Dijabetesno stopalo

Zbog velike učestalosti ovih promjena i njihovog značaja u ukupnom morbiditetu, invaliditetu i mortalitetu kod dijabetičara ova bolest se posebno izdvaja.

Dijabetesno stopalo je posljedica neuroishemijskih promjena koje se povremeno komplikuju dodatnom infekci­jom. Pojava ulceracija na stopalu, zatim nastanak gangrene i posljedične amputacije značajni su uzroci morbiditeta i invalidnosti oboljelih od dijabetesa. Ove komplikacije pred­stavljaju veliki medicinski, socijalni i ekonomski problem i značajno umanjuju kvalitet života oboljelog. Dijabetesno stopalo se klinički manifestuje u vidu: ulceracije (sa infekci­jom ili bez nje), tipičnog deformiteta stopala (sve do Charcotove artropatije), pojave hroničnog otoka, ishemičnih pro­mjena, pa sve do nastanka nekroze i gangrene.

Rano otkrivanje osoba sa rizikom za razvoj dijabetesnog stopala uslov je za adekvatno liječenje i smanjenje rizika od amputacija.

Faktori rizika za razvoj dijabetesnog stopala brojni su: trajanje dijabetesa preko 10 godina, muški pol, hronično loša glikoregulacija, prisustvo kardiovaskularnih, očnih i bu­brežnih komplikacija svojstvenih dijabetesu, pušenje, loša edukacija za njegu stopala, nošenje neadekvantne obuće i dr.

Prisustvo više faktora rizika za razvoj dijabetesnog stopala povećava vjerovatnoću da će se javiti kliničke pro­mjene.

Promjene na stopalu koje predstavljaju povećan rizik od amputacije:

• Periferna neuropatija s gubitkom protektivnog sen­zibiliteta

• Promjena nastala zbog izloženosti pritisku (crve­nilo, kalus, krvavljenje ispod kalusa, ragade i druge lezije kože)

• Koštani deformiteti stopala (istaknute glavice me­tatarzalnih kostiju, prstiju, pes cavus, pes planus)

• Periferna vaskularna bolest (oslabljeni ili odsutni pedalni pulsevi)

• Prethodno postojanje ulceracije ili amputacije (pr­sta ili drugog stopala)

• Patološke promjene na noktima (trofičke promje­ne, urastao nokat).

U praksi su najčešći uzroci nastanka ulceracije pri­sutna neuropatija (sa smanjenim zaštitnim senzibilitetom) uz prisustvo deformiteta i trauma stopala koje uglavnom nastaju zbog nošenja neodgovarajuće obuće.

Dijabetesno stopalo se shematski može podijeliti u dva tipa:

1) Neuropatsko stopalo u kojem dominira neuropatija, a gdje je cirkulacija još zadovoljavajuća i

2) Neuroishemično stopalo u kojem je pored neuropatije prisutna još i nedovoljna cirkulacija sa nepalpabilnim pedalnim pulsevima. Čisto ishemično stopalo, bez prateće neuropatije viđa se u dijabetesnih bolesnika veoma rijetko, a tretman je isti kao i za neuroishemično stopalo. U praksi se najčešće viđa miješani oblik, tj. neuroishemično stopalo.

Infekcija dodatno komplikuje situaciju u oba tipa stopala, gdje ulceracija (ili druga lezija) predstavlja ulazna vrata za polimikrobnu infekciju koja se širi i razara tkivo stopala, pa i kosti. Ova destrukcija tkiva glavni je uzrok veli­kih amputacija u neuropatskom stopalu.

DIJAGNOZA DIJABETESNOG STOPALA

Dijagnoza dijabetesnog stopala postavlja se na os­novu anamnestičkih podataka i čitavog niza pregleda na osnovu kojih je moguće procijeniti tip i težinu nastalih promjena.

Dijagnoza dijabetesnog stopala postavlja se na primarnom nivou zdravstvene zaštite a na osnovu subjek­tivnih tegoba bolesnika i standardnog pregleda stopala.

 

Piše: dr Valentina Kalinić, spec.endokrinolog društvo za borbu protiv šećerne bolesti, Bar