Rane reakcije nastaju odmah ili najkasnije jedan sat poslije primjene lijeka. Obično su izazvane IgE antitijelima protiv minor determinanti, mada mogu biti izazvane i IgE antitijelima protiv peniciloil determinante. Ove reakcije su najteže i odgovorne su za rijetke fatalne ishode. Osobe koje nemaju IgE antitijela protiv penicilinskih determinanti nikada neće imati anafilaksu, već druge kliničke manifestacije penicilinske alergije.
Ubrzane reakcije nastaju 1-48 sati poslije primjene lijeka. Izazvane su IgE antitijelima protiv penciloil determinante. Razlika između rane i ubrzane reakcije je u tome što kod rane IgE antitijela postoje od ranije, a kod ubrzane se sintetizuju po primjeni lijeka. Takođe, kod ubrzane reakcije se stvaraju i antitijela IgG klase, koja antagonizuju efekte IgE. Kada IgG dostignu visoke vrijednosti, urtikarija nestaje.
Kasne reakcije nastaju poslije više od 48 sati, a posredovane su T limfocitima, ali pored njih mogu biti uključene i druge ćelije kao što su eozinofili, makrofazi, neutrofili. Ove reakcije se klinički ispoljavaju dominantno promjenama na koži u vidu kontaktnog dermatitisa (tip IVa), morbiliformnim ili makulo-papuloznim egsantemom, ekfolijativnim dermatitisom i DRESS-om. Rizik za pojavu ovih reakcija je veći tokom generalizovanih virusnih infekcija ili tokom pogoršanja autoimunih bolesti.
Dijagnostika alergije na penicline
Pažljivo uzeta anamneza i detaljan klinički pregled su još uvijek temelj dijagnoze penicilinske alergije. Prilikom uzimanja anamneze potrebno je dobiti odgovore na sva pitanja koja su u vezi sa faktorima rizika za senzibilizaciju na penicilin. Neophodno je da doktor, koji liječi pacijenta u trenutku alergije, unese sve podatke u medicinsku dokumentaciju. Takva dokumentacija je korisnija, od ozloglašenog „Cave Penicillinum“ koji se olako upisuje u zdravstvenu legitimaciju.
Klinički pregled u vrijeme javljanja alergijske reakcije treba izvršiti sistematično, odnosno izvršiti pregled svih organa sa posebnim osvrtom na zahvaćene organe. Vrlo važno je utvrditi i psihičko stanje pacijenta i sve podatke detaljno zabilježiti.
U daljoj obradi pacijenta slijedi in vivo i in vitro dijagnostika, a ako istom nije dokazana alergija obrada pacijenta se završava provokacijskim testom.
Kod sumnje na alergijske reakcije tipa I preporučuje se kožni test. Iako se teške nepoželjne reakcije kod peniclinskog kožnog testiranja dešavaju rijetko, neophodno je informisati pacijenta ili roditelje o mogućoj reakciji. Danas se uglavnom za ovu vrstu testova koriste dva peniclinska reagensa sa histamin (pozitivnom kontrolom) i fiziološkim rastvorom (negativnom kontrolom). Glavna determinanta Peniciloil-polilizin dostupna je komercijalno. U svijetu je poznata pod imenom prePen, a kod nas je PPL dostupan u koncentracijama 20, 50 i 100 nM. Pošto ne postoji komercijalni preparat minor determinanti, drugi penicilinski reagens je cijela molekula peniclina. Prvo se radi prik, a zatim intradermalni test. Kod prve pozitivne koncentracije, test se prekida.
Uz kožne testove obrada pcijenta sa sumnjom na ovu alergiju sprovodi se in vitro dijagnostičkim testovima kao što su: radioimunoesej RIA, Immuno-CAP, FEIA…
Dijagnostikovanje peniclinske alergije se završava izvođenjem provokacijskog testa, a on je indikovan za:
- isključivanje reakcija preosjetljivosti na lijek kod pacijenata sa neuvjerljivom anamnezom i nespecifičnim simptomima,
- bolesnike koji odbijaju uzimanje lijeka od bojazni od pojave alergijske reakcije,
- isključivanje ukršetene reaktivnosti (npr. reaktivnosti na cefalosporine bolesnicima kojima je dokazana alergija na penciline),
- bolesnike sa uvjerljivom anamnezom, ali negativnom predhodnom in vivo i in vitro obradom.
Ukoliko je pacijentu dokazana alergija na penicline, preporučuje se sljedeće:
– primjena alternativnog, zamjenskog antibiotika,
– primjena sličnog ali ne istog lijeka.
Uprkos širokoj, često i neopravdanoj primjeni antibiotika, alergijske reakcije nijesu česta pojava. Nerijetko se različite rakcije, kao što su osipi i kolapsi, neopradvano povezuju sa alergijom na antibiotik, te se isti bolesniku neopravdano uskraćuje.
U svakom slučaju, pacijente sa sumnjom na alergiju na peniciline potrebno je testirati, te dijagnozu potvrditi ili isključiti.
Piše: prim. mr sci dr med. Slobodan Vranješ
PZU „Milmedika“, Podgorica
Add comment