hipertenzije, dijabetesa melitusa tipa 2, za nastanak karcinoma debelog crijeva i dojke
• Snižava ukupni holesterol i trigliceride, povećava HDL, pomaže u snižavanju već nastale hipertenzije
• Doprinosi smanjenju i održavanju tjelesne mase, izgradnji i očuvanju mišića, kostiju i zglobova, smanjenju osjećaja depresije i anksioznosti.

Fizička neaktivnost podrazumijeva neuključivanje u bilo koji vid aktivnosti, osim nekih osnovnih radnih i dnevnih obaveza. Dokazano je da osoba koja nije fizički aktivna ima 20-30 % veći rizik od smrtnog ishoda. Istraživanje iz  2016. god. pokazalo je da čak 81 % adolescenata nije dovoljno aktivno, što je veoma poražavajuće.

Do čega zapravo dovodi fizička neaktivnost? Ovakav vid ponašanja u  najmlađem životnom dobu  predstavlja propuštenu priliku da mladi steknu navike, disciplinu, da očuvaju i unaprijede svoje zdravlje. To dalje dovodi do porasta morbiditeta i mortaliteta usljed hroničnih nezaraznih bolesti. Sve to i te kako opterećuje zdravstveni sistem i uopšte ekonomiju.

Stvaranje navike redovne fizičke aktivnosti treba  početi što prije, naravno, ali nije kasno početi ni čak u odmaklim godinama. I te kako može i tada da se počne.

Bavljenje fizičkom aktivnošću bitno je i zbog sticanja zdravih navika, disipline, sprečavanja lošeg stava tijela i, ono što je danas posebno važno, prevencije gojaznosti.

Poželjno je da se fizička aktivnost upražnjava redovno i u toku dana. Individualni program vježbanja osmišljava se u odnosu na svaku osobu jer ne postoji mogućnost da se svi bavimo istom aktivnošću, istim intenzitetom. Cilj takvog postupka je da srčana radnja bude 60-90 % od maksimalne. Treba uzeti u obzir još 4 komponente: vrsta fizičke aktivnosti, trajanje, učestalost i intenzitet.

Potencijalni rizik mogu nositi intenzitet i trajanje vježbanja. O tome treba posebno voditi računa. U okviru programa vježbanja sprovode se aerobna aktivnost i vježbe snage, i obje su podjednako važne. Aerobna aktivnost usmjerena je na sprečavanje pogoršanja kardiorespiratorne sposobnosti, a vježbe snage su važne ne samo zbog pogoršanja mišićne mase, već i zbog očuvanja koštane gustine.

Šta preporučujemo ?

Preporuke za vježbanje predviđaju da na sedmičnom nivou treba realizovati bar 150 do 300 minuta umjerene fizičke aktivnosti i 75 do 150 minuta intenzivnih fizičkih vježbi.  Bar dva dana u toku sedmice treba sprovoditi vježbe snage. Djeca treba svakog dana da budu aktivna bar 60 minuta i bar tri dana sedmično da vrše  intenzivne fizičke aktivnosti i da, takođe, bude uključene vježbe snage.

Osobe starije od 65 godina takođe treba da redovno vježbaju: bar 150-300 minuta tokom sedmice i vježbe snage dva puta. Njima se savjetuje i da, dodatno, tri dana sedmično vrše vježbe koordinacije i balansa, kako bi se spriječile povrede i padovi. Trudnice i dojilje, naravno, treba da budu aktivne. Ukoliko su se prije trudnoće bavile fizičkom aktivnošću, naravno da treba to i da nastave.

U cilju povećanja fizičke aktivnosti, i te kako su važne kolektivne mjere i    edukacija. S tim u vezi osmišljavaju se razni planovi i intervencije, a mi kao zdravstveni radnici moramo biti primjer drugim ljudima jer se pacijenti i te kako ugledaju na nas.