Liječenje i zdravstvena njega u kući je vid primarne zdravstvene zaštite u okviru koje se pružaju određene zdravstvene usluge u kući cjelokupnoj populaciji prema definisanim indikacijama.
Veliku ulogu u mjeri i poboljšanju zdravstvene zaštite i zdravlja osoba u zreloj dobi, kao i osoba oboljelih od malignih bolesti, ima patronažna sestra. Sestra sa posebnom pažnjom pristupa njezi i terapiji, imajući u vidu prirodu bolesti, starost pacijenta i neadekvatne uslove. S’ obzirom na to da nailazi na osjetljive situacije kod teško oboljelih, sestra ovog profila, držeći se etike, mnogo polaže na razgovor sa svjesnim pacijentima i članovima njihove porodice.
MALIGNE BOLESTI, TERAPIJA I NJEGA BOLESNIKA U KUĆNIM USLOVIMA
Maligno oboljenje može poremetiti ravnotežu unutar cjelokupnog sistema, dovodeći do napetosti i stresa, kako oboljelog, tako i ostalih članova uže i šire porodice.
Kako prihvatanje i odgovor članova porodice na bolest značajno utiče na oboljelog, medicinska sestra podstiče i usmjerava ka procjeni i raspletu problema i potreba sa kojim se susreću. Osnovni cilj u njezi oboljelih je indetifikovanje mogućnosti za pomoć pacijentu i porodici da sačuvaju svoju snagu i nezavisnost, što je duže moguće.
Poslije bolesti srca i krvnih sudova, maligni tumori predstavljaju najčešći uzrok obolijevanja i umiranja, kako u svijetu, tako i u našoj zemlji.
Prema stastistici u Crnoj Gori od karcinoma oboli između 1000 i 1500 osoba. Obolijevanju su podložnije žene, nego muškarci, pa je kod nas najzastupljenijiji karcinom dojke, zatim karcinom pluća, debelog crijeva, grlića materice i jajnika, a najmanje karcinom pankreasa. Muskarci najviše obolijevaju od karcinoma pluća.
Poslije glavnog grada, Podgorice, najveći broj oboljelih i umrlih je u Niksiću.
Procenat izlječenja je uvijek veći ukoliko se bolest otkrije na vrijeme, što ranije, mada mnogo toga zavisi od od vrste-tipa karcinoma. Karcinom pluća „odnese“ svake godine u prosjeku oko 300 osoba na nivou Crne Gore.
U sprječavanju nastanka ove teške bolesti, najbolji savjet su redovne kontrole, pravilna i zdrava ishrana, redovna fizička aktivnost, nekonzumiranje alkohola, cigareta i opojnih droga.
TERAPIJA I NJEGA
Medicinska sestra, dolazeći kod bolesnika, svjesna je činjenice da su česte promjene raspoloženja, kako bolesnika, tako i njegovih članova porodice. Stoga je dužna da najprije zbrine, ohrabri i umiri pacijenta, i pristupi davanju terapije, a nakon toga posavjetuje i upozori porodicu kako da reaguju u određenim situacijama u nastupu bola i nesvjesnih reakcija pacijenta.
Po nalogu izabranog ljekara, sestra dolazi u posjetu pacijentu. Zajedničko u terapiji svih karcinoma je tretiranje bola. Intervencije koje sestra obavlja u kućnim uslovima su:
― intramuskularna injekcija
― supkutana injekcija
― intravenska infuzija
― kateterizacija mokraćne bešike
― transdermalni flasteri
Kod intramuskularne injekcije, sestra mora obratiti pažnju na tjelesnu masu i konstituciju bolesnika, da bi pravilno odredila mjesto za aplikaciju lijeka ( spoljni, gornji kvadrant). Pacijenta postaviti da leži na stomaku. Lijek se unosi lagano, sterilno i bezbjedno, da bi se spriječila pojava apcesa.
Najpogodnija mjesta za davanje supkutane injekcije su: prednji dio nadlaktice, ramena, bočni dio toraksa, trbušni zid ili bočni dio natkoljenice. Koža se nabora i probija se pod uglom od 45 stepeni prema podlozi i ubrizga se lijek. Obično se daje lijek u manjoj količini, do dva mililitra. Ovom metodom lijek brzo djeluje, pa se često koristi u saniranju jakog bola.
Intravenska infuzija u kućnim uslovima se daje kod parenreralne ishrane, poremećaja vode i elektrolita u organizmu, terapije analgeticima, antibioticima i radi unosa vitamina.
S obzirom na prirodu, dužinu liječenja bolesti, starost pacijenta, i na često davanje terapije venskim putem, krvni sudovi slabe, lošije se vide i palpiraju, pa sestra pažljivo odabira najbolju venu da bi postupak bio bezbrižan i efektivan.
Pošto se radi o neadekvatnim uslovima za davanje terapije, uz pomoć porodice, sestra obezbjeđuje improvizovano sredstvo koje zamjenjuje stalak za infuziju.
Kako se bolest širi i dovodi zdravlje u lošiju fazu, tako se javljaju i druge teškoće-komatozno stanje, nepokretnost, retencija, inkotinencija, pa se kod takvih stanja indikuje i kateterizacija mokraćne bešike.
Kateterizacija je sama po sebi neprijatna, nelagodna, zato sestra obezbjeđuje miran i prijatan prostor, razgovara sa pacijentom ( ukoliko je u svjesnom stanju ), i psihički ga priprema za intervenciju.
Nakon postavljanja katetera, sestra edukuje članove porodice o pražnjenju i promjeni urinarne kese.
Osim injekcija, jedan od načina za smanjenje bola jeste i postavljanje transdermalnog flastera. Dostupan je u više različitih veličina. Indikuje se kod dugotrajnog liječenja teškog, hroničnog bola kod karcinoma i kod bolova koji zahtijevaju analgeziju opioidima za duže vremenski period. Stavlja se na neiritiranu i neozračenu, ravnu površinu kože u predjelu trupa ili nadlakticama.
Add comment